NaslovnicaŽivotMože li ljubav biti grijeh?

Može li ljubav biti grijeh?

Ovu sam temu inače naslovio: “Može li ljubav biti grijeh?” a govori o pitanju spolnosti i odnosu među spolovima, čime smo svi jako zaokupljeni.

Dopustite mi da otvorim temu o našem pravu na ljubav. O njoj vam želim govoriti iskreno i skrenuti pažnju na važne stvari.

Nesaglediva opasnost

Nevjerojatna činjenica našeg doba jest to da u povijesti naše civilizacije ljudi nikada nisu toliko patili od osamljenosti. A opet, ljudi još nikada nisu bili tako povezani kao danas. Premalo je reći “povezani”, bolji je izraz “stisnuti kao srdele”. Uza sve to, čovjek je osamljeniji no ikad!

Jedan mi šesnaestogodišnjak reče: “Nemam nikoga na svijetu!” – “Ne govori gluposti”, rekoh mu, “pa imaš valjda oca!”

“Ah, stari!” odgovori mi. “On dolazi kući u pet sati, malo progunđa, pojede nešto i opet ode.” – “A što je s mamom?”

“Ah, ona ima posla preko glave. Nema ona vremena za mene!” – “A što je s prijateljima u školi?” – “Nisu to nikakvi prijatelji! Nemam nikoga kome bih se mogao povjeriti!”

Eto, to su riječi jednog šesnaestogodišnjaka! Ali takva osamljenost ne postoji samo među djecom. Udate žene često žive užasno – osamljene uz svoje muževe. I obratno, žena često nema pojma čime joj se bavi muž. I to se onda naziva brakom! I tako postajemo sve osamljeniji.

Kad suvremeni “filozofi” govore o osamljenosti, svi naćule uši. Čovjek vapi za rješenjem problema osamljenosti. No u tome postoji jedan problem: to traženje izlaska iz osamljenosti najčešće je povezano s najsnažnijom silom koja djeluje u našim životima – sa spolnim nagonom. Tu nastaju veliki problemi: petnaestogodišnjak traži djevojku koja će ga izbaviti od osamljenosti; ozbiljan, oženjen muškarac koji je strašno osamljen uz svoju ženu, počne održavati vezu sa svojom tajnicom misleći da će ga ona izbaviti od osamljenosti; mladi student, jedan od jedanaest ili dvadeset tisuća studenata nekog sveučilišta, ali ipak strahovito osamljen, počne se družiti sa studenticom, također jako osamljenom.

Bijeg od osamljenosti u svim ovim slučajevima povezan je s najmoćnijim nagonom u životu – sseksualnim nagonom. Zbog toga je današnji svijet opčinjen seksom.

To što čovjek izbavljenje od osamljenosti traži u seksu, uzrok je bogaćenju filmskih producenata i pisaca. Danas je nemoguće snimiti film bez ijedne scene u postelji! Teško je pronaći suvremeni roman bez barem jednog preljuba.

Jedna mi mlada djevojka reče: “Velečasni, mi danas imamo potpuno drukčije shvaćanje nego što su ga imali naši djedovi. Mi imamo novi moral, novu etiku!” Na te bih joj riječi skinuo šešir da sam ga imao na glavi. – “Svaka čast!” rekoh, ali kada je netko tako dugo kao ja dušobrižnik u velegradu, tada se više ne može vjerovati njezinim riječima. Iz iskustva znam da su takve riječi samo lijepa vanjština unutar koje se krije nesaglediva opasnost. Mladići i djevojke koji žive u mutnim odnosima, u duši su nedorasla djeca – kao i supružnici koji prikrivaju svoje preljube ili se rastaju. To je golema opasnost i svima nam je dobro poznata. Ja, naime, ne govorim o “drugima”, ja govorim o nama!

Prije više godina održao sam predavanje na sličnu temu u jednom gradiću u Lipperlandu, i to samo za mlade. Kad sam ušao u dvoranu, pomislio sam: “Ovo je pakao!” Mladići, djevojke, cigaretni dim. Nekoliko mladića izvadilo je boce s rakijom. Neke djevojke sjedile su mladićima u krilu. “Tu bih trebao govoriti?! Mladeži, mladeži…”, pomislio sam. I onda sam započeo predavanje ovom rečenicom: “Na području spolnosti vreba velika opasnost.” Istog trena kao da je netko podigao rolete. Vidio sam jednog mladića kako je odgurnuo svoju djevojku. To ga je pogodilo. Nastala je mrtva tišina. Zatim sam rekao: “Isprva se činilo kao da se radujete i zabavljate, ali i dalje držim da na području spolnosti vreba velika opasnost!”

