Što znače Isusove riječi: “Ne sudite da ne budete suđeni!”?

»Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!« (Matej 7,1-5)

Zapovijed da se ne sudi drugima uključuje sljedeća područja: ne smijemo suditi nečije motive, jer samo ih Bog može vidjeti i razumjeti; ne smijemo suditi po vanjštini (Iv 7,24; Jak 2,1-4); ne smijemo suditi one koji svjesno oklijevaju u stvarima koje same po sebi nisu dobre ili loše (Rim 14,1-5); ne smijemo suditi službu drugog kršćanina (1. Kor 4,1-5); i ne smijemo suditi svoga brata u vjeri govoreći loše o njemu (Jak 4,11-12).

Isusove riječi se često tumače kao zabrana svakog oblika suđenja

Vrlo često, neki ove Isusove riječi tumače pogrešno, kao zabranu svakog oblika suđenja. Ma što god da se radilo, oni pobožno viču: “Piše: ‘Ne sudi, da ti se ne bi sudilo!'” Međutim, Isus ne naučava da trebamo biti kršćani koji ne razlučuju stvari. Isus nikada nije mislio da treba potpuno odbaciti svoju sposobnost kritike ili rasuđivanja.

U Novom zavjetu postoji mnogo primjera pravednog suđenja stanja, ponašanja ili naučavanja drugih. Pored toga, postoji i nekoliko područja u kojima se kršćaninu zapovijeda da donese odluku, tj. da razlikuje između dobra i zla ili između dobrog i najboljeg. Među te zapovijedi spadaju, sljedeća stanja:

  1. Kada među vjernicima izbiju sporovi, treba ih riješiti u crkvi pred članovima koji mogu razriješiti taj predmet (1. Kor 6,1-8).
  2. Lokalna kršćanska zajednica treba suditi ozbiljne grijehe članova i poduzeti primjerene mjere discipline (Mt 18,17; 1. Kor 5,9-13).
  3. Doktrinarna učenja učitelja i propovjednika vjernici trebaju prosuđivati ​​pomoću Božje Riječi (Mt 7,15-20; 1. Kor 14,29; 1. Iv 4,1).
  4. Kršćani trebaju sami prosuditi jesu li u opasnosti da uđu “u tuđi jaram” (2. Kor 6,14).
  5. Članovi crkve moraju prosuditi koji su muškarci sposobni za starješine i poslužitelje, tj. đakone (1. Tim 3,1-13).
  6. Moramo razabrati koji su ljudi nepokorni, malodušni, slabi itd., i prema njima se odnositi prema uputama iz Biblije (npr. 1. Sol 5,14).

Dalje, Isus je upozorio da će nepravedna osuda biti naplaćena na isti način: “Jer kakvim sudom sudite, sudit će vam se.”

Žet ćemo ono što smo posijali

Ovo načelo jasno upozorava da ćemo žeti ono što smo posijali, i ono je ugrađeno u čitav ljudski život i u sve što činimo. Marko to načelo primjenjuje na našu primjenu Riječi (Mk 4,24) a Luka na našu velikodušnost u davanju (Lk 6,38).

Dalje, Isus rekavši: “A što gledaš trun u oku brata svoga, a u svome oku grede ne primjećuješ?” je razotkrio našu sklonost da kod drugoga vidimo sitnu pogrešku, a da se na istu kod sebe ne obaziremo. Takvu situaciju je namjerno i pretjerano prikazao stilskom figurom zvanom hiperbola kako bi pokazao i naglasio suštinu stvari.

Čovjek s brvnom u svom oku često prigovara trunu u oku drugoga, ni ne primjećujući vlastito stanje. Licemjerno je pretpostavljati da bismo mogli pomoći nekome s nekom malom pogreškom dok sami činimo veću pogrešku. Najprije treba ispraviti vlastite pogreške, prije no što ih počnemo kritizirati kod drugih.

Autor: William MacDonald

PROČITAJTE JOŠ: