mlaki kršćani
Snimka zaslona: YouTube

Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. (Otkrivenje 3,15-16)

Neumoljivu optužbu laodicejskoj Crkvi, Krist počinje na karakterističan način na koji počinje svoja pisma, informacijom da On zna sve o duhovnoj potrebi onih kojima piše – a koja se u ovom slučaju odnosi na to da nisu ni vrući ni hladni.

Riječi koje koristi grčki izvornik u sebi imaju značenje ledeno hladnog i vrelog. Kršćani u Laodiceji su sebi dopustili da postanu mlaki, da njihova predanost zapadne u stanje mlitavosti i neodređenosti.

Profesor H. B. Sweat vjeruje da izraz mlak: “… predstavlja iluziju na izvore termalne vode Hieropolisa, vode koja se svojim tijekom hladila i postajala mlaka kada je stigla do Laodiceje.” Laodijejska Crkva je bila mlaka kao i ova voda koja, iako je neposredno pred gradom padala preko jednog vodopada, nikome nije pružala osvježenje.

Poruka Crkvi u Laodiceji je potpuna jasna: “…  jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta” (Otk 3,16). Krist želi da njegov narod bude ili leden ili vatren, a ne nešto između toga. Zašto? Razlog nije teško otkriti.

Ukoliko je On doista Sin Božji, koji je umro na golgotskom križu i trećeg dana uskrsnuo, tada to istinski mogu predstaviti samo oni koji “zrače”. Zračiti se može, ili ledeno hladno, ili užareno vruće. Mlakost se ni ne opaža, ona nije određena, zbog čega i ne ukazuje na pravo značenje Kristove žrtve i samo zbunjuje radoznalce.

Bolja je i hladna nezainteresiranost, čak otvoreno protivljenje, nego vrijeđanje Isusa time što ćemo govoriti da vjerujemo u njega, a živjeti na takva način da poričemo tko On jest.

Autor: Selwyn Hughes