U čemu je opasnost?

Opasnost je u činjenici da mi više ne znamo što je dobro, a što loše. Mnogi tvrde da danas imamo nova shvaćanja glede spolnosti, ali sve ostaje po starom: grijeh nije bajka, grijeh je stvarnost! Nakon svakog počinjenog grijeha poveća mi se teret u savjesti, a to nije utvara, nego stvarnost! Opasnost je to što se više ne zna što je dobro, a što loše.

Postavit ću vam nekoliko izazovnih pitanja: Je li spolni odnos prije braka nešto dobro ili loše? Je li preljub u narušenom braku potreba ili nešto loše? Je li lezbijstvo (spolni odnos dviju žena) grijeh ili nije? Je li homoseksualnost (spolni odnos dvojice muškaraca) nešto loše ili nije? Je li samozadovoljavanje nešto loše ili nije? Je li razvod braka nešto dobro ili loše? Što je u stvari zlo, a što dobro? Ovdje je ta opasnost!

Tisuće nas romana želi uvjeriti kako seks nema ništa s poimanjem dobra i zla, nije li tako? Loše je biti nedruželjubiv, ali područje spolnosti nema nikakve veze s poimanjem dobra i zla. Uzmite, na primjer, suvremene filmove: poljubac u prvom planu… spušta se zastor i kroza nj se naziru sjene muškarca i žene u spolnom odnosu. Takva je scena samo dio filma i nitko se zapravo ne pita je li to dobro ili zlo.

Što je zlo, a što dobro? Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, moramo postaviti jedno drugo: “Tko, zapravo, zna što je dobro, a što zlo? Tko nam to može reći?”

Jednom mi je došao neki mladi par. Ona je bila jako našminkana, a on mi je djelovao kao vrlo nestabilna osoba, prsti su mu bili požutjeli od pušenja. Na samom početku razgovora rekoh im: “Na deset kilometara se vidi što se s vama događa!”

“Nema tu ničeg lošeg, velečasni!” objasni mi djevojka. “Stani malo”, prihvatih, “tko može reći je li to u redu ili nije?” Zaista, tko ima pravo reći što je dobro, a što zlo? Crkva? Ne! Ja joj se ne bih nikad pokorio. Tko nam može reći što je dobro, a što zlo? Moja teta Amalija? Ili pak moja savjest? “Ja slijedim unutarnji glas!” kažu neki. Hm, hm, tu se nalazite na skliskom terenu. Zaista, tko nam može reći što je dobro, a što zlo?

Sada smo došli do vrlo važne točke. Ako postoji živi Bog koji je Gospodar ovoga svijeta, onda je on taj koji će nam reći što je dobro, a što zlo! Ako Boga nema, slobodno činite što vam je volja! Ako je tako, ne vidim ni razloga da bi se zbog tete Amalije morali ponašati drukčije. Tu se svatko suočava s pitanjem: “Ima li Boga ili nema?” Znam neke koji žive u svakovrsnoj moralnoj prljavštini, ali kažu: “Ja vjerujem u Gospodina Boga!” – Glupost! Ako Bog postoji, onda je njegova volja ono što vrijedi na polju spolnosti. Zato se morate odlučiti. Boga možete izbaciti iz svog života, ali ćete zbog toga i vi umrijeti! Ne možemo planirati život tako da do četrdeset pete živimo bez Boga, a kad ostarimo odjednom odlučimo biti pobožni. To ne ide! “Tražite Boga dok se još može naći!” govori Biblija. Ona ne kaže: “Tražite kad se vama svidi.”

Ponavljam još jedanput: Ako Boga nema, možete živjeti kako hoćete, ali ako Bog postoji, on je taj koji će reći što je dobro, a što zlo. To je logično, nije li?

A ja vam kažem: Bog postoji! Bog živi! Pitate li me kako to mogu tvrditi s tolikom sigurnošću, moj je odgovor: “Jer se objavio u Isusu Kristu!” Ovo dobro upamtite: otkad je Isus došao, svaka ravnodušnost prema Bogu i poricanje njegova postojanja jest neznanje ili neprijateljstvo prema njemu! Bog postoji! Budući da on postoji, on je taj koji će nam reći što je dobro, a što loše! Možete ga odbaciti i reći mu: “Mi imamo drukčije poimanje morala!” – no ako to učinite, jamčim vam da ćete jednog dana stati pred Boga i dati mu račun za svoj život!

