Kašnjenje ne znači da vas je Bog zaboravio

Kašnjenje ne znači da vas je Bog zaboravio

Kada nema odgovora na vašu molitvu, dolazite u napast da Bogu nije stalo do vas. Ipak, kašnjenje ne znači da vas je Bog zaboravio.

Možda ste na koljenima i molite se Bogu da vam podari ono što želite imati. Molite danju i noću. Ali još se ništa nije dogodilo. Osjećate se tako shrvano. Dolazite u napast da mislite da vas Bog već zaboravlja i da se ne brine za vas.

Nikad ne smijemo zaboraviti da se Božje vrijeme razlikuje od našeg. On često puta djeluje na načine koje mi ne možemo vidjeti ni razumjeti. On zna što želite. Zna točno kad vam treba.

Gdje su blagoslovi?

Ponekad mislimo da nas Bog zaboravlja jer se nastavljamo uspoređivati ​​s nečijim životom. Ako vidimo da ih je Bog blagoslovio s toliko stvari, počet ćemo propitivati ​​ljubav Božju. Tada ćemo mu postaviti ova pitanja: “Što kažeš za mene, Gospodine? Gdje je moj blagoslov? Jesi li me zaboravio?”

Bog je Josipu, sinu Jakovljevu (vidi Postanak 37-48), dao obećanje da će jednog dana vladati. Ali onda, tijekom sljedećih trinaest godina sve je krenulo upravo suprotno od obećanja. Njegova braća, koja su ga mrzila, prodala su ga Egipćanima. Kao rob u Potifarovoj kući, lažno je optužen za silovanje supruge gospodara. Tada je bačen u zatvor i zaboravljen.

Josip je odbio dopustiti da okolnosti utječu na njega. Nije dopustio da ga ispune samosažaljenje ili gorčina. Umjesto toga, odlučio je iskoristiti svaku okolnost – bilo kod kuće, u Potifarovoj kući ili u zatvoru – kao mjesto koje je Bog odredio gdje će mu služiti svim srcem.

Bog je na kraju blagoslovio Josipa i učinio ga blagoslovom za druge. Na kraju je postao faraonova desna ruka, drugi zapovjednik nad cijelim Egiptom. U ovoj ulozi, Josip je na kraju spasio živote cijele svoje obitelji i s njima se ponovno spojio. Također je spasio veći dio Egipta od gladi.

Kašnjenje ne znači da vas je Bog zaboravio

Možda nisu tako veličanstveni kao Josipovi, ali Bog ima svrhu za svakoga od nas:

“Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jeremija 29, 11)

To nisu samo riječi zapisane za ljude prije tisuće godina. One su danas i za nas. Božje je obećanje stvarno u bilo koje doba i vrijeme. Možda ćemo ipak morati pričekati da se to obećanje ostvari.

Vjerujte Mu čak i kad život nema smisla. Postoji svrha onoga što prolazite. Možda Bog pokušava ispraviti vaš smjer. Može biti da On koristi ove kušnje kako bi vas naučio da se više oslanjate na Njega, vjerujete Njegovom vremenu. Možda jača vašu vjeru. Možda to prolazite jer način na koji reagirate može utjecati na druge u njihovim odlukama da slijede Krista. Moguće je da će vam prolazak kroz sve ove zbrke u životu pomoći da nekoga drugog kasnije hrabrite dok bude prolazio kroz slične okolnosti.

Poput Josipa, možda ćemo vidjeti svrhu naših borbi tek puno kasnije. Ali, poput njega, trebali bismo ostati vjerni i vjerovati da Bog zna što se događa.

Bog se može činiti tihim, ali to ne znači da se udaljio. On je zapravo na poslu u pozadini. Izvršava se Božji dobar plan i potreban je ovaj splet okolnosti da biste se pripremili za taj plan. Kao što Josipov život pokazuje, čak i tragedija i zlo mogu biti dio Božjeg plana za naše dobro.

Kašnjenje nije poricanje, već vrijeme pripreme za obećanje. Vrlo je teško kad ne možemo “vidjeti” Boga na djelu. Ali to ne znači da On ne djeluje u naše ime. Kad god se osjećate malodušno ili se počnete pitati je li Bog još uvijek tu i brine li, možete izgovoriti ovu molitvu:

Dragi Bože, očisti moje srce od samosažaljenja i ogorčenja. Želim vjerovati da se Tvoj dobar plan za moj život provodi u mojim sadašnjim okolnostima. Znam da me voliš i u srcu su Ti najbolji interesi. Pomozi mi da budem strpljiv, a u međuvremenu pomozi mi da izdržim i držim srce i um usredotočenima na Tvoja obećanja. Amen.

PROČITAJTE JOŠ: