Najbolji lijek za žalosno srce i nemirnu savjest

Najbolji lijek za žalosno srce i nemirnu savjest
Foto: Unsplash

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Ivan 21,4

Nad Genezaretskim jezerom izlazi sjajno sunce.Predivan pogled za svakoga tko voli tišinu prirode.

Hanns Lilje u jednom tumačenju ovog događaja piše da je ovo jezero “blistavi dragulj”. On govori “o mirnom odsjaju koji izbija iz jezera”. I opisuje trenutak iz našeg teksta: “Nad Tiberijadskim jezerom sviće jutro, izlijevajući svoje zlatno crvene školjke nad bregove uz obalu i srebrnu vodu.”

No sva ljepota prirode ne može utješiti žalosno srce i nemirnu savjest. Ako smo ranjeni u srcu, ne isplati se više tražiti “svojeg boga u prirodi”.

To su doživjeli Petar i njegovi prijatelji. Sve skupa jako ih je zbunilo. A iza njih je i noć puna muke i rada koji ovim ribarima ništa nisu donijeli.

Ne, ovdje ljepota svijeta ne može utješiti. A za tužno srce krasota prirode ostaje nijema.

No u onom jutarnjem času na obali stajao je netko tko je prava osoba i pravi tješitelj za skršene ljude: uskrsli Isus.

“Učenici nisu znali da je to Isus.” Nisu još slutili da se na njima ima ispuniti riječ iz psalma koja im je sigurno bila poznata: “Gospodin je blizu onima koji su skršena srca.” A uskoro će iskusiti i drugu polovicu ove izjave: “… i klonule duše spašava.”

Koliko se samo svijet promijenio od onog jutra! No ovakva iskustva možemo i mi danas možemo doživjeti.

Gospodine, hvala ti što tražiš izgubljene. Amen.

Autor: Wilhelm Busch