U stvari, golemo je olakšanje kada netko shvati da Bog jedini može reći što je dobro, a što zlo. U svojoj nam je riječi, Bibliji, to dovoljno jasno rekao. Jednom me neki čovjek zapanjeno upitao: “Zar zaista piše takvo što u Bibliji?” Odgovorio sam mu: “Da, i takvo što piše u Bibliji! U njoj je Bog savršeno jasno izrazio svoje poimanje dobra i zla u spolnosti.”

Jeste li me pratili? Moramo si postaviti pitanje: “Što zapravo Bog misli o ovoj temi?” Sada ću vam to pokazati iz Biblije.

Što kaže Bog?

može li ljubav biti grijeh
Foto: Imanade.info

Bog dopušta spolne odnose

Pjesnik Tucholsky napisao je pjesmu u kojoj kaže otprilike ovo: “Od pojasa prema gore sam kršćanin, a od pojasa nadolje sam poganin.” Kakva je to glupost! Biblija kaže: “I stvori Bog čovjeka. Muško i žensko stvori ih.” Bog nas je stvorio s našom spolnošću, zato i govorimo tako otvoreno o tome. Nije to nikakva tabu tema. Bog me stvorio kao muškarca – kao i vas muškarce koji ovo čitate. Pa budimo muškarci, a ne šeprtlje! Bog je stvorio i vas žene, samo budite i vi prave žene! Očajni pokušaji nekih žena da budu poput muškaraca, ili obratno, bolesni su i neprirodni. Shvaćate li? Budite prave žene! Budite pravi muškarci! “Stvori Bog ljude – muško i žensko stvori ih” – a ne nekakav treći spol! Bog nema ništa protiv naše spolnosti i mi nemamo pravo to izvrtati. To svakome mora biti jasno. Još je u doba stvaranja Bog odlučio da bude tako.

Ali mi smo pala stvorenja. Svijet nije više onakav kakvim ga je Bog stvorio. Zato je Bog odlučio zaštititi tako važno i osjetljivo područje našeg života, našu spolnost.

Bog štiti spolnost pomoću braka

Brak je Božji način zaštite naše spolnosti i on nije samo običan društveni sporazum, nego Božja uredba.

Jedan američki psihijatar, inače nekršćanin, napisao je opsežnu knjigu na tu temu i iznio: “Nikad na tu temu nije napisano nešto što bi se moglo usporediti s onime što piše u Bibliji: ‘I stvori Bog čovjeka – muško i žensko stvori ih’.” I nastavlja: “Ja nisam kršćanin, ali kao psihijatar tvrdim da je brak upravo ono što čovjek treba.” Dobro ste razumjeli: istinski brak – ne sedmi, osmi, deveti ili deseti “brak”, kako to običavaju holywoodske filmske zvijezde! Uzeti te “brakove” za primjer još je jedna od ludosti našeg doba. To može odvesti samo u duboko razočaranje. Bog je ustanovio instituciju braka, ali braka koji se temelji na ljubavi i vjernosti.

Još bih rekao nešto o bračnoj zajednici. – Drage žene, da biste bile dobre žene, nije dovoljno samo dobro kuhati mužu i prišivati mu dugmad. A i vi, muškarci, znajte da nije brak samo da ženi predate plaću, a dalje vas više ništa ne zanima. Brak mora biti izbavljenje od osamljenosti! Vi, oženjeni, kakav je vaš brak? Možda biste trebali malo porazgovarati i upitati jedno drugo: “Kamo smo mi to zašli? Brak bi nam trebao biti izbavljenje od osamljenosti!” – “Nije dobro”, rekao je Bog u početku, “da čovjek bude sam; napravit ću mu pomoćnicu.” Brak je izbavljenje od osamljenosti!

