Nitko nije imun na nevolje i probleme. Kad mislite da vas Bog ignorira, sjetite se važnih istina iz Njegove Riječi i nastavite Mu vjerovati.
U nevolji ste. Molite. Vapite Bogu da vam donese olakšanje. Ali sve što čujete je tišina. Bog vam se čini daleko, kao da se skriva ili uskraćuje svoju prisutnost. Osjećate se suho i očajno.
“Gdje si, Bože? Zašto se skrivaš od mene? Ja sam Tvoje dijete, pa zašto ignoriraš moje vapaje? Koliko još dugo, Bože? Ne odgađaj, odgovori mi, Bože moj.”
Ako ovo zvuči poput plača vašeg srca, utješite se: ne doživljavate ništa novo ili nenormalno. U istom ste brodu kao i mnoštvo drugih vjernika. Ali, znajući da su drugi “bili tamo” gdje smo mi sada, ipak ne rješava naše brige. Zato nam je potrebna Božja Riječ kako bismo mogli ustrajati i čekati s nadom kad se Bog čini dalekim.
Kad mislite da vas Bog ignorira ili kad se Bog čini dalekim, sjetite se ovoga …
Nakon što je nahranio 5000 ljudi, Isus je naložio svojim učenicima da uđu u čamac i odu na drugu stranu Galilejskog jezera. Otpustio je mnoštvo, a zatim otišao na mirno mjesto da se pomoli. Ali na brodu stvari nisu išle dobro.
Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. (Matej 14, 24)
Većinu nas u nekom trenutku napadnu “vjetrovi” koji pušu u suprotnom smjeru. Mogu puhati iz bilo kojeg smjera: gubitak posla, bolest, smrt, nesreće, problematična djeca, roditelji koji nikada ne bi trebali biti roditelji, uzdrmani brakovi …
Vjetrovi na Galilejskom jezeru bili su te noći okrutni. Učenici su htjeli ići na zapad prema domu, a odnijeli su ih natrag na istok. U svojoj nevolji učenici su neko vrijeme bili sami, bez Isusa. Možda su se pitali: “Gdje je Gospodin sada kad Ga trebamo? Kad će se pojaviti da smiri vjetar i valove?”
Vaše iskustvo je privremeno
Osjećaj Božje odsutnosti totalno bi slomio oslabljenog vjernika kad mu ne bi bilo kraja. I zato Petar dodaje da nevolja traje samo “kratko vrijeme”. Vaša je nevolja privremena. Bog vas neće zauvijek ostaviti u vašoj nevolji. Prestat će – možda ne čim poželite – ali doći će kraju. Jednom kad testiranje posluži svome cilju, dobit ćete koristi od njegovih rezultata.
Davidov vapaj u Psalmu 22 zvuči poput našeg:
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Bože moj, vičem danju, al’ ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.” (Psalam 22, 2-3)
David se osjeća napušten od Boga dok traži odmor u njemu, ali bez uspjeha. Ono što David dalje kaže prekretnica je u njegovom jadikovanju.
“A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi.” (Psalam 22, 4-5)
Iako se osjeća odbačenim i usamljenim, David usmjerava svoj fokus na dvije značajne istine: Bog kraljuje i vjeran je izbaviti svoj narod.
Prije svega, kad ne osjećate Božju prisutnost, oslanjajte se na Njegov karakter. Njegova vladavina podsjeća nas da je prisutan svugdje. Drugo, vjerujte da će vas izbaviti. David se prisjećao da su njegovi preci u prošlosti vjerovali Bogu da će ih izbaviti i On je to uvijek činio. Spasio je svoj narod nakon što su Mu zavapili i spasio ih je od idola i neprijatelja dok su Mu vjerovali.
Vaše iskustvo je namjensko
Kao jednom od Božje djece, obećana vam je Njegova prisutnost, iako se osjećate sami i bez pomoći. Počivajte u poznavanju Boga, koji kao vaš Otac ima dobre razloge zašto dopušta kušnju. Predan je tome da vas učini svetima, čak i ako to na neko vrijeme znači oduzimanje vaše sreće.
Patnja u tišini također će:
- Učiniti vas poslušnijima (Psalam 119, 67);
- Produbiti vaš uvid u Božju Riječ (Psalam 119: 71);
- Povećati vaše suosjećanje i učinkovitost u službi (2. Korinćanima 1, 4);
- Naučiti vas strpljivo čekati Boga (Psalam 27, 14);
- Naučiti vas da vaša radost nije ovisna o okolnostima (Habakuk 3, 16-19);
- Učiniti da još više poštujete Boga kad vas obnovi (Job 42, 7-17).
Dopustite da ti principi oblikuju vašu perspektivu. Naučite biblijski, a ne emocionalno reagirati na svoju nevolju. Oslonite se na otkriveni Božji karakter.
Nešto se izvanredno događalo s Davidovim osjećajima dok je vapio Bogu.
“A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.” (Psalam 22, 23-25)
Dok se prisjećamo Božje istine, naši osjećaji se transformiraju. Božja sveta vladavina i vjerno izbavljenje daleko nadilaze naše prolazne emocije i uznemirujuće okolnosti. David je iskusio promjenu. On veliča Boga jer nije zaboravio njegovu muku, već ga je čuo kad ga je David zazvao. Postupimo i mi tako.
Učenici su ugledali Isusa u nevolji. Došao je na vrijeme i utišao vjetar.
O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. (Matej 14, 25).
Utišat će i naše vjetrove. Vjerujmo Mu!
Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. (1. Petrova 5, 7)
