grijeh biti bogat
Foto: Wikimedia Commons

“Lakše je devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko.” Matej 19,24-26

Da bismo bolje razumjeli priču o bogatom mladiću, navest ćemo najprije tekst iz Biblije ili Svetog pisma. U sva tri sinoptička Evanđelja zapisan je ovaj tekst — u Mateju, Marku i Luki. Navest ćemo tekst koji je zapisan u Mateju 19,16-22: “Najedanput mu pristupi neki čovjek i zapita: ‘Učitelju, što dobro moram činiti da postignem život vječni?’_’Zašto me pitaš o onome što je dobro? — odgovori mu. — Samo je jedan Dobri. Ako hoćeš ući u život, vrši zapovijedi!’ ‘Koje?’ upita ga. ‘Ne ubij! — odgovori mu Isus. — Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe!’ ‘To sam sve držao — reče mu mladić — što mi još treba?’ Isus mu odgovori: ‘Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!’ Kad mladić ču te riječi, udalji se žalostan, jer je posjedovao veliko imanje.

Prvo što zaključujemo iz ovog teksta jest da je ovaj mladić bio vrlo bogat. U Evanđelju po Luki 18,18 nalazimo da je taj mladić bio i član Velikog vijeća. Dakle, bio je bogat, a bio je i u vlasti, pa bismo mogli zaključiti da mu ništa nije nedostajalo. Ipak, taj je mladić želio nešto više, želio je vječni život, ali nije znao kako ga imati. Možda je i danas tako kod mnogih bogataša: imaju sve, ali ipak su nezadovoljni jer im nešto nedostaje. Ovaj mladić je vidio Isusa kako nježno uzima u naručje dječicu i s njima razgovara, osjetio je ljubav prema Isusu i poželio biti njegov učenik.

Koračajući putem, potaknut ljubavlju, potrčao je prema Isusu, bacio se pred njim na koljena i postavio mu pitanje koje je bilo od velike važnosti za njegovu dušu, ali i za dušu svakoga ljudskog bića. Osjećao je potrebu za nečim što nije imao, želio je da ga Isus blagoslovi kao ove mališane i tako ispuni potrebu njegove duše. Postavio mu je pitanje: “Učitelju dobri, što mi treba činiti da dobijem život vječni?” To je pitanje i danas za mnoge vrlo aktualno. Gospod Isus je htio vidjeti iskrenost ovog mladića, pravi osjećaj njegovog srca i da li shvaća da se nalazi pred onim koji daje život vječni, pred Sinom Božjim. Isus mu je odgovorio da mora držati Božje zapovijedi, koje su povezane i s dužnostima prema bližnjima i roditeljima. Na to mu mladić odgovara da to drži od svoje mladosti i pita što još treba. Isus je zavolio ovog mladića i promatrao je njegov život i njegov karakter, jer on je želio biti Isusov učenik. Isus i danas poziva bogate i siromašne da budu njegovi sljedbenici, kako bi imali život vječni.

“Još ti jedno nedostaje,” reče mu Isus. “Idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, imat ćeš blago na nebu i hajde za mnom.” Isus je ovime stavio ovog mladića na raskrižje života, da vidi koji će put odabrati. Pozvao ga je da bira između nebeskog blaga i svjetovne veličine. Ako bi prihvatio Kristov poziv da ga slijedi, morao bi se odreći svoga “ja” i svjetovnosti, i potčiniti se Kristovoj volji, jer Kristove su riječi: “Izaberite sebi danas kome ćete služiti.” (Jošua 24,15) Na ove riječi mladić je postao žalostan, želio je nebesko blago, ali i prolazne vrijednosti njegovog bogatstva. Želio je vječni život, ali mu je bila prevelika cijena, pa je otišao žalostan, jer bijaše vrlo bogat. Gospodin Isus je ovim stavio do znanja da zapovijedi ne spašavaju, jer ih zapravo nitko ne može ispuniti prema Isusovim kriterijima. Kad bi zapovijedi spašavale i kad bi ljudi svojim naporima dobivali vječni život, onda bi Isus uzalud umro i uskrsnuo, i uzalud bi bila vjera u njega. Zato je Gospod i rekao mladiću da ako hoće život vječni, mora slijediti njega.