Ispripovjedit ću vam nešto što mnogo govori. Jedanput, kad sam još bio dječak, roditelji su dopustili sestri i meni da pođemo s njima na svadbu k rodbini u Stuttgart. Tada sam prvi put bio na vjenčanju i sve mi je bilo jako zanimljivo. Kočijom smo se odvezli u crkvu i kasnije se vratili u hotel na svadbeni objed. Na posljednjoj stranici jelovnika koji su stavili pred nas, pisalo je: “Ledena bomba”. Sestra i ja smo sjedili za stolom i nestrpljivo čekali samo taj sladoled. Ali sladoled nije stizao beskrajno dugo jer je jedan “striček” držao podulji govor. Taj nam je govor bio užasno dosadan. Nakon njega govorio je još jedan “striček”, no njegov mi je govor ostao duboko urezan u sjećanje. Htio se malo našaliti pa je rekao: “Dragi uzvanici! Kažu da na nebu postoje dvije stolice pripravljene za muža i ženu koji ni sekundu nisu požalili što su ušli u brak – ali te su stolice i dan danas prazne!” U tom ga trenutku netko prekinu. Bio je to moj otac koji se podigao i preko stola povikao majci koja je sjedila na drugoj strani prostorije: “Mama, te stolice čekaju na nas!” Bio sam dijete i nisam razumio dublji smisao tih riječi, ali mojim je srcem prostrujala ugodna toplina što pripadam tom domu. – Je li i vaš brak takav? Upravo takvim ga je Bog zamislio!

Na mojoj je svadbi jedan moj stari prijatelj održao lijep govor za stolom. Govorio je o retku iz Knjige Postanka u kojem Bog kaže: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoćnicu kao što je on.” – “Ne gospodaricu”, reče on, “koja će vladati nad njime. Ne robinju koja će puzati pod njegovim nogama. Ne nekakav predmet koji će on moći odbaciti. Bog je muškarcu stvorio pomoćnicu kao što je i on sam.”

Bio sam duboko dirnut kada je moj otac na srebrnom piru pogledao mamu i rekao joj: “U tih dvadeset pet godina postajala si mi svakim danom sve draža!” Tada sam pomislio na sve one brakove u kojima su supružnici dvadeset pet godina gledali kako se hlade odnosi među njima. Užasno! Ima mnogo supružnika koji bi trebali jedno drugom reći: “Čuj, moramo pokušati još jedanput od samog početka!” To je moguće! Zaista je moguće!

Kao treće, želim spomenuti da postoji mnogo mladih ljudi koji kažu: “Ne mislimo se još vjenčati. Što je onda s nama? Možemo li raditi što nas volja?” Njima želim reći:

Bog želi čistu mladež

Znam da to danas mnogima zvuči smiješno, ali zar mislite da se Bog ravna po modi? To nisam ja izmislio, tako tvrdi Božja riječ.

U Bibliji je zapisana pripovijest o mladiću koji se zvao Izak. Jednog je dana njegov otac poslao slugu u daleku zemlju da pronađe ženu za Izaka. Mladić je svake večeri izlazio u polje na molitvu jer je vjerovao da je Bog taj koji će mu pronaći ženu. Iako nije poznavao djevojku koju će mu Bog odabrati, svejedno joj je bio vjeran.

I vi, mladići, koji još ni ne pomišljate na ženidbu, budite uvjereni da će vam Bog u pravo vrijeme pronaći pravu djevojku. Toj djevojci već sada trebate biti vjerni! Ili obratno: djevojke, budite vjerne iako još nemate pojma koga će vam Bog dati za muža! Tako to naučava Biblija. Bog želi čistu mladež!

Jednom mi je neki psihijatar rekao: “Uvjeren sam da djevojka u osnovi može istinski ljubiti samo jedanput. Samo je jedanput njezino srce istinski predano voljenom muškarcu. Nakon što je djevojka imala, recimo, sedmoricu ljubavnika, ona je ‘zagađena’ za brak. Udala se za sedmog, a neprestance razmišlja o prvom kojeg je voljela.” – “Vrlo zanimljivo”, rekoh mu, “vi psihijatri došli ste do istog zaključka koji se nalazi u Božjoj riječi.”

Reći ću vam sasvim otvoreno: predbračni spolni odnosi, lezbijstvo, homoseksualnost, preljub i razvod braka – sve su to grijesi! Grijesi zbog kojih ćete odgovarati pred licem Božjim!

Zapravo bih ovdje mogao završiti. Znam da je za mene kao mladića bilo od velike pomoći shvatiti što je volja Božja i da samo on ima pravo tu nešto reći. Ali bio bih žalostan sada prekinuti i propustiti reći vam još nešto važno.

kršćani grijeh ljubav
Foto: Pexels

Kako izbjeći opasnost?

