Trebaju li kršćani biti ambiciozni, smiju li? Je li ambicija grijeh?
Neki u tome vide problem. Idu nedjeljom u crkvu, a ostatak tjedna posvećuju vlastitim ambicijama. Drugi misle da kad postaneš kršćanin trebaš odbaciti sve ambicije i jednostavne plutati kroz život prihvaćajući što nam naiđe kao ‘Božju volju’.
Po njima je svaka ambicija grijeh, kao i kod Shakespeareova Heryja VII, kad govori Thomasu Cromwellu: ”Cromwellu, optužujem te, odbaci ambiciju: Po tom su grijehu pali anđeli…”
Apostol Pavao je bio strastveno ambiciozan. Ta se ambicija definirala kao ‘želja za uspjehom’. Prije nego je postao kršćanin, Pavao je bio gorljivo ambiciozan u progonima Crkve.
Nakon obraćenja on nije izgubio ambicioznu prirodu, ali je promijenio smjer; ustvari je postao još ambiciozniji! U Filipljanima 3,10-21 opisuje sebe kao atletičara koji očajnički želi pobijediti u trci, ali kakva je njegova ambicija?
John Stott ističe da u krajnjoj liniji postoje samo dva osnovna oblika ambicije, pod koje se svi ostali mogu svrstati. Jedan je – vlastita slava, a drugi – Božja slava.
Autor: Nicky Gumbel