Mladić je varao sam sebe, misleći da drži zapovjedi, dok su svijet i bogatstvo zauzimali prvo mjesto u njegovom životu. Tako i danas; tisuće prolaze kroz ove kušnje, birajući između Krista i svijeta i, nažalost, biraju svijet kao ovaj mladić. Mnogi i danas misle da, ako nastoje držati zapovijedi, živjeti pošteno, možda povremeno otići u crkvu za blagdane, da je to dovoljno. Ali ako želimo, kao ovaj mladić, nešto više, vječni život, moramo voditi računa o onome što nam Gospod Isus poručuje: “Ja sam put, istina i život — reče mu Isus. — Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) “A ovo je vječni život: Spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Jedan od Kristovih apostola, Toma, iako je bio s Isusom, nije vjerovao da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Kad mu se Gospod pokazao i pružio mu dokaze: probodene ruke i noge, Toma je povjerovao, a Isus mu je na to odgovorio: “Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli.” (Ivan 20,29)

Dakle, Isus nas upozorava da je zemaljsko bogatstvo prolazno, a nebesko vječno. To ne znači da čovjek, dok je na zemlji, treba biti siromah da bi ušao u kraljevstvo nebesko. Naprotiv, Gospod Isus izjavljuje da je došao da imamo život i izobilje (Ivan 10,10). Bogatstvo je u biblijskom smislu sve ono čemu poklanjamo svu našu pažnju i ljubav, što je naša glavna preokupacija, a pritom zapravo zaboravljamo na Boga i svoje spasenje.

Koliko god netko obilovao bogatstvom, život mu nije u onom što posjeduje (Luka 12,15-21). Odreći se bogatstva ne znači ne biti više vlasnik, nego pomoći potrebitima i pomagati službu Bogu. Nije sablazan što postoji jedan bogataš i jedan Lazar siromah, već što je Lazar čeznuo za mrvicama s bogataševa stola, a nije ih dobio (Luka 16,19-31). Tko služi Bogu, pomaže siromahe, jer pravo bogatstvo nije ono što posjedujemo, već ono što dajemo. Ovo sjedinjuje u zahvaljivanju onoga koji daje i onoga koji prima (2. Korinćanima 9,11), a onome koji daje omogućava da iskusi kako je blaženije davati nego primati (Djela 20,35).

Bogatstvo je dar od Boga, ali bit će blagoslovom ako služi za pomoć siromašnima i potrebitima. U protivnom, ako služi samo sebi, bit će spoticanje.

Isus je rekao mladiću da ide za njim i da će imati blago na nebu. Kad Kristovi sljedbenici vrate Gospodu što je njegovo: izgubljene ovce, izgubljene sinove, izgubljene bisere i tako dalje, sakupljaju blago na nebu, koje će im biti predano kad čuju riječi iz Mateja 25,23: “Dobro slugo dobri i vjerni… uđi u radost gospodara svojega.”

To će nam priskrbiti onaj “Koji umjesto sebi određene radosti pretrpje križ, ne mareći za sramotu, i sjedne s desne strane prijestolja Božjega.” (Hebrejima 12,2)

“Hajde zamnom!” zove Spasitelj svijeta bogate i siromašne. Nagrada za one koji idu njegovim stopama bit će radost što vide duše spašene za vječnost.

Cijenjeni čitatelji, ako ste potaknuti ovom porukom da služite Bogu s nekim od darova koji imate, Bog je vjeran da vas nagradi.

Autor: Đuro Samac; Izvor: Twr-hrvatska.org