U Bibliji je zapisan jedan prekrasan i potresan događaj: Isus, Sin živoga Boga, po običaju bio je okružen mnoštvom ljudi. Odjednom se začula strahovita vika. Ljudi su se razmaknuli i napravili prolaz. Razjarena gomila – svećenici i svjetina – gurali su k Isusu zgodnu mladu ženu. Nije mi je teško zamisliti onako raščupanu i poluobnaženu. Dovukli su je pred Isusa s riječima: “Gospodine Isuse, ovu smo zatekli s nepoznatim muškarcem u samom činu preljuba. Božja zapovijed nalaže da se preljubnike kamenuje. Ti si, Isuse, uvijek tako milosrdan, ali se sigurno nećeš usprotiviti Božjoj volji. Želimo da upravo ti osudiš ovu ženu na kamenovanje!” Isus pogleda mladu ženu i odgovori: “Da, Bog to shvaća vrlo, vrlo ozbiljno. Prema Božjem zakonu ona je zaslužila smrt.” Licima ljudi prošao je val zadovoljstva. Neki su već pograbili kamenje (preljubnike se u Izraelu kažnjavalo kamenovanjem). No, Isus ih zaustavi: “Samo malo! Neka prvi baci kamen onaj tko je potpuno bez grijeha – u mislima, riječima i djelima!” Tada se Isus sagnu i poče pisati po pijesku. Baš me zanima što je pisao, ali nam to u Bibliji nije ostalo zapisano. Nakon nekog vremena on se uspravi kad, gle, svi se razišli! Samo je još žena stajala pred njim. U Bibliji piše da su počeli odlaziti jedan po jedan, počevši od najstarijih.

Sada pitam sve vas: Biste li vi prvi bacili kamen na tu ženu kad biste bili potpuno bez grijeha, bilo u mislima, riječima ili djelima? Biste li mogli prvi baciti kamen? Zar nitko od vas?! Pa onda smo svi mi samo gomila grešnika. Da, upravo to smo mi – grešnici!

Vidite, ti su ljudi napravili veliku grešku. Svi su se razišli jer ih je savjest optuživala, a morali su učiniti upravo suprotno. Trebali su reći: “Gospodine Isuse, naše je mjesto kraj ove žene. Ti je nisi osudio, pomozi i nama!”

Ja ne znam nikoga drugog osim Isusa tko bi nam mogao pomoći da izbjegnemo opasnosti na području spolnosti. Kada to tvrdim, kažem to kao netko tko je i sâm doživio da mu je Isus pomogao. Kada ja govorim o Isusu, ne govorim o nekakvim teorijama. On je postao Životom mog života i ostao to sve do ovog trenutka. Kao župnik nisam na to imun i trebam Spasitelja kao i vi. Osobno sam doživio kakav je Isus Spasitelj i to na dva načina:

Isus oprašta grijehe

Ne postoji pastor, svećenik ili anđeo koji bi vam mogao oprostiti grijehe. Prva nečista misao i svaki vaš pad nepopravljivi su grijesi, a sa svojim grijesima idete u vječnost, na Sud Božji; dakako, ako prije toga ne pronađete Isusa i priznate mu svoje grijehe. Isus će vam oprostiti jer on jedini može opraštati grijehe.

Dođite u duhu pred Kristov križ i recite: “Isuse, donosim ti grijehe svoje mladosti. Ispovijedam ti sve svoje promašene ljubavne veze. Ne želim ništa skrivati pred tobom.” Tada podignite pogled na Raspetoga i recite mu: “Isuse, vjerujem da je tvoja skupocjena krv prolivena i za moje grijehe. Vjerujem da si ti umro za mene. Oprosti mi sve moje grijehe, očisti mi srce i nastani se u njemu.” Biblija kaže: “Krv Isusa Krista, Sina Božjega, čisti nas od svakoga grijeha.”

Bilo mi je sedamnaest godina kada su me pozvali u vojsku. Nije teško pretpostaviti što mi se tada dogodilo. Život u takvoj sredini onečistio je moju mladu dušu. Odjednom sam se probudio prljav i upitao se: “Tko će me osloboditi mog grešnog života?” Tada sam shvatio: “Isus je taj koji će izbrisati moju prošlost! Isus je taj koji će mi oprostiti grijehe!” Obratio sam mu se i više ne mogu živjeti bez njega.

