Postoji nešto daleko gore od koronavirusa i svih bolesti na svijetu. To je vječnost bez Boga koju će baštiniti svi koji nisu vjerovali u Njega.
“Koronavirus je stvaran!” “Koronavirus je smrtonosan!” “Ljudi moraju ozbiljno shvatiti koronavirus!” Takve izjave odjekuju na vijestima i društvenim mrežama… I sve ovo je, nažalost, istina. Milijuni diljem svijeta su se zarazili i preminuli.
Ipak, postoji nešto daleko važnije od svih bolesti i problema: svakoj se osobi daje izbor hoće li vjerovati u istinu o Isusu kao Božjem Sinu i našem Spasitelju ili ga odbaciti.
Nešto daleko gore od koronavirusa – vječnost bez Boga
Rimljanima 1 govori nam da svatko ima priliku prepoznati Božju slavu i ispravno reagirati na nju.
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. (Rimljanima 1, 18-20)
Milijarde ljudi imaju priliku čuti i odgovoriti na evanđelje – vjerovati da je Isus Sin Božji, da je Njegova smrt na križu bila za naše grijehe i da je uskrsnuo kako bi pobijedio smrt.
No, ljudi ne žele da se Bog miješa u ono što smatraju “svojim životom” i ne vjeruju upozorenjima Svetog pisma da su sada pod Božjom osudom i da će se suočiti s Bogom kada umru. Ljudi misle da su u osnovi dobri i da će Bog previdjeti njihove greške i odati im priznanje za njihova dobra djela na Sudnji dan. Stoga se ne kaju za svoje grijehe i ne vjeruju u Isusa Krista da ih spasi od Božjeg suda.
Ljudi više vole tamu nego svjetlost jer su im djela zla
Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. (Ivan 3, 19)
Biblija ne uči da smo u osnovi dobri ljudi koji trebaju prevladati nekoliko nedostataka u svom karakteru. Biblija pokazuje da je naš temeljni problem to što volimo naš grijeh, a ne Božju svetost. To je stvar srca, a jedini lijek koji seže dovoljno duboko je novo rođenje, koje nam daje nova srca koja su gladna i žedna za pravednošću.
Usprkos Božjoj milosti, nevjernici više vole tamu nego svjetlost jer su njihova djela zla. Svjetlo razotkriva njihova zla djela i osuđuje ih za njihovu pravu moralnu krivnju pred svetim Bogom. Zato mnogi nastavljaju griješiti, ne mareći gdje će provesti vječnost.
Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova. (Ivan 3, 20)
Nevjernici ne samo da vole svoj grijeh, oni i mrze Isusa! Mrze Onoga koji se iz ljubavi ponudio na križu da nijedan grešnik ne propadne, nego da ima vječni život po vjeri u Njega!
Što tko sije, to će i žeti
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. (Galaćanima 6, 7-8)
Svaka osoba ima priliku razumjeti Boga. Mnogima je predstavljena istina o Njegovom Sinu, Isusu Kristu. Kada Ga osoba odbije, posljedice su vječne.
Na kraju će nepokajani grešnici dobiti ono što su željeli dok su bili na zemlji: voljeli su tamu; bit će bačeni u vječnu tamu. Mrzili su svjetlo; bit će zauvijek isključeni iz svjetla. Bog će biti savršeno pravedan u osudi onih koji su odbacili Krista.
PROČITAJTE JOŠ:
- Ova Božja ponuda se ne smije odbiti!
- Je li pakao vječna odvojenost od Boga?
- Zašto nas dobra djela ne vode u nebo?
