Neke navike mogu uništiti vašu vjeru u Boga. Je li vaša vjera na sigurnom putu ili je u opasnosti od brodoloma?
Pismo nas upozorava na mogućnost brodoloma vjere – da se toliko udaljimo s kursa, da nas vjetrovi svijeta biju te posrnemo duhovno. Apostol Pavao je uputio Timoteja: “bij boj plemeniti imajući vjeru i dobru savjest”, tako da njegova vjera ne bi doživjela brodolom (1. Timoteju 1,18-19).
Pa što donosi brodolom vjere? Vjerujem da nas određene navike mogu udaljiti s kursa do točke kada bismo završili u nemirnim vodama, brzo tonući, a na kraju bi se našli na napuštenom otoku, odvojeni od naše braće i sestara u vjeri koji su nam jednom pomogli da ostanemo jaki.
Slijede sedam navika kojih bismo se trebali paziti da ne unište našu vjeru.
Ljubav prema svijetu
Počinje tako nevino. Nikad ne namjeravamo voljeti stvari svijeta više od stvari vjere. Ali prije nego što shvatimo, napravili smo idole od naših želja a naša vjera plaća cijenu za to. Pismo nas upozorava: “Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve.” (1. Ivanova 2,15). Budite oprezni da ne zavolite nešto u svijetu više od Isusa. Kada nešto drugo zarobi vaše srce, na kraju će uništiti vašu vjeru.
Zanemarivanje Riječi
Jedan od najlakših načina da se vežete za svijet i da slijedite ovozemaljsko umjesto vječnog je zanemarivanje Božje Riječi. Ako ne dopuštamo Božjoj Riječi i njenim načelima da uđu u naša srca i um, bit ćemo uprljani stavovima i prioritetima svijeta u kojem živimo.
U svojoj priči o sijaču, Isus je upozorio na: “zasijano u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda” (Matej 13,22). Čitanje i razumijevanje Pisma jača našu vjeru u Boga, dok se ponekada trudimo shvatiti. Nemojte zanemarivati Riječ.
Vjerovanje vlastitim osjećajima
Iako bismo trebali razlikovati vodstvo Svetog Duha i biti svjesni Njegovog uvjerenja u našem srcu, nikad ne možemo postaviti osjećaje iznad činjenice tko je Bog i što Njegova riječ kaže. Jeremija 17,9 nam kaže: “podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?” Naši osjećaji nas mogu navesti na pogrešan put da povjerujemo kako nas je Bog napustio, kada činjenice u Njegovoj Riječi govore da nas On nikada neće napustiti niti ostaviti (Hebrejima 13,5).
Naši osjećaji nam mogu reći kako je Bog ljut na nas i da nam nikada neće dati drugu šansu, ali činjenice Njegove Riječi nam govore: “Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu” (Rimljanima 8,1). Neka vaša vjera bude zasnovana, ne na vašim osjećajima, već na činjenicama tko je Bog i što govori u svojoj Riječi. Vaši osjećaji se stalno mijenjaju, ali činjenice o Bogu (On je dobar, On je ljubav, On je svemoćan, On je u kontroli nad svime) se nikada ne mijenjaju.
VIDI OVO: Vjera iznad osjećaja: Kako nas osjećaji mogu odvesti na krivi put?
Briga
Lako je brinuti se. Ali je opasno. I to je navika koja vrijeđa Boga. Briga je kao da kažemo sebi i drugima: “Bog se ne može pobrinuti za ovo, zato se moram brinuti.” Isus je upozorio svoje učenike pet puta u Luki 12 da ne brinu, jer će Bog pobrinuti za njih.
Također nam je rečeno u Filipljanima 4,6 da se ne brinemo ni oko čega, već da se u vezi svega molimo. Vjera, kao i mišići se moraju vježbati, ili će atrofirati. Vjeru vježbamo kada odlučimo ne brinuti, već vjerovati našem Nebeskom Ocu – da vjerujemo Njegovom vremenu, Njegovoj mudrosti, Njegovoj dobroti, u vremenima kada nam kaže “čekaj” ili “ne” za naše dobro.
Druženje s pogrešnim osobama
Psalam 1,1 nam govori da napredak dolazi onima koji “Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca.” I u Izrekama nam je rečeno da pažljivo biramo naše prijatelje (Izreke 12,26).
Jeste li oko onih koji izoštravaju vašu vjeru i izazivaju da rastete duhovno (Izreke 27,17)? Ili se družite s onima koji se žale, kritiziraju, tračaju i umanjuju značaj vaše vjere, ne shvaćajući to? Birajte pažljivo svoje prijatelje tako da vaša vjera bude zaštićena.
Oslanjanje na sebe
Živimo u svijetu koji slavi oslanjanje na sebe. Ali Isus to nikad nije činio. On je stavljao naglasak na oslanjanje na Boga, za što je potrebna vjera. Kako bi se oslonili na Boga za naša postignuća, uspjeh, blagoslove i nagrade, znači da trebamo prestati misliti na sebe i naše sposobnosti.
Da sve ovo od nas ovisi, onda bismo samo sebi mogli zahvaliti. Ovog sam se sjetila nedavno, nakon što je moj muž imao razgovor za posao, za koji nam je baš potrebno da ga dobije u ovom stadiju našeg života. Analizirao je u glavi razgovor, i razmišljao je kako je mogao odgovoriti bolje. Ali hoće li Bog na kraju odlučiti da li će on dobiti taj posao? Da. I zato što smo molili, predali to Bogu i moj muž dao najbolje od sebe, sada je naša nada u Boga koji otvara jedna, a zatvara druga vrata.
Vjerovati da On zna najbolje za nas, kada se radi o dobivanju ili nedobivanju posla. Nećemo se uzdati u prvi dojam koji je moj muž ostavio, ili njegovu sposobnost da “zadivi” ljude. Ne oslanjanje na sebe pokreće naprijed vašu vjeru na načine koje ne možete ni zamisliti. Međutim, pouzdati se u sebe, znači ne pouzdati se u Boga.
Odbijanje da se nadate
U našoj ljudskoj naravi je da postanemo cinični i odbijemo se nadati iz želje da zaštitimo sebe od razočaranja. Nekad sam bila ovakva … iščekivala sam najgore, ne najbolje, tako da ne bih bila razočarana. Uvijek sam očekivala da se nešto loše dogodi, pa se ne bih nadala. Hvatala sam sebe kako govorim: “Samo mi se posrećilo.” Ali to nije vjera. To je sumnja i cinizam. I to nisu djela voljenog djeteta Božjega koja se nada u svog Nebeskog Oca.
Hebrejima 11,1 definira vjeru kao: “A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.” Čemu se nadate, unatoč sadašnjem stanju stvari? U što ste sigurni, iako to ne vidite? Neka vaša vjera, ne vaš okolnosti, prilike, ili ljudi, bude ona koja čini čuda.
Ako se borite s nekom (ili svih) navikom odozgo, ne morate ostati zarobljeni na tom putu. Ako ste u Kristu, novo ste stvorenje (2. Korinćanima 5,17) koje je sposobno razviti nove navike koje izgrađuju, umjesto da uništavaju našu vjeru. Ponovo predajte svoje srce Njemu, i vjerujte mu, dok dozvoljava okolnostima da dođu u vaš život kako bi rastegli i ojačali vašu vjeru.
Autorica: Cindi McMenamin; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Crosswalk.com