Na jednom velikom skupu u Düsseldorfu govorio sam o tome kako Isus, kada nam daje oproštenje grijeha, briše i našu grešnu prošlost. Kada je skup završio, a ljudi nagrnuli na izlaz, ugledao sam visokog naočitog muškarca kako se kroz gomilu probija prema meni. Začas je stajao preda mnom sav zadihan i upitao me: “Je li istina ono što ste rekli, naime, da postoji oproštenje grijeha?” “Da”, odgovorih mu, “hvala Bogu što postoji. Zbog toga i živim!” On nastavi: “Ja sam psihijatar. Vidite, meni dolaze mnogi duševni bolesnici. Svi oni imaju komplekse, ali ne znaju od čega boluju. Većinom su to stari grijesi kojih se više ne mogu ili ne žele sjetiti. Mnogo vremena potrošim s njima ne bih li im nekako dovukao u svijest te stare doživljaje pohranjene duboko u podsvijesti. Ali to je sve što ja mogu. Ja čovjeka mogu dovesti samo do toga da na svjetlo dana iznese stare grijehe: laži, svađe, nemoralnost… Stoga sam često razočaran pa razmišljam: ‘Kada bih nekako mogao izbaciti tu krivnju iz čovjeka!’ Zato vas i pitam, gospodine Busch, postoji li zaista netko tko može izbrisati grijehe? Je li to zaista istina?” Još mu jedanput radosno potvrdih: “Hvala Bogu, postoji!” Iznova sam shvatio kako je značajna i nevjerojatna poruka Novog zavjeta: Isus oprašta grijehe!

Moje drugo iskustvo je:

Isus nas oslobađa svih spona

Jednom sam rekao nekoj mladoj, zgodnoj tajnici: “Gospođice, vi ste na putu u pakao! Veza koju imate sa svojim šefom je nešto grozno! Nemojte činiti nesretnim tog čovjeka i njegovu obitelj!” Odgovorila mi je s bolnim izrazom na licu: “Ne mogu prekinuti s njime! Volim ga!” – “Da”, nastavih, “ali čovjek ima ženu i djecu! Vi ste zaista okrutni!” Ona opet reče: “Ne mogu prekinuti s njim!” Iz tih sam riječi osjetio da je silno muči ta veza, ali ona nema snage prekinuti. Radovalo me što sam joj mogao reći: “Vidite, okove grijeha teško je raskinuti i mi nemamo snage za to, ali u Bibliji piše: ‘Ako vas Sin Božji oslobodi, zaista ćete biti slobodni.’ Zazovite Isusa! On može raskinuti takve veze!”

Volim pjevati ovu pjesmu: “Dolazi Isus, sad pucaju veze; on užad smrti raskida na dvoje!” – Nebrojeno sam puta tijekom svoje službe vidio kako se raskida “užad smrti”: “On, Sin Božji, on oslobađa; u čast on pretvara sramotu i grijeh – dolazi Isus, sad pucaju veze!”

Da bismo se oslobodili ropstva spolnom nagonu i izbjegli patnju, svi mi, i stari i mladi, trebamo Spasitelja. I sami možete iskusiti prekrasno i stvarno oslobođenje koje daje Isus! Trebate Spasitelja, inače vas očekuje bijedan život!

Svijet je gladan “agape” ljubavi

Moram još nešto dodati ovoj temi. Mnoge stare djevojke kažu: “Već mi je četrdeset godina, a još me nitko nije oženio. Što sa mnom?”

Ja sam uvjereni pacifist, a to sam postao kad sam vidio nevolju ovakvih djevojaka. U Drugom svjetskom ratu poginulo je pet milijuna mladića, a to znači da je pet milijuna djevojaka bilo lišeno najveće sreće u životu: usrećiti nekog muškarca. To znači da je pet milijuna djevojaka u našem narodu bilo osuđeno da same idu svojom životnom stazom. Trebam li naći neki jači razlog protiv rata? Je li vam jasno u kakvoj se mučnoj situaciji našlo tih pet milijuna njemačkih djevojaka? Muškarci koje su one htjele usrećiti, ostali su ležati na bojištima. Takvim djevojkama želim poručiti: “Drage djevojke, nemojte sada krasti ono čega ste lišene i tako griješiti! Nemojte razarati tuđe brakove! To je golema opasnost i iskušenje za naš narod.” – “Da, a što nam je činiti?” pitate me. Moj je odgovor: “Ako vas je zapala takva sudbina, pomirite se s njom. Ne morate biti nužno nesretne ako niste udate!”

