I Isus je bio usamljen: Evo što to znači svima usamljenima

Ivanovo 18. poglavlje daje nam rijedak pogled iza scene na Isusovu osobnu borbu dok je razmišljao o čaši koju je morao ispiti. I Isus je bio usamljen i evo što to znači svima usamljenima.

Tuga koju je Isus doživio u Getsemanskom vrtu noć prije svog raspeća činila se kao vrhunac sve tuge koju je ikada upoznao. Budući da je bio sveznajući, Isus je bio potpuno svjestan onoga što ga čeka. Rečeno je da je neznanje blaženstvo, i to je na neki način istina. Isus je, kao Bog, znao sve. I znao je da će za samo nekoliko sati biti bičevan i razapet na križ.

Također je znao da će ga njegov učenik, Juda Iškariotski, izdati, a drugi učenik, Šimun Petar će ga zanijekati.

Isusov najusamljeniji trenutak

Uz Njegovu patnju na križu, ovo je bio najusamljeniji trenutak u njegovom životu.

Getsemani, na Maslinskoj gori, bio je poznat teren. S pogledom na grad Jeruzalem, bilo je to mjesto gdje je Isus proveo neko vrijeme. Ali te noći, On je došao u vrt u tjeskobi kakvu učenici nikada nisu vidjeli. I tamo u vrtu, dok je molio i patio, stigao je Juda s hramskom stražom i rimskim vojnicima da Ga uhite.

Postoji praznina između prva dva stiha Ivana 18 koju nam popunjavaju drugi evanđeoski izvještaji. Matejevo evanđelje nam govori da je Isus izdvojio Petra, Jakova i Ivana i rekao: “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” (Matej 26, 38) Drugim riječima: “želio bih malo druženja sada.” Smatram to nevjerojatnim. Isusu nije bila potrebna propovijed ili objašnjenje. Jednostavno je htio da Petar, Jakov i Ivan budu tamo s njim u to vrijeme sukoba.

No, što su učinili? Zaspali su. A što je Isus učinio? Molio se. Isus je bio potpuni Bog i potpuni čovjek, a ovdje nam je dan pogled na Njegovu ljudskost. Molio je: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” (Matej 26, 39) Ovo je bio pakleni sat: imao je svog izdajicu u Judi i suradnju vjerskih vođa i civilnih vlasti.

Ne možemo dokučiti što je Isus proživljavao u ovom trenutku. Luka, liječnik i evanđelist, napisao je da “bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.” (Luka 22, 44)

Učenici nikada prije nisu vidjeli Isusa da se ovako ponaša. Bilo je to zato što je stajao na samom rubu ponora i razmišljao o strahotama. Znao je da će ponijeti sve grijehe svijeta, svu zloću i izopačenost. Sve je to, uključujući tvoje i moje grijehe, trebalo doći na Njega.

Pomoć kroz molitvu

Isus nikada nije proveo niti jedan trenutak izvan zajedništva s Ocem. Znao je što će mu se dogoditi. Znao je da će se Njegovi okrenuti protiv Njega. Znao je da će biti ocrnjen na sudu zbog nepravde.

Zato je molio: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.”

Moramo se toga sjetiti u našim trenucima usamljenosti, kada se čini da su nas naši prijatelji i obitelj iznevjerili – i kada se čini da nas je čak i Bog iznevjerio. Isus je bio tu gdje smo mi sada. I On je tu za nas. On zna kroz što prolazimo.

Biblija kaže o Isusu: “Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.” (Hebrejima 4, 15)

PROČITAJTE: Isus razumije vašu usamljenost

Kada se suočimo s našim osobnim Getsemanskim vrtom, onim vremenima krajnjeg stresa u kojima se čaša koju trebamo popiti čini kao prevelika za podnijeti, kada se čini da ne možemo dočekati drugi dan, to je vrijeme za molitvu (vidi 1. Petrovu 5, 7).

Svi ćemo se suočiti s vremenima kada život jednostavno nema smisla, kada se naši problemi čine preveliki da bismo ih podnijeli, kada smo naizgled preopterećeni … Kada se to dogodi, doći će trenutak kada Bog želi da kažemo nešto vrlo važno, nešto što je sam Isus oblikovao za nas: “Želim da bude volja Tvoja, a ne moja.”

Možda ste upravo sada u Getsemanskom vrtu. Možda vam se čini kao da se svijet srušio na vas. Jeste li voljni uzeti svoju budućnost i staviti je u Božje ruke? Jeste li voljni reći: “Želim da bude volja Tvoja, a ne moja.”? Ako je tako, samo gledajte kako će Bog intervenirati.