Isus Krist je rekao: „Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ (Ivan 20, 23)
Krist je izjavio ovo svojim učenicima nakon uskrsnuća. Samo Bog može oprostiti grijehe, što je potvrđeno u Bibliji.
Ovo je bila stvar koja je uzrokovala raskol između Krista i religijskih vođa za vrijeme Njegove zemaljske službe. Krist, Bog u tijelu, imao je vlast i moć oprostiti grijehe. Što je On mislio kada je ovo izjavio svojim učenicima?
Što je kontekst koji stoji iza Ivana 20, 23?
Dok proučavamo Bibliju, moramo to činiti u kontekstu. U kontekstu, to jednostavno znači razumjeti poruku, koju je pisac pokušao predočiti čitatelju. Ako stvari izvadimo iz konteksta, stih može biti pogrješno primijenjen i iskorišten za pogrješno vjerovanje. Postoje mnoga ”lažna evanđelja” koja se danas naučavaju, za čije naučavanje se koriste biblijski stihovi koji se vade iz konteksta.
Početna premisa Ivana 20, 23 jest večer uskrsne nedjelje. Učenici se skrivaju i zaključali su se u sobu. U stvari, mogli su biti u istoj onoj sobi u kojoj su proslavljali Pashu. Boje su da će svakog trenutka biti uhićeni i vjerojatno pogubljeni. Toliko toga se dogodilo u jednome danu. Znaju da je grobnica prazna, jer su Petar i Ivan otišli i uvjerili se u to.
Zapanjeni su. Ono što ih je dodatno zbunilo jest izvještaj Marije Magdalene o uskrsnulom Kristu. Odjednom, među uplašene učenike u sobi se stvorio uljez. To je bio Krist u svom uskrsnulom tijelu, što nam je jasno jer nije trebao otvoriti vrata.
No učenici nisu imali pojma tko je to bio. Njegove prve riječi koje im je izgovorio glasile su: ”Mir s vama”. Učenici su prepoznali da je to Krist tek nakon što im je pokazao ožiljke na svojim rukama i bokovima.
Nakon toga im je rekao: „Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ (Ivan 20, 21-23) Primanje Duha Svetoga, kojeg je Krist udahnuo u njih, bila je priprema za ono što će se dogoditi na dan Pentekosta. Ono što su učenici dobili treba shvatiti kao ograničeni dar ili predujam onoga što će dobiti u punini, pedeset dana kasnije.
Učenici su bili opremljeni za širenje evanđelja u sili. Kroz evanđelje čovjek može čuti o Božjem oprostu. Krist je također učenicima, koje je sada nazivao apostolima, vlast nad Crkvom u nastanku.
Dok čitamo Djela apostolska, vidimo kako učenici demonstriraju svoju vlast i kako donose odluke u vezi stvari, u vezi kojih im nije Krist izravno govorio tijekom svoje zemaljske službe. Ova se vlast povećala u opsegu na proglašavanje grijeha koji će biti oprošteni i kome će grijesi biti zadržani.
Koja je ovdje primjena oprosta?
Prva zapisana primjena Ivana 20, 23 zapisana je u Djelima 2. Sveukupno pedeset dana je prošlo od Pashe i Pentekosta i kao što je Krist obećao, dobili su Duha Svetoga. Petar, koji je sada bio vođa učenika, održao je govor ispred gomile.
U Djelima 2, 38 Petar je rekao: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.“ U svojoj propovjedi, Petar je naglasio da su čovjekovi grijesi oprošteni kroz Krista.
U Djelima 3, čitamo o tome kako su Petar i Ivan iscijelili bogalja u Kristovo ime. Čudesna iscjeljenja trebala su privući pozornost na Boga, što je ovo čudo zasigurno učinilo. Čovjek je bio iscijeljen i otišao je s Petrom i Ivanom do Salomonovog trijema, što je bio dio novog hrama.
Gomila se ubrzo okupila kako bi vidjela čovjeka koji je bio iscijeljen, a Petar im je propovijedao. U 3, 19 rekao je: „Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.“ Dok je Petar propovijedao, ukazao je na to da se grijesi mogu oprostiti samo po Kristu. Dogodila se takva pomutnja, da su hramski čuvari uhitili Ivana, Petra i bogalja.
