Koje su najpoznatije hereze o Isusu bile u povijesti, a koje i danas vladaju unutar nekih krugova, pa čak i među kršćanima?
Od ključne je važnosti imati biblijski utemeljen pogled na Krista, pogotovo u vrijeme Božića.
Nažalost, mnogi ljudi unutar kršćanstva imaju pogrješne koncepte: neki smatraju da je Krist stvoreno biće, neki smatraju da je bio samo dobar učitelj, neki smatraju da je bio samo božansko biće, no ne i čovjek, a neki smatraju da je bio u cijelosti čovjek, ali ne i Bog.
Isus sam je svoje učenike upitao sljedeće: „Što ljudi kažu, tko sam ja“? (Matej 16, 13-17) Za Krista je bilo od iznimne važnosti da ljudi na ispravan način razumiju tko je On. Znati ispravno tko Krist jest je blagoslov, a ne poznavanje Krista značilo bi da čovjek neće dobiti blagoslov od Boga.
Veliki učenjaci rane Crkve, koji su se borili protiv pogrješnog učenja u vezi Krista, učinili su primarnom važnošću spoznaju onoga tko je Krist zapravo bio. Početak Atanazijevog vjerovanja glasi:
„Tko god se želi spasiti, potrebno je prije svega da drži katoličku vjeru. Koju vjeru ako svatko ne održi cijelom i neokaljanom, bez sumnje će propasti zauvijek. A katolička vjera je ovo: štovati jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu; niti miješajući Osobe, niti dijeleći Bit“.
Isto tako, prva tri post-apostolska ekumenska sabora imala su za cilj dati vjernicima ispravna stajališta o Isusu, kako bi ih vjernici mogli razlikovati od heretičkih uvjerenja.
Krivovjerjem ili herezom označavamo vjerovanje ili mišljenje koje je duboko u suprotnosti s utvrđenom doktrinom, osobito u vjerskom kontekstu, što dovodi do poricanja ortodoksnih načela. U vezi s tim, Judina 3 nas uči da se ozbiljno borimo za vjeru koja je jednom zauvijek dana svetima.
1. Nicejsko vjerovanje (325.)
Formulirano na Prvom saboru u Niceji, ovo vjerovanje osmišljeno je radi uspostave eksplicitnu doktrinu o Kristovoj prirodi kao odgovor na arijanstvo. Potvrđivalo je potpuno Isusovo božanstvo, navodeći da je On “od iste tvari” (homoousios) kao i Otac. Ovo je vjerovanje bilo ključno u definiranju ortodoksnog razumijevanja Trojstva i Kristove božanske prirode.
2. Carigradsko vjerovanje (381.)
Prošireno na Prvom koncilu u Carigradu, ovo vjerovanje dodatno je pročistilo Nicejsko vjerovanje. Dodatno je razjasnilo prirodu Duha Svetoga, potvrđujući Njegovo božanstvo i ravnopravan status s Ocem i Sinom unutar Svetog Trojstva. Također se bavio raznim krivovjernim pogledima koji su se pojavili nakon Niceje, jačajući crkveno stajalište o Trojstvu i punom Isusovom božanstvu i ljudskosti.
3. Kalcedonsko vjerovanje (451)
Oblikovano na Kalcedonskom saboru, ovo vjerovanje bavilo se kontroverzama nestorijanstva i monofizitizma. Ta su vjerovanja definirala Krista kao osobu koja ima dvije različite prirode, božansku i ljudsku, ali koja je ujedinjene u jednoj osobi “bez zbunjenosti, bez promjene, bez podjela, bez odvajanja”. Ovo vjerovanje imalo je za cilj uravnotežiti razumijevanje Isusove dvojne prirode, naglašavajući da nijednu prirodu druga ne umanjuje.
Posljedično tomu, kršćani bi trebali znati za ove sabore, jer se povijest ponavlja, a mnoga od tih krivovjerja ponovno se pokazuju u modernoj crkvi. U nastavku slijedi deset heretičnih učenja u vezi Isusa.
1. Arijanizam
Arijanizam, nazvan prema Ariju, svećeniku iz Aleksandrije, učenje je koje uči da je Krista stvorio Otac, što znači da Krist i Bog nisu dio istog bića te da Krist nije vječan. Ovo vjerovanje izaziva vjerovanje o svetome Trojstvu, jer tvrdi da je Krist podčinjen Bogu Ocu. Moderni Jehovini svjedoci, koji su još poznati pod nazivom ”Kula stražara”, moderni su zastupnici ovakvoga vjerovanja.