Biblija govori o jednoj neudatoj ženi koja se zvala Tabita. Živjela je u gradu Jopi, današnjoj Jaffi. Kada je umrla, pozvali su apostola Petra koji se slučajno našao u tome gradu. Kada je ušao u sobu gdje je ležalo njeno mrtvo tijelo, silno se začudio. Penjući se stubama, mislio je: “Vjerojatno ću pronaći tu staru djevojku samu na smrtnoj postelji!” Ali soba je bila puna ljudi! Bila je ondje jedna udovica koja reče: “Tabita mi je sašila ovu haljinu!” Prisutni slijepac doda: “Bio sam tako osamljen. Tabita mi je dolazila u posjet svake nedjelje od tri do četiri sata i provela taj sat u razgovoru sa mnom. To su bili najsvjetliji trenuci u mom životu!” Ondje su sjedila i mala djeca, takva kojoj se još cijedi iz nosa, i hvalili je: “Mi smo siročad. Nitko se nije brinuo za nas. Tada je došla Tabita i preuzela skrb nad nama!” Odjednom Petru sinu: “Tabita je imala bogatiji život negoli bilo koja udata žena koja je s vremenom uza svog dosadnog muža postala puna gorčine!”

U njemačkom jeziku postoji samo jedna riječ za ljubav. U grčkom postoje tri, a Novi je zavjet napisan na grčkom jeziku. Ljubav o kojoj smo govorili u ovom poglavlju na grčkom se naziva “eros”. Od nje dolazi naša riječ “erotika”. Postoji još jedna riječ za ljubav, a to je “agape”. To je ljubav Božja, ljubav koju mogu predavati drugima.

Mladim bih djevojkama htio poručiti neka prihvate svoju situaciju i ispune svoje živote “agape” ljubavlju! Svijet je željan upravo te vrste ljubavi.

Trebam li još jedanput ponoviti? Bog bez sumnje zna što je dobro, a što zlo! Bog od mladeži zahtijeva moralnu čistoću i vjernost u braku. Ako iz bilo kojeg razloga ne možemo zasnovati bračnu zajednicu, tada trebamo prihvatiti situaciju u kojoj se nalazimo.

Ljubav na koju nemamo nikakvo pravo

Na koncu bih htio još jedanput govoriti o Isusu. Naslov koji sam odabrao za ovu temu bio je: “Naše pravo na ljubav”. Moram vam još reći kako postoji jedna ljubav na koju mi nemamo nikakvo pravo, ljubav koju možemo primiti isključivo kao dar. To je ljubav Isusa Krista.

Ispričat ću vam jedno osobno svjedočanstvo. Bio sam u nacističkom zatvoru zbog svoje vjere. Posjetio me zatvorski svećenik i rekao mi: “Ovaj put imate vrlo malo izgleda da iziđete odavde.” Potom je otišao. Ponovno sam ostao sâm u toj tijesnoj ćeliji. Visoko na zidu bio je uski otvor kroz koji je prodiralo malo svjetla. Bilo je hladno i smrzavao sam se. Ah, cjelokupna atmosfera bila je užasno hladna. Uhvatila me nostalgija za ženom, djecom, mojim uredom, mladima s kojima sam radio; upravo u to doba vodio sam mladež.

Sjedio sam tamo bez nade da ću ikada biti oslobođen. Kad se spustila noć, obuzeo me krajnji očaj. Ne znam jeste li ikada u nekoj životnoj situaciji doživjeli pravo očajanje. U tom trenutku u moju je ćeliju ušao Gospodin Isus! On je živ! On može prolaziti kroz zaključana vrata. To je i učinio, došao je i prikazao mi svoju smrt na križu, gdje je umro za mene grešnika. Čuo sam njegove riječi u uhu: “Ja sam dobri Pastir. Dobri Pastir daje svoj život za ovce.” U tom trenutku iz Isusovih ruku poteče mojim tijelom takva struja božanske ljubavi da sam to jedva podnio. Jedva mi je srce izdržalo.

Shvatio sam da je to ljubav koju mi nismo zaslužili, ljubav na koju nemamo nikakvo pravo, ljubav koju nam samo Bog može dati kao dar. – Bog i vama nudi tu ljubav! Zašto dopuštate da vas mimoilazi rijeka Božje ljubavi? On je želi uliti u vaše srce!

PROČITAJTE JOŠ:

NE PROPUSTITE

NAJNOVIJE