NEVJEROJATNA PRIČA: Evo zašto je puno blagoslovljenije davati nego primati

Mladi student na jednom sveučilištu je pošao u šetnju sa svojim profesorom. Dok su šetali i razgovarali ugledaše pored puta par starih cipela koje su, po svemu sudeći, pripadale siromašnom seljaku koji je blizu radio u polju i koji je privodio kraju svoj ​​posao.

Student reče profesoru: “Hajde da se našalimo sa seljakom: sakrit ćemo mu cipele, a zatim ćemo se skloniti iza grmlja i promatrati njegove reakcije dok ih bude tražio.”

Profesor mu odgovori : “Mladiću, nikada se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i bijede. Budući da si bogat, možeš priuštiti veće zadovoljstvo od ovog siromaha. Stavi zlatni novčić u svaku njegovu cipelu , a tada ćemo se sakriti i promatrati njegovu reakciju.”

Student to i učini i obojica se skloniše iza nekog grma u blizini. Seljak je završio svoj ​​posao i ubrzo došao preko polja do mjesta uz put gdje je ostavio svoj ​​kaput i cipele. Dok je oblačio kaput, gurnuo je nogu u jednu cipelu i otkrio da mu je nešto u cipeli. Prvo je pomislio da je kamenčić, ali ubrzo shvati da je to zlatni novčić.

Sav u čudu pogleda u novčić, osvrnu se oko sebe, te poče promatrati novčić neko vrijeme. Ponovno se osvrnuo na sve strane, ali nije vidio nikoga. Stavio je novčić u svoj ​​džep, te nastavio obuvati drugu cipelu. Ali njegovo iznenađenje je bilo još veće kada je iu njoj pronasao novčić. Odjednom su ga svladale emocije. Bacio se na koljena, podigao glavu prema nebu i glasno počeo izgovarati molitvu u znak zahvalnosti. U njoj je govorio o svojoj bolesnoj i bespomoćnoj ženi i svojoj djeci koja su bez kruha, a zahvaljujući nevidljivoj ruci koja mu je poslala novac, oni će biti spašeni.

Student je ostao duboko ganut, sa suzama u očima. Profesor ga upita : “Da li bi bio sretniji da si se našalio s ovim seljakom nego što si sada?” Mladić mu odgovori: “Naučili ste me lekciji koju nikada neću zaboraviti. Sada stvarno razumijem ove riječi koje prije nisam razumio: ”Blagoslovljenije je davati nego primati!” “