Kada prolazimo kroz velike kušnje i patnje, tako je teško biti zahvalan Bogu, ali moramo shvatiti da nam naše nevolje zapravo mogu pomoći. Evo kako.
Hodajte milju s tugom
Sljedeća pjesma može biti jedan od najboljih primjera kako nam naše nevolje i tuge pomažu. Pomažu nam tako što nas informiraju, jer kad je sve sunčano i svijetlo, malo učimo i lako možemo preskočiti stvari koje bismo trebali naučiti u vezi Boga (2. Petrova 3,18) i koji je bolji način za rast nego kroz teškoće i nevolje. Pokojni Robert Browning Hamilton to tako dobro kaže:
„Hodao sam milju sa Zadovoljstvom;
Cijelim je putem čavrljala;
Ali nije mi ostavila ništa mudrijim
Za sve što je imala za reći.
Hodao sam milju s Tugom;
I ni riječi nije rekla;
Ali, oh! Stvari koje sam naučio od nje,
Kad je Tuga hodala sa mnom.“
Utjeha dobivena, utjeha dana
Ako prolazimo kroz kušnje, one nas mogu naučiti o nama samima, ali nas također mogu naučiti kako suosjećati s drugima, ako smo prošli kroz iste ili slične okolnosti. Bog nas “tješi u svakoj našoj nevolji, da bismo mogli tješiti one koji su u svakoj nevolji, utjehom kojom nas samih tješi Bog” (2. Korinćanima 1,4).
Drugim riječima, Bog nas želi koristiti kao sredstvo za utjehu drugih kao što su nas drugi tješili kada smo ih trebali.
Nevolje apostola Pavla zapravo su mu dale povjerenje i utjehu jer je rekao: “S velikom hrabrošću postupam prema vama; Imam veliki ponos u tebi; Ispunjen sam utjehom. U svoj našoj nevolji prepun sam radosti” (2. Korinćanima 7,4). Kako je Pavao mogao biti preplavljen radošću u svojim nevoljama? To je bilo zato što nije “gledao u sebe”, odnosno nije se usredotočio samo na sebe nego na druge, točnije, crkvu.
Nošenje tereta
Pavlova želja bila je služiti crkvi, čak je bio spreman trpjeti za nju spremni, govoreći: “naša tijela nisu imala odmora, ali smo bili mučeni na svakom koraku, boreći se izvana i strahom iznutra” (2. Korinćanima 7,5), gdje onda Pavao nalazi olakšanje u tim nevoljama? Radi se o tome da je “Bog taj koji tješi oborene, utješio nas je Titovim dolaskom” (2. Korinćanima 7,7,6). Tu je! Bog je utješio Pavla time što je Tit došao u posjet Pavlu. I mi možemo utješiti druge odlaskom k njima. Nemojte samo poslati e-poštu ili telefonirati i reći “Molit ću za tebe”. Budite uz njih, kako biste ih utješili kada im je to potrebno, jer svi trebamo dijeliti teret jedni drugima i brinuti jedni za druge tijekom kušnji. Svima nam je zapovjeđeno da “nosimo bremena jedni druge i tako ispunjavamo Kristov zakon” (Galaćanima 6,2). Otkrio sam da kad počnem nositi tuđi teret, moj vlastiti teret mi se čini lakšim. Možda zato što sam prestao gledati sebe i počeo gledati druge koji pate zbog onoga što sam prošao. Tko bolje može nekoga utješiti od osobe koja je prošla kroz istu stvar! Ta osoba biste mogli biti vi!
Svrha u boli
Kad nas pogodi neka kušnja ili nevolja, manje je vjerojatno da ćemo brinuti o stvarima ovoga svijeta i vjerojatnije je da ćemo se usredotočiti na Boga. Skloni smo moliti više, ali u svojim tugama također postajemo empatičniji prema drugima, imamo više tolerancije prema drugima, imamo više poniznosti pred drugima i razvijamo više strpljenja, kroz svoju izdržljivost. Patnja nas može ukazati na najvažnije stvari u životu; Boga, na molitvu, na naše obitelji. Moramo naučiti odvojiti pogled od sebe i usmjeriti ih na Krista i na služenje drugima. Oštra bol u boku mogao bi vam spasiti život. Kako to? Možda je to puknuće slijepog crijeva. Bol je znak upozorenja koji tijelo koristi da vam kaže: “Postoji nevolja”. Isto tako, bol često signalizira da nešto nije u redu u životu, tako da uvijek postoji svrha u boli, budući da je Bog suveren nad svime.
Svrha u olujama
Vjerujem da Bog dopušta mnoge oluje u našim životima zbog različitih svrha. Razmotrite ove; mogu postojati oluje naklonosti, oluje ispravljanja, oluje razmišljanja, oluje smjera i oluje savršenstva. Što god da je, Bog je na djelu. Sjetite se da Krist nikada nije vodio učenike oko oluje, preko oluje, niti je čak izbjegao oluju, već je prošao s njima kroz oluju. Isus nam neće pomoći kada životne oluje prijete da nam prevrnu brod. Isus je cijelo vrijeme ostao u čamcu (Marko 4,38-40), tako da nam nikada neće pomoći kad se krene teško, nego kaže: “Nikad te neću ostaviti niti napustiti” (Hebrejima 13, 5).
Zaključak
Rastužuje me što ću ovo reći, ali ima mnogo vjernika koji neće priznati tuđu patnju, a time im neće pružiti utjehu kada im je najpotrebnija. Kada zanemarimo patnju drugih ljudi i ne poduzimamo ništa u vezi s tim, oni ne mogu primiti Božju utjehu na način kako je Bog pruža. I to je tužno. To također može biti loše za osobu koja zatvara oči na tuđu patnju, jer bi naše molitve za ublažavanje vlastite patnje mogle ostati bez odgovora: „Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.“ (Jakovljeva 2, 13) Bog je rekao: „Da se vrši pravda i čini pravo, draže je Jahvi nego žrtva.“ (Izreke 21, 13)
Možda ne možemo riješiti nečije financijske probleme, ali možemo barem suosjećati s njim i pokušati utješiti tu osobu. Možda im možemo pomoći u pronalasku dodatnih resursa, koji su dostupni lokalno. Ako barem primijetimo da netko ima probleme, time pokazujemo da nam je stalo, ali najveća stvar koju možemo učiniti za nekoga jest dijeliti Evanđelje. Moramo otkriti Božji gnjev (Rimljanima 1, 1) kako bi milost Božja bila Radosna vijest za njih (Rimljanima 5,1; 8,1). Što je s vama? Jeste li povjerovali u Krista? Ako ne, danas je vaš dan spasenja, ali sutra će možda biti prekasno (Otkrivenje 1,7).
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
PROČITAJTE JOŠ:
- Najučinkovitija molitva u svakoj nevolji
- 12 razloga zbog kojih vas Bog može pozvati na patnju
- 10 provjerenih načina na koje nevolje uvećavaju vašu vjeru
