Kako ne treba davati? Isus predstavlja prvi primjer ovim riječima: ”Zato kada daješ… (Matej 6,2).
On polazi od činjenice da Njegovi sljedbenici daju. Revan Židov daje na dva načina: desetinom, desetina svoje zarade (obvezno) i davanje milostinje (dobrovoljno). Sve u svemu pobožan Židov bi dao najmanje jednu šestinu svojih prihoda.
Ne treba davati da svi vide
Ne treba davati da svi vide vašu darežljivost. Davanje u skrovitosti je jedna od prvih radnji koju je Isus stavio na prvo mjesto i važna je za naš odnos s Njim. On govori o njoj čak i prije nego započinje govoriti o molitvi. Davanje za Židove predstavlja najsvetiju od svih religioznih dužnosti.
Ne treba davati razmetljivo
Da bi se istaknula važnost davanja, rabini su zabranjivali razmetljivo davanje. Isus nije korio poučavanje židovskih svećenika; ono što su radili farizeji nije bilo su skladu s ovim naukom i bilo je cinično.
”Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.” (Matej 6,2)
Grčka riječ za ‘licemjera’ koristila se izvorno za glumca u dramskom djelu i značila je ‘netko tko se pretvara biti ono što nije”.
Isus ismijava davanje farizeja, jer kada daju oni šalju trubače ispred sebe da bi privukli mnoštvo, tako da mnogi mogu vidjeti njihovu velikodušnost, da bi ”ih ljudi hvalili”. Kao što bismo rekli, oni su ”puhali u svoje vlastite trube”.
Ako primimo nagradu od ostalih, izgubit ćemo onu Božju
Isus kaže da, ako dajemo da bi nas ”ljudi hvalili”, onda je to upravo ono što ćemo dobiti i ništa više od toga. On kaže: ”Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću”.
Ako dajemo da bismo primili čast od ljudi, možda ćemo i primiti čast od njih u uživat ćemo u toplini njihove zahvalnosti i hvale, ali to je sve što ćemo primiti. Ako primimo nagradu od ostalih, izgubit ćemo onu Božju.
Isus kaže da kada dajemo, ne samo da ne bismo trebali reći ostalima, nego ne smijemo to reći ni sebi. On kaže ”Neka ti ne zna ljevica što čini desnica.” (Matej 6,3)
Autor: Nicky Gumbel; Iz knjige ”Izazovni životni stil”
