Običavamo se ponašati prema ljudima različito, ovisno o tome kako izgledaju. No što kada bi Isus izgledao kao svaki drugi čovjek i kada bi ušao u vašu crkvu? Bi li ondje bio dobrodošao?
Je li Isus dobrodošao?
Ako želimo odgovoriti na ovo pitanje, trebamo uzeti u obzir da ono što činimo drugima činimo Njemu, a Isus je o tome rekao sljedeće: „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.“ (Matej 25, 35-36) Svaki puta kada nešto činimo za Tijelo Kristovo i čak za strance, to činimo samome Isusu Kristu. Tako to naš Gospodin vidi. (Matej 25, 40)
Suprotno od toga, činiti ništa za našega Gospodina ozbiljan je pokazatelj nevjere i nadolazećeg suda. (Matej 25, 41-46) Ništa ne gubimo kada služimo ili kada pomažemo drugima. U stvari, Isus o ovome kaže sljedeće: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“ (Matej 10, 42)
Kakvu bi nagradu mogao dobiti vjernik ako bi nekome dao čašu vode? Nisam siguran, ali ni u kom slučaju neće ”ostati bez svoje nagrade”, kakva god da je ona. Ako se prema drugima odnosimo s ljubavlju i ako im služimo, to znači da će Isus definitivno biti dobrodošao u vašem društvu.
Suditi prema izgledu
Zamislite da crkva pokušava zaposliti novoga pastora i pojavi im se jedan čovjek. Malo je ostario i možda ima problema s vidom. Ima i nekoliko ožiljaka, od starih rana. Glasine kruže da su u svakome gradu, u kojem je taj čovjek boravio, izbili neredi i da je on bio u zatvoru nekoliko puta. Neprestano ima problema s autoritetom i lokalnim religijskim skupinama. Biste li zaposlili ovoga čovjeka? Velika većina crkava rekla bi ”nikako”, no to bi značilo da bi propustili jednog od najvećih propovjednika, osim Isusa, u Novome zavjetu: apostola Pavla. Ne smijemo suditi knjigu po koricama, kao što ne smijemo suditi osobu prema tome kako izgleda, kako se odijeva ili kako govori. Bog, ako to želi, može upotrijebiti magarca i može govoriti kroz njega. (Brojevi 22) Ne smijemo suditi prema izgledu, jer možemo biti u krivu. Često prvi dojam, iako može biti trajan, nije ispravan.
Stranci i anđeli
Dana nam je zapovijed da trebamo iskazati dobrodošlicu jedni prema drugima, čak i prema onima koji su stranci, (Levitski zakonik 19, 34) jer i mi sami bijasmo nekoć stranci u ovome palom svijetu, ali smo pozvani u novo i bolje Kraljevstvo u kojemu je Isus kralj. Jedan stih o anđelima zvuči kao upozorenje, gdje Bog govori sljedeće: „Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!“ (Hebrejima 13, 2) Zamislite da posramite nekoga i onda kasnije otkrijete da se radilo o anđelu. Ne samo da je to vjerojatno, nego je i moguće da možemo povrijediti nekog anđela načinom kako se odnosimo jedni prema drugima. Može li ta osoba biti anđeo, nesvjesna toga? Tko zna? Možda je svatko od nas u našem životu, u jednom trenutku, nekog anđela naljutio ili bio dobar prema njemu. Zašto ovo pišem? Pisac poslanice Hebrejima piše o tome da smo možda iskazali dobrodošlicu anđelima, a da toga nismo bili ni svjesni.
VIDI OVO: 5 Isusovih izjava zbog kojih bi ga mnogi izbacili iz današnje crkve
Stranci, došljaci i udovice
Bog je branitelj siročadi i udovica, ne samo u pogledu Židova ili starozavjetnog vremena. Bog je isti i danas. On je i dalje sljedeće: „Otac je siromasima i zaštitnik sirotima Bog u svetom stanu svojemu!“ (Psalam 68, 5) Mnogi biblijski stihovi o siročadi i udovicama dolaze s upozorenjima: „Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice a djeca siročad. Raspalit će se gnjev moj, i dat ću vas pobiti mačem, tako da vaše žene postanu udovice, a djeca vaša sirote.“ (Izlazak 22, 23-24) Kao i u drevna vremena, Bogu je i danas stalo do toga kako se odnosimo prema udovicama i siročadi, jer te skupine često nemaju nikoga tko bi se brinuo za njih. Kada ih netko iskorištava, Bog to shvaća vrlo osobno.
Jesi li dobrodošao?
Ako ni sami niste povjerovali u Krista, to znači da jednoga dana nećete biti dobrodošli u Božjem kraljevstvu; umjesto toga suočit ćete se s vječnim sudom. (Otkrivenje 20, 12-25; 21, 8) Danas je dan kada možete povjerovati u Krista za svoga Spasitelja. (2. Korinćanima 6, 2) Ne dopustite da posljednje Isusove riječi za vas budu sljedeće: „Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me.“ (Matej 25, 42-43) Ovdje vidimo primjer osobe koja je samo mislila na sebe, koja nije služila drugima i koja nije bila vjernik u Krista te nije, kao posljedica toga, činila stvari za Krista. (Matej 25, 40) Postoji mnoštvo prilika koje izgubljeni svijet propušta: propušta priliku za nahraniti siromašne, odjenuti gole i posjetiti one koji su utamničeni. No svijet misli samo na sebe; u srcima ljudi svijeta Krist nije na prijestolju, oni sami su na svojim prijestoljima.
Zaključak
Biblija nas uči sljedeće: „Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!“ (Galaćanima 6, 9) Isto tako i: „Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima.“ (Hebrejima 6, 10) Naše neprijatelje možemo pretvoriti u prijatelje kroz ljubav koju pokažemo prema njima, a kroz ljubav koju pokazujemo prema drugima, ljudi mogu vidjeti tko je zaista Isusov učenik. (Ivan 13, 34-35) Najveći čin ljubavi koju netko može prikazati drugom čovjeku jest upozoriti ih o nadolazećem Božjem gnjevu. Recite im da je Krist spreman spasiti ih i da je samo i jedino Krist njihova jedina nada u vječni život. (Ivan 3, 16-17; Djela 4, 12)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
