Je li spasenje univerzalno, odnosno hoće li cijelo čovječanstvo biti spašeno?
U posljednje vrijeme u pojedinim liberalnim teološkim krugovima ovakva su razmišljanja sve aktualnija. No, Sveto Pismo je jasno. Neće svi ljudi biti spašeni.
U Mateju 1, 21, u izvješću o Kristovu rođenju čitamo: «Rodit će sina, i nadjenuti mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih». U svojoj velikosvećeničkoj molitvi, prije nego je otišao na križ, Isus je molio: «…Oče, došao je čas! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe, i da, kao što si mu dao vlast nad svim ljudima, dadne život vječni svima koje si mu dao.» (Iv 17, 1-2). Isus je nadalje molio: «Ja molim za njih. Ne molim za sav svijet, već za one koje si mi dao, jer su tvoji» (Iv 17, 9). Iz navedenih stihova nam je jasno da postoje oni koji su Kristov narod koji pripadaju Njemu. Dakle, oni koji se ne nalaze u ovoj grupi nisu Njegovi, ne mogu se nazvati Božjim narodom.
Samo oni koji su Njegovi spašeni su. Oni koji nisu Njegovi, izgubljeni su. Termini poput «Svi smo mi Božja djeca» jednostavno, u svjetlu Svetoga Pisma nisu točni. Kada se Krist ponovno vrati u svojoj sili i slavi, «…sjest će na prijestolje svoje slave. Tada će se pred njim skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih kao što pastir luči ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve. Nakon toga će kralj reći onima s desne strane: ‘Dođite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!’… Tada će reći i onima s lijeve strane: ‘Idite od mene prokleti u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim!» (Mt 25, 31-41). Dvije grupe koje su ovdje opisane, ne formiraju se na dan Suda Kristova već se ljudi već ovdje na zemlju grupiraju u jednu ili drugu skupinu: skupinu onih koji pripadaju Kristu odnosno skupinu onih koji mu ne pripadaju.
Tko pripada Kristu? Tko se može nazvati Božjim djetetom? Tko se nalazi u skupini spašenih? Dvadeseto pitanje i odgovor Heidelberškog katekizma glasi: Hoće li onda biti svi spašeni po Kristu, kao što su bili izgubljeni po Adamu? Ne, već samo oni koji su ucijepljeni u Njega i pravom vjerom prihvaćaju sve Njegove blagodati. Dakle kaže kako su spašeni oni koji su ucijepljeni u Krista i koji pravom vjerom prihvaćaju sve Njegove blagodati odnosno dobročinstva.
Ucijepljeni u Krista odnosno sjedinjeni s Kristom jesu oni kojima se apostol Pavao obraća kao onima koji su «u Kristu» odnosno «u Kristu Isusu» (1 Kor 1, 2; Ef 1, 1; Fil 1,1; Kol 1, 1; 1 Sol 1, 1; 2 Sol 1, 1). Istovremeno je i Krist u onima koji su istinski vjernici (Rim 8, 10; Gal 2, 20; Kol 1, 27). U Kristu su oni koji su Krista primili u svoje živote. «A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.» (Iv 1, 12). Ovi nam redci ujedno svjedoče istinu da nisu svi djeca Božja već samo oni koji su Krista primili, odnosno s Kristom se sjedinili.
Istina o sjedinjenu s Kristom govori nam i o savezu kojega Bog ostvaruje sa svojim narodom. Bog je u Starome zavjetu odabrao sebi narod s kojim će sklopiti savez. Savezi koje je Bog sklapao s Izraelom svjedočili su o jedinstvu Boga i Izraelskog naroda. Kako bi tu sliku učinio jasnijom, Bog uspoređuje savez između sebe i Izraela slikom bračnoga saveza. Tako čitamo u Izaiji 54, 5-8 o vjernosti Božjoj prema svojoj nevjesti (svome narodu) čak i onda kada je njemu njegov narod nevjeran. U Jeremiji 31, 32, prorok Jeremija govori o Bogu kao mužu svoga naroda. Po Kristovu rođenju, smrti i uskrsnuću Bog po Kristu uspostavlja novi savez između Boga i čovjeka. Po tome savezu mi postajemo sjedinjeni s Kristom te time dobivamo garanciju spasenja.