2. Donatizam
Donatizam, od grčke riječi ”dokein” što znači ”izgledati kao”, uči da nije u potpunosti sigurno da je Isus imao ljudsko tijelo i da je patio na križu. Ovakvo učenje zanemaruje Kristovu ljudskost te nalaže da su Njegovo tijelo, kao i patnje kroz koje je prolazio, bile samo iluzija. Ovo je također oblik gnosticizma.
VIDI OVO: 5 zanimljivosti o Isusu koje možda ne znate
3. Gnosticizam
Gnosticizam je bio skup različitih vjerovanja. Neka tvrde da je Isus bio božansko biće, koje je došlo kako bi nam podijelilo tajne spoznaje ili ”gnosis”, koje su potrebne za spasenje. Ovo vjerovanje pobija činjenicu da je Isus bio čovjek i zastupa mišljenje da je materijalni svijet inherentno zao ili imaginaran.
4. Nestorijanstvo
Nestorijanstvo, koje se povezuje s Nestorijem, carigradskim nadbiskupom, naglašavalo je razdor između ljudske i božanske prirode Isusa Krista. To je učenje predlagalo da su u Kristu postojale dvije zasebne osobe: jedna božanska i jedna ljudska, umjesto učenja o dvije prirode koje su ujedinjene u jednoj osobi.
5. Monofizitizam
Monofizitizam, od grčke riječi ”monos” ili pojedinačan i ”physis” ili priroda, uči da je Krist posjedovao samo jednu, božansku prirodu, ne božansku i ljudsku. Ovo vjerovanje bilo je reakcija na nestorijanstvo i na ovo se učenje gledalo kao na učenje koje u potpunosti potkopava Kristovu ljudskost. S obzirom na ovaj pogled, Kristov božanski segment bio je potpuno zamijenjen ljudskim aspektom Krista, što je bio temelj za odbacivanje uskrsnuća.
6. Marcionizam
Osnovao ga je Marcion iz Sinopa. Ovaj religijski sustav odbacio je Stari zavjet i promatra Boga hebrejske Biblije kao inferiornog u odnosu na Boga iz Novoga zavjeta. Marcionizam se zasniva na tvrdnji da je Isus bio sin novozavjetnog Boga, koji se u potpunosti razlikuje od Jahve iz Starog zavjeta i onoga kako su ga tumačili ondašnji suvremenici. Kršćani koji su zanemarili Stari zavjet, jer su smatrali da Novi zavjet otkriva Božju ljubav bolje od Staroga, prihvatili su oblik marcionizma.
7. Adopcijanizam
Adopcijanizam je bilo vjerovanje koje je tvrdilo da je Isus bio rođen kao običan čovjek i da Ga je Bog posvojio kao svoga Sina nakon krštenja, uskrsnuća ili uznesenja. Ovakav pogled suprotan je od tradicionalnog vjerovanja koje tvrdi da je Krist postojao prije vremena i da je Krist posjedovao svoju božansku prirodu i prije rođenja.
8. Apolinarizam
Predložen od strane Apolinarija iz Laodiceje, ovo učenje vjeruje da je Isus posjedovao ljudsko tijelo i ljudsku, osjetljivu dušu, ali da nije imao ljudski, racionalan um, kojeg je zamijenila božanska Riječ ili Logos. Ovo učenje poriče Kristovu ljudskost tvrdeći da je Njegova božanska priroda preuzela mjesto onoga što bi bio ljudski um i da zbog toga Krist nije bio u potpunosti čovjek.
9. Ebionitizam
Ebioniti su bili sekta kršćanskih Židova, koja je vjerovala da je Krist bio samo čovjek i prorok, ne dio božanstva. Odbacili su koncept Bezgrješnog začeća i inzistirali su na potrebi pridržavanja židovskih zakona. Za Krista su smatrali da je bio nadahnuti ljudski glasnik, ali ne i Bog u ljudskom tijelu.
10. Patripasijanizam
Isto tako poznat i kao Modalistički monarhizam, ovo vjerovanje, koje su promicale ličnosti poput Sabelija, nalaže da Otac, Sin i Duh Sveti nisu različite osobe unutar Trojstva, nego da su na određen način različiti aspekti istoga Boga. Patripasijanizam je predlagao da je Otac patio na križu poput Isusa, poričući tako osobne razlike koje postoje unutar Trojstva.
Moderna vjerovanja i izražavanja unutar pentekostalnog pokreta, koji se zasniva na ”samo Isusu”, moderne su verzije ovakvog krivovjerja.
Autor: Joseph Mattera; Prijevod: Ivan H.; Izvor: The Christian Post
