MOGU BITI POSLANI OD SOTONE: Evo zašto ne smijete dopustiti osjećajima da vas nadziru!

Foto: Darcyadelaide/Flickr

Ako vaši osjećaji nisu zaustavljeni te im je dopušteno da dominiraju vašim duhom, mogu vas odvući u bijedu i strah. A strah je muka. Kad vas nadziru, vaši vam osjećaji laži kao i sam đavao.

Zar ti nije poznat fenomen u tvom životu kad su mir i sreća iznenada prekinuti te si bačen u samu jamu očaja? Zar nikada nisi molio: ”O, Bože, zašto se tako osjećam? Zašto nada mnom visi tako težak, žalostan i strašan oblak? Što se dogodilo? Jesam li ga doveo na sebe nečim što sam učino?”

Koliko god ste sveti ili koliko god vjere i otkrivenja o istiniti možda imate, svima od djece Božje dolazi takvo ponižavajuće iskustvo te padaju i sušno, depresivno razdoblje smetenosti. Kad vas to pogodi, na trenutak se sve čini iskrivljeno. Neobjašnjiva razdražljivost prvi je znak tog udarca od sotone.

Koliko god to mrzite, nalazite da ste kratko vrijeme razdražljivi, ”režete” svoje ljubljene i one s kojima radite i možda čak podižete glas na muža, ženu ili djecu. Možda osjećate osudu; možda se čak osjećate grešni i nezreli. I vjerojatno ćete učiniti kao i ja te na kraju pomisliti u sebi: ”Kako mogu biti tako nizak, tako slab, tako nezreo, tako glup? Kako sam tako brzo od vrućega postao hladan? Što me muči? Što me navelo da se tako ponašam, nimalo sličan Kristu?”

Ako dopustite da se to dogodi, osjećaji imaju put da iz vas iscijede vaše pouzdanje u Gospodina i u vas same. Ako vaši osjećaji nisu zaustavljeni te im je dopušteno da dominiraju vašim duhom, mogu vas odvući u bijedu i strah. A strah je muka. Kad vas nadziru, vaši vam osjećaji laži kao i sam đavao. Oni u vas ubacuju strah od raka, strah od umiranja, strah da ćete izgubiti nekoga od svojih dragih te čitav svijet drugih strašnih strahova. Oni su poput tamnih slomljenih naočala koje iskrivljuju sve u što gledate.

Možda ste jučer imali prekrasne misli o Božjoj sili i ljubavi. Vjera vam je bila živa, puna nade. Ohrabrivali ste druge. Osjećali ste se duhovno jaki. Otkrivenje istine ushićivalo vam je dušu. Ali danas, samo nekoliko sati kasnije, slika se promijenila. Možda je oblak bio ondje dok ste napredovali ili ste možda dovukao iznad vas usred dana te se, bez upozorenja i bez ikakva razloga kojega biste se mogli sjetiti, osjećate i mislite potpuno drugačije. Da budemo potpuno iskreni u vezi s tim, osjećate se potpuno prazno.

Osjećate se poraženo. Osjećate se čudno. Osjećate se zbunjeno. Osjećate se bespomoćno. Osjećate se kao da niste ništa naučili – da ste još uvijek hrpa pogrešaka! Osjećate se nedostojno! Osjećate se kao da tratite vrijeme. Osjećate ljutnju što se osjećate tako bespomoćni i jadni. Osjećate se obeshrabreno jer ste još uvijek žrtva djetinjeg pokazivanja nezadovoljstva. Mislite da ste već naučili kako da se nosite s takvom krizom, ali sad shvaćate da je još toliko toga što morate naučiti o sebi.

Lako je okolo bacati teologiju i jednostavne formule te govoriti ljudima: ”Ne bi se smio tako osjećati! Gdje ti je vjera? Bog želi da živiš u pobjedi i neprestanoj radosti! Ne bi smio biti žrtva osjećaja očaja i depresije.” Moj odgovo na to je: Ne postoji nijedno dijete Božje na ovoj zemlji koje povremeno ne doživi jadno razdoblje neobjašnjivih osjećaja praznine, zbunjenosti i straha. I što dulje netko hoda s Bogom i dublje ulazi u njega, uzloženiji je da bude udaran takvim prokletim oružjem. Ne očajavajte i ne bojte se ako upravo sada prolazite kroz takvo iskustvo. Bog vas želi naučiti neke snažne lekcije u vezi s osjećajima i kako se njima pozabaviti:

  1. Moji negativni, depresivni osjećaji ne dolaze od Boga, dakle, ne moram ih bez prigovora podnositi

”Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti” (2 Tim 1,7)

  1. Bog može navesti te sotonine poslanike, te negativne osjećaje, da ga slave!

”Jer će te srdžba čovjekova slaviti. Koristit ćeš je kao ukras” (Ps 76,10)

  1. Kad znamo da naš Gospodin suosjeća s nama i potpuno nas razumije, nalazimo utjehu

”Nemamo naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć” (Heb 4,15-16).

Autor: David Wilkerson

Reci što misliš