Ne možemo zaobići niti temu Božjega izbora (Božji odabir Njegova naroda) odnosno predodređenja (od Boga određena svrha izbora za Njegov narod Ef 1, 4-6)) onih koji pripadaju Njemu. U Efežanima 1, 3-14 apostol Pavao nam obrazlaže plan spasenja. U 4 stihu ističe nam se kako nas je Bog u Kristu izabrao prije postanka svijeta a u 5 stihu kako nas je Bog u ljubavi predodredio sebi za sinove po Kristu Isusu. Sjedinjeni s Kristom odabrani su od Boga.
Slika izabranja i predodređenja jasno je naglašena još u Starome zavjetu. Povijest starozavjetnog naroda Božjega povijest je izabranog naroda. Bog izabire pojedince (Abraham…), obitelji (Noa i njegova obitelj) i na kraju čitav narod (Izrael) kako bi bili primatelji i nositelji obećanja o spasenju. Zašto je Bog izabrao baš Izraelski narod? : «Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.» (Pnz 7, 7-8).
Isusovo naučavanje u Evanđeljima također nam jasno govori o Božjem izabranju. Isus nam govori da Oca i Sina poznaju oni kojima to Sin hoće objaviti (Mt 11, 25-28). Na poseban se način istina o Božjem izboru očituje u Evanđelju po Ivanu 6, 35-40; 66. Potpuno pouzdanje u Krista nije posljedica našega opredjeljenja, naše želje i volje da slijedimo Krista (to ne znači da je naša uloga beznačajna, dapače, naša je odgovornost odgovoriti na Kristov poziv). Radi se o Božjem djelovanju, o Njegovu planu spasenja. On prvi pruža svoju ruku k nama. On čini «prvi potez». Svi koji postaju Njegovom djecom, on je izabrao. Oni su Njegovi (Iv 6, 44; 13, 1) odabrani od Njega ((Iv 13, 18; 15, 16.19). Isus se za Njih moli i poklanja im vječni život (Iv 10, 28, 17, 2). Isus poručuje svojim učenicima «Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas. I postavih vas da idete i rod donosite…» (Iv 15, 16). Ove se riječi ne odnose samo na Kristove učenike već na sve kršćane. Ovdje je jasno također vidljivo da izbor podrazumijeva i odgovornost.
Oni koji su u Kristu, na vidljiv i jasan način potvrđuju svoje sjedinjenje s Kristom: «Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je evo nastalo.» (2 Kor 5, 17). Besmisleno je predodređenje razumjeti u smislu neodgovornosti pojedinca prema Božjem pozivu. Jednom su prilikom Isusovi učenici upitali Isusa: «’Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?’ ‘Trudite se – reče im – da uđete na uska vrata, jer će mnogi, kažem vam – tražiti da uđu, ali neće moći.» (Lk 13, 23-24). Nije na nama dakle da mudrujemo o tome jesmo li predodređeni ili ne, već da odgovorno odgovorimo na poziv Božji.
Sjedinjeni s Kristom su dakle oni koji su izabrani, koji su primili Krista u svoje živote te time postali djeca Božja. Sjedini s Kristom su oni s kojima je Bog sklopio savez i koje je pripojio k sebi. Sjedinjeni s Kristom preobražavaju se u sliku Kristovu. Taj preobražaj mora biti vidljiv na onima koji su «u Kristu». To je djelo Duha Svetoga po kojem bivamo sjedinjeni s Kristom. On nas iz dana u dan čini što sličnijima slici Kristovoj, ukoliko svakodnevno živimo životom posvećenja Bogu. Svakodnevni molitveni život, čitanje Božje riječi i život u svetosti (posvećenju), jasan je pokazatelj naše ucijepljenosti odnosno sjedinjenja s Kristom.
Mi moramo poprimiti karakteristike Krista koji je u nama. To ne znači da ćemo u svemu postati savršeni i bezgrešni, no Krist koji je u nama preobražavat će nas iz dana u dan kako bi smo postajali što sličniji Njemu. Istina o sjedinjenju s Kristom udaljava nas od grijeha. Kada shvatimo da smo «u Kristu» i on «u nama» tad nam je jasno da svaki naš grijeh Krist vidi. Ne možemo bez Njega nikud, niti od Njega pobjeći. Trebamo imati stalno na umu što smo milošću Božjom postali i od čega nas je Gospodin oslobodio.
Autor: Dr. sc. Jasmin Milić
