Je li točna izjava pape Lava XIV. da “kršćani nemaju neprijatelje”?

Dan nakon Božića vjernici diljem svijeta slave blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika. Papa Lav XIV. na Trgu svetog Petra u Vatikanu predvodio je Angelus.

Papa je poručio je da i danas postoje oni koji pravdu provode po cijenu žrtava, ali da nikakva moć ne može nadvladati Božje djelo.

– U današnjim okolnostima nesigurnosti i patnje u svijetu radost se može činiti nemogućom. Oni koji vjeruju u mir i koji su izabrali nenasilni put Isusa i mučenika danas su često izloženi porugama, isključeni iz javnog prostora te nerijetko optuživani da rade u korist protivnika i neprijatelja. Kršćani, međutim, nemaju neprijatelje, nego braću i sestre koja su to i onda kada se međusobno ne razumiju. Otajstvo Božića donosi nam radost nadahnutu postojanošću onih koji već žive bratstvo, onih koji već sada oko sebe – čak i u svojim protivnicima – prepoznaju neizbrisivo dostojanstvo kćeri i sinova Božjih, poručio je Papa.

Je li istina da kršćani nemaju neprijatelje?

U kršćanskom nauku Sotona i demoni predstavljaju stvarnu duhovnu opasnost za čovjeka. Oni nisu tek simboli zla, nego osobna duhovna bića koja se protive Bogu i nastoje čovjeka odvojiti od Njega. Sveto pismo jasno upozorava vjernike na njihovo djelovanje i poziva na budnost, vjeru i oslanjanje na Boga.

Sotona, koji se naziva i đavlom, u Bibliji je prikazan kao onaj koji zavodi i laže. Isus ga opisuje riječima: “On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.” (Iv 8,44). Njegov je glavni cilj udaljiti čovjeka od Boga, unijeti sumnju, strah i grijeh u ljudsko srce.

Demoni su pali anđeli koji slijede Sotonu u pobuni protiv Boga. Njihovo djelovanje očituje se kroz napasti, lažna učenja i poticanje čovjeka na zlo. Apostol Pavao upozorava:

“Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.” (Ef 6,12)

Ovim riječima Pavao naglašava da kršćanska borba nije prvenstveno tjelesna, nego duhovna.

Sotona se često prikriva i djeluje lukavo, zbog čega Sveto pismo poziva na oprez:

“Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.” (1 Pt 5,8)

Kršćanin je zato pozvan živjeti u stalnoj budnosti, oslanjajući se na molitvu, Duha Svetoga i Božju Riječ. Ipak, kršćanska vjera nije obilježena strahom, nego nadom i povjerenjem u Kristovu pobjedu. Isus je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio Sotonu i snagu zla. Sam Isus kaže:

“Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi.” (Lk 10,19)

Ova pobjeda daje kršćanima sigurnost da zlo nema posljednju riječ.

Uvijek će biti onih koji mrze Njegove sljedbenike, jer je i sam Isus upozorio: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas“ (Iv 15,18). Mržnja prema kršćanima često proizlazi iz nerazumijevanja, straha ili odbacivanja istine koju Krist donosi. Isus je rekao i: „Ako su mene progonili, i vas će progoniti“ (Iv 15,20), čime je pripremio svoje učenike na kušnje.

Unatoč protivljenju, kršćani su pozvani uzvratiti ljubavlju, jer „blago vama kad vas pogrde i prognaju zbog mene“ (Mt 5,11). Vjernost Kristu i u progonima postaje snažno svjedočanstvo vjere i nade u Božju pobjedu.