U Djelima 10, čitamo o preobraćenju Kornelija. Petar je propovijedao ispred Kornelija u njegovog kućanstva i rekao sljedeće: „Za ovoga svjedoče svi proroci, da imenom njegovim primaju oproštenje grijeha svi, koji vjeruju u njega.“ (Djela 10, 43) Ovdje Petar ponovno naglašava da su grijesi oprošteni po Kristu.
U Djelima 13, 13 čitamo o tome kako Pavao propovijeda u Antiohiji. U stihovima 38-39 on govori: „Neka vam je dakle na znanje, ljudi braćo, da se po njemu vama propovijeda oproštenje grijeha. I od svega, oda što se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdava se u njemu svaki, koji vjeruje.“ Pavao govori da osoba može pronaći oprost za svoje grijehe u Kristu.
Pavao je, pišući crkvi u Kolosu rekao sljedeće: „U kojemu imamo otkupljenje krvlju njegovom, oproštenje grijeha.“ (Kološanima 1, 14) Po Kristovoj krvi imamo oprost od grijeha. Kološanima 2, 13-14 proglašava sljedeće: „I vas, koji ste bili mrtvi u prijestupima i u neobrezanju tijela svojega, oživio je s njim, oprostivši nam sve prijestupe, Izbrisavši zadužnicu, koja je bila svojom odredbom protiv nas, i to uklonivši prikova je na križ;“
Pisac poslanice Hebrejima piše sljedeće: „Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.“ (Hebrejima 2, 17) Ponovno i ponovno nas se podsjeća na to da je oprost grijeha Božji dar, kojeg dobivamo kroz Kristovu žrtvu. Učenicima je bila dana vlast proglašavanja oprosta grijeha ljudima kroz Krista. Svaki vjernik koji propovijeda evanđelje, proglašava Božje uvjete za oprost grijeha.
Ono što čovjeka spašava jest vjera u dovršeno Kristovo djelo na križu. Poput učenika, mi možemo i trebamo proglašavati da su grijesi čovjeka oprošteni nakon što je osoba primila Kristov oprost, kojeg dobiva kroz vjeru u Krista.
To je trenutačna odluka, odluka koja ima ključnu važnost u životu osobe. Trebali bismo o tome uzvikivati s vrhova planina. Čak se i anđeli raduju kada se grješnici pokaju. (Luka 15, 10)
Sada dolazimo do drugog dijela Kristovih riječi u Ivanu 20, 23: „…ako vi ne oprostite, ni vama se neće oprostiti“. Za one koji odbace evanđelje, besplatan dar kojeg nudi Bog, učenici su imali vlast proglasiti da grijesi te osobe nisu oprošteni.
Vlast se odnosi i na nas. Ako netko odbaci Kristovu žrtvu, za njega nema oprosta. U stvari: „…gnjev Božji prebiva na njemu“. (Ivan 3, 36) To bi trebalo uzrokovati da se potresemo. Osoba koja odbaci oprost svojih grijeha kroz Krista, jest osoba na kojoj njezini grijesi ostaju.
U svojoj sebičnoj tvrdoglavosti, te osobe drže dug kojeg ne mogu otplatiti ni sa čime osim svojim dušama. Ježim se čak i dok pišem ove riječi. To je dug osobe prema Bogu, a on ili ona morat će stat ispred Boga i položiti račun za taj dug. Postoje dvije mogućnosti: Postoje samo dva izbora: čovjek može pogledati u svog Stvoritelja i reći: “Budi volja tvoja”, ili Bog može pogledati stvoreno i reći: “Budi volja tvoja.”
Što ovo znači?
Ivan 20, 23 nastao je na završetku Kristove zemaljske službe. Činjenica da Bog oprašta grijehe kroz dovršeno Kristovo djelo na križu, sama je srž poruke evanđelja. Iako mi ne možemo oprostiti grijehe, zapovjeđeno nam je da kroz Veliko poslanje, donesemo naše grijehe ispred Onoga koji može oprostiti. Ovo se postiže kroz propovijedanje Biblije. Naš Gospodin, Spasitelj, Krist, jest Onaj koji spašava. On je Onaj koji oprašta grijehe. Samo On.
Autor: Curtis Klingle; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
