Može li Bog oprostiti pokojniku na dan suda?

Postoji li mogućnost da se osuđenik na vječne muke pokaje i dobije milost na konačnom sudu? Može li Bog oprostiti pokojniku na dan suda? 

Biblija kaže da sa smrću prestaje i svaka mogućnost za “drugom šansom “. Dok osoba živi ona ima mogućnost ne samo za svoju “drugu šansu”, već i za treću, četvrtu, petu, šestu, itd…. ona ima mnoge prilike da ispravi svoj ​​život, učiniti pokajanje i odluči se za Krista, postati spašena (Iv 3,16; Rim 10,9-10; Dj 16,31). Bog je strpljiv, zove i čeka na čovjekovu odluku (Rim 2,4-5).

Kada osoba umre, onda umire i svaka njezina prilika za pokajanjem. Ideja da se poslije smrti mogu okajati grijesi je samo prazna nada ili želja da se nešto ružno promijeni s one strane groba. No, Sveto pismo za takvu vjeru ne daje nikakvu podršku. Nikakvu.

Prema već razmatranim stihovima iz Otkrivenja 20,13-14, razumijemo da kada nespašena osoba umre, njena duša čeka u “Hadesu” da bude pozvana na sud ispred “bijelog prijestolja”: “I vidjeh mrtvace, velike i male, gdje stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše; i jedna druga knjiga bi otvorena, to je knjiga života. I mrtvacima se sudilo na temelju onoga što je napisano u knjigama – po djelima njihovim.” (Otk 20,12) Ovdje će se otvoriti knjige. Knjige u kojima je sve zapisano, sva njihova djela, riječi, misli. Nitko od njih se neće moći opravdati: “Jer djelima zakona nitko neće opravdati pred njim.” (Rim 3,20). Svi će biti osuđeni.

Ne postoji to dobro djelo koje čovjek može učiniti da bi opravdao svoju grešnost, jer čak i naša najbolja nastojanja su uprljana ponosom ili sebičnošću. Prorok Izaija žalosno zaključuje: “Ali svi bijasmo kao nečisto što, i sva naša pravda kao nečista haljina; zato opadosmo svi kao list, i bezakonja naša kao vjetar odnesoše nas . ” (Iz 64,6) Job se također pita: ” Tko će čisto izvaditi iz nečista? Nitko.” (Job 14,4 RDK). Tako, Bog je učinio da spasenje bude moguće svima i na samo jedan (krajnje jednostavan) način – vjerom: “Jer ste posredstvom vjere milošću spašeni, i to nije od vas  – Božji je dar; ne od djela, da se nitko ne pohvali.” (Ef 2,8-9). Spasenje je dar Božji za koji svaka osoba ima “priliku” da se odluči za svoga života.

VIDI OVO: Što je Sudnji dan i što će se tada dogoditi?

U priči, koju Isus daje, o “bogatašu i Lazaru” (Lk 16,19-31), mi ne vidimo da bogataš želi ili se može pokajati. Da može, onda bi to vjerojatno i tražio a ne bi molio da njegova braća i rođaci budu upozorena na to strašno mjesto – da i oni ne završe tamo s njime. Očito je da poslije smrti nema više nikakve mogućnosti da se nešto promijeni.

U Filipljanima 2,9-11 piše: “Zato ga je i Bog preuzvisio i darovao mu ime koje je nad svakim imenom, da se u ime Isusovo prikloni svako koljeno onih koji su na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i da svaki Jezik ispovedi da je Isus Krist Gospodin na slavu Boga Oca.” Prema ovim riječima, jednoga dana, svaka osoba će morati priznati da je Isus Krist od Boga dat Spasitelj i jedini Gospodin. No, za osobu na “konačnom sudu” bit će kasno da tu činjenicu uporabi za svoje spasenje. Osoba se mora za Krista odlučiti u ovom životu. “Jer kaže: ‘U zgodno vrijeme usliša te iu dan spasenja pomogoh ti’. Evo sad je najpoželjnije vrijeme, evo sad je dan spasenja.” (2 Kor  6,2-3).

IZVOR:Siont.net