Kako je Lucifer pao i postao Sotona?

Luciferov pad je opisan u dva ključna starozavjetna poglavlja – Ezekiel 28 i Izaija 14. Pogledajmo ukratko što kažu.

Čini se iz konteksta Ezekiela 28 da se prvih deset stihova ovog poglavlja bavi ljudskim vođom. Zatim, od stiha 11 do stiha 19, Lucifer je fokus rasprave.

Što je razlog za zaključak da se ovi potonji stihovi odnose na pad Lucifera? Dok prvih deset stihova u ovom poglavlju govori o vladaru Tira (koji je bio osuđen za tvrdnju da je bog, iako je bio samo čovjek), rasprava se pomjera na kralja Tira u stihu 11. Mnogi stručnjaci vjeruju da, iako je tu prisutan ljudski “vladar” Tira, pravi “kralj” Tira je u stvari Sotona, jer je on taj koji u konačnici djeluje u ovom bezbožnom gradu, i on je bio onaj koji je djelovao kroz ljudskog vladara grada.

Neki su predložili da se ovi stihovi mogu zapravo odnositi na ljudskog kralja Tira, koji moć dobiva od Sotone. Možda je povijesni kralj Tira bio oruđe Sotone, možda ga je Sotona čak i zaposjeo. Opisujući tog kralja, Ezekiel nam daje letimičan pogled na nadljudsko stvorenje, Sotonu, koji ga je ili koristio, ili je u njemu obitavao.

Međutim, postoje stvari o ovom “kralju” koje se, barem u konačnici, ne mogu odnositi ljude. Na primjer, kralj je prikazan kao da ima drugačiju prirodu od čovjeka (on je kerubin, stih 14); On je imao drugačije stajanje u odnosu na čovjeka (bio je bez mane i bez grijeha, stih 15); On je u drugom kraljevstvu u odnosu na čovjeka (svetoj gori Božjoj, stihovi 13,14); dobio je drugačiju presudu od čovjeka (on je bio izbačen s Božje planine i bio bačen na zemlju, stih 16); a superlativi koji se koriste kako bi ga opisali ne uklapaju se u opis normalnog ljudskog bića (“pun mudrosti”, “čudesno lijep”, “uzor savršenstva,” stih 12).

Naš tekst nam govori da je ovaj kralj stvoreno biće, i da je, kada ga je Bog stvorio, bio savršen (Ezekiel 28, 12,15). On je i ostao savršen na svojim putovima sve dok krivnja nije pronađena u njemu (15b). Koji je grijeh u pitanju? Čitamo u stihu 17: “Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga!” Lucifer je očito postao toliko impresioniran vlastitom ljepotom, inteligencijom, moći i položajem da je počeo da za sebe želi čast i slavu koja pripada samom Bogu. Grijeh koji je iskvaro Lucifera je samostvoreni ponos.

Očito, ovo predstavlja stvarni početak grijeha u svemiru, tj. prethodi ljudskom padu Adama. Grijeh je nastao slobodnom voljom Lucifera pri čemu je on, s punim razumijevanjem o tome što se događa, odlučio se pobuniti protiv Stvoritelja.

Ovo moćno anđeosko biće Bog je s pravom osudio: “Na zemlju te bacih” (Ezekiel 28,17). To ne znači da Sotona nije imao daljnji pristup nebu, jer drugi stihovi jasno pokazuju da je Sotona zadržao ovaj pristup, čak i nakon njegovog pada (Job 1, 6-12; Zaharija 3, 1,2). Međutim, Ezekiel 28,18 pokazuje da je Sotona apsolutno i potpuno izbačen iz Božje nebeske vlade i izgubio je svoj autoritet (Luka 10,18).

Izaija 14,12-17 je još jedan odlomak iz Starog zavjeta koji se može odnositi na pad Lucifera. Moramo biti iskreni i priznati da neki biblijski znanstvenici ne vide kako ovaj odlomak uopće govori o Luciferu. Oni tvrde da se biće spomenuto u ovom odlomku naziva čovjekom (Izaija 14,16); uspoređuje se s ostalim kraljevima na zemlji (18); a riječi: “Kako pade sa nebesa” (stih 12), navodno se odnose na pad s velike političke visine.

Postoje i teolozi koji tumače ovaj odlomak kao da se odnosi samo na pad Lucifera, i ne govori o ljudskom kralju. Kao argument daje se to da je opis ovog bića izvan ljudskosti i stoga se ne može odnositi  na smrtnog čovjeka.

Tu je i treće viđenje za koje ja mislim da je bolje od prethodna dva. Ovo tumačenje smatra da Izaija 14, 12-17 govori o dvije stvari jednovremeno. Može biti da stihovi od 4 do 11 govore o stvarnom babilonskom kralju. Zatim, u stihovima 12 do 17, nalazimo dvostruki opis koji se odnosi ne samo na babilonskog kralja, već i na Lucifera.

Ako ovaj odlomak obaviještava o Luciferovom padu, onda se čini da se obrazac ovog odlomka uklapa u ono što piše u Ezekielu 28, pri čemu je prvo opisan ljudski vođa, a zatim se dvostruko upućuje na ljudskog vođu i Sotonu.

Značajno je da se jezik koji se koristi za opisivanje ovog bića uklapa druge odlomke u Bibliji koji govore o Sotoni. Na primjer, način na koji on govori u Izaiji 14 (’uspet ću se’, ’uzaći ću’ itd.) ukazuje na element ponosa, koja je također prisutan u Ezekielu 28,17 (usp 1. Timoteju 3,6 koji upućuje na Sotoninu umišljenost).

Kao rezultat ovog gnusnog grijeha protiv Boga, Lucifer je bio protjeran iz života u raju (Izaija 14,12). Postao je iskvaren, a njegovo je ime promijenjeno od Lucifer (“jutarnja zvijezda”) na Sotona (“protivnik”). Njegova snaga je postala potpuno izopačena (Izaija 14, 12;16;17). I njegova sudbina, nakon drugog Kristovog dolaska, je da bude vezan u jami tijekom tisućljetnog kraljevstva nad kojim će Krist vladati (Otkrivenje 20,3), a na kraju će biti bačen u ognjeno jezero (Matej 25, 41).

Autor: Ron Rodhes; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: Christianity.com

Reci što misliš