Kad mrtvi posjećuju žive?

U narodima svijeta, a ne samo na Balkanu, ovaj je fenomen uspostavljanja kontakta s pokojnicima čest slučaj.

Posjećuju li mrtvi žive i kada? Motiviran s dva blagdana; Svih svetih i Dušnim danom, htio bih pojasniti jedan fenomen – jednu pojavu iz života, koja je dosta česta, a o kojoj čak niti novorođeni kršćani ne znaju dovoljno.

O čemu se tu radi – kada preminule osobe nakon svoje fizičke smrti ‘dolaze nazad’ i stupaju u kontakt sa svojom živućom rodbinom, te kada govore sa njima, ili samo manifestiraju tj. animiraju; hod, govor ili bilo što drugo, što je nalik na pokojnika.

Mi smo ljudi – fizička bića koja posjeduju duh, koji je vječan, jer je stvoren od Božjeg Duha i dušu koja je u stvari naš razum, osjećaji i volja – dakle naš intelekt.

Za života na zemlji muž i žena, te roditelji i djeca, budu toliko duševno povezani da rastanak zbog smrti za onoga koji je ostao ostavlja veliku žalost i prazninu u duši.

Mnogi se dugo ne mogu pomiriti sa tim nedostatkom, a posebno su tu oni koji nemaju odnos sa živim Bogom, koji po Duhu Svetom donosi utjehu.

Takve osobe sa velikom prazninom i nedostatkom u sebi pate za nedostatkom osobe s kojom su bile u duši duboko povezane.

One čeznu za ponovnom uspostavom odnosa i zato neutješno plaču ili često odlaze na mjesto pokopa i tu satima meditiraju i govore usmjereni na mrtvo tijelo i izlijevaju svoju bol i svoju čežnju za prošlim vremenima i za preminulim.

Uspostavljanje kontakta s pokojnicima

U narodima svijeta, a ne samo na Balkanu, ovaj je fenomen uspostavljanja kontakta s pokojnicima čest slučaj.

Sreo sam ženu koja je živjela sama – stariju gradsku gospođu kojoj sam govorio o Božjoj ljubavi i o spasenju u Isusu Kristu.

Vrlo brzo sam saznao da živi osamljeno, od uspomena na svoje pokojne; sestru, majku i ujaka, te da ima skoro svakodnevno njihovu posjetu u svome domu, a i ona često, kaže mi, odlazi na groblje da razgovara s njima.

Ona se blisko povezala s tri duha koji su govorili čujnim glasom i savršenim tonalitetom njezinih bližnjih, za koje je bila uvjerena da su to njezina sestra, majka i ujak, doduše pokojni, a pošto je bila dio katoličke populacije kršćana njoj je to bilo prihvatljivo, budući da se njeguju molitve pokojnicima i molitve za pokojne.

Samo ima jedan mali problem, a to je da duhovi s kojima je ona bila povezana nisu bili njeni voljeni i neprežaljeni rođaci, nego prerušeni demoni tj. zli duhovi, koji su poznavali do u detalje živote preminulih, a isto tako mogli su i savršeno imitirati njihov glas, što je i u našem fizičkom svijetu živih uobičajeno i moguće.

Posljedice kontakta s ‘kućnim duhovima’

Posljedice takvog kontakta sa ‘familijarnim’ ili još nazvano ‘kućnim duhovima’, a to su demoni koji prate život osobe, posebno ako je nevjerna. Dakle, posljedice su za tu ženu bile, da je bila stalno bolesna i da je iskusila nekoliko teških operacija srca, te je jedva preživjela.

Druženje sotone sa živućom osobom uvijek se skupo naplaćuje i koliko god se sve čini bezazleno, nije i bezopasno.

Takve osobe dolaze pod utjecaj zlih duhova, čime nadomještaju svoju stvarnu potrebu za odnosom sa Gospodinom, dok ti duhovi polažu pravo na njihov život; na duh, dušu i tijelo.

I gdje takve osobe bivaju odvedene poslije smrti od tih istih duhova nije teško zaključiti – u vječnu smrt!

Autor: Željko Crnjak

PROČITAJTE JOŠ: