Štovanje ikona je većinom povezano s Istočnom ili Pravoslavnom crkvom. Je li takva praksa grijeh prema Bibliji?
Grubo govoreći, religijska ikonografija je umjetničko oslikavanje religijskih figura, često koristeći simbolizam. U kršćanstvu, ikonografija oslikava osobe kao što su Krist, Marija, ili sveci.
Ikona je slika, obično oslikana na drvetu koje će se štovati kao sveta stvar. Ikone također mogu biti gravure, mozaici ili vezovi. Iako će ljudi koji koriste ikone u svom štovanju poreći da prakticiraju idolopoklonstvo, teško je uvidjeti kako se “štovanje” stvari kao “svete” razlikuje od idolopoklonstva.
Premda katolici štuju religijske slike, ikonografija je najčešće povezivana s Istočnom ili Pravoslavnom Crkvom, koja uči da ikone tijekom molitve pomažu vjerniku da upozna Boga, ujedini se sa svecima i razvije plod Duha.
Kada pravoslavni kršćanin uđe u crkvu, on pali svijeću, prekriži se i ljubi ikone Krista, Bogorodice (Marije) i svetaca. Crkveno svetište će imati i mnoge druge nazvane – “svete ikone”.
Pravoslavni kršćani također imaju ikone u kući, a mjesto gdje se ikone drže je mjesto gdje se obitelj moli. Ikone se smatraju ilustracijom utjelovljenog Krista, koji je napustio nebesko prebivalište da bi prebivao u materijalnom svijetu.
VIDI OVO: 7 biblijskih citata koji potvrđuju koliko Bog mrzi idolopoklonstvo
Ikona je prozor u nebo?
Pobožni pravoslavci također vjeruju da je ikona prozor u nebo, a štovanje nje prolazi ravno u nebo, gdje je prima osoba oslikana na ikoni. Neki tvrde da su im ikone omogućile čuda.
Jean Calvin i drugi protestantski reformatori su bili ikonoborci; to jest, zahtijevali su da se ikone uklone iz kuća i crkava. Po mišljenju reformatora, štovanje ikona i drugih religijskih relikvija je idolopoklonostvo, i bili su u pravu.
Ljubljenje, klanjanje, ili molitve ikonama je svakako idolopoklonstvo. Članovi Pravoslavne crkve inzistiraju na tome da oni ne obožavaju sliku i drvo, ali priznaju da uvažavaju, obožavaju i štuju svece i Mariju oslikanu na ikonama. Mole se i muškarcima i ženama; ikonama pripisuju duhovnu moć koju ne posjeduju. To nije biblijski.
Religijska umjetnost nije grijeh, no štovanje istih je
Samo po sebi, nema ničeg lošeg u pravljenju ili uživanju religijske umjetnosti. Prikazivanje slika biblijskih scena u umjetničkoj galeriji i divljenje umijeću slikara se ne može smatrati idolopoklonstvom.
Biblija striktno zabranjuje idolopoklonstvo (Levitski zakonik 26, 1; Brojevi 5, 9). Jedini Bog zaslužuje da mu se klanjamo i da Ga štujemo. Ikone nisu posrednici pred prijestoljem milosti, a nisu ni sveci koje predstavljaju.
Ljudi u nebu nemaju moć da čuju naše molitve ili da nam odobre zahtjeve. Samo Isus Krist i Duh Sveti mogu posredovati za nas pred Ocem (Rimljanima 8,26 do 27,34). Moramo se držati što dalje možemo od bilo čega što može voditi idolopoklonstvu.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.
