”Nikad vas nisam poznavao!”: Na koga će se odnositi ove Isusove riječi?

”Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!” (Matej 7, 21-23) Na koga će se odnositi ove Isusove riječi?

Je li svaka izgubljenost gora od toga da je osoba izgubljena, a vjeruje da je pronađena?

Jesu li svi oni koji idu širokim putem uništenja jednako opaki kao kršćani koji pjevaju kršćanske pjesme, mole kršćanske molitve i sjede na bezbrojnim kršćanskim službama? Čovjek koji pijucka pijesak u pustinji, jer vjeruje kako drži čašu vode, je najtragičniji i najjadniji od svih prizora. Uroniti bezumno u idući život je jedan užas; glumiti sveca i dalje biti zaveden je drugi.

Bilo je vremena kada nisam vjerovao da takvi ljudi postoje; a najmanje da sam i sam jedan od njih. Zasigurno, svaki koji glasno prizna Isusa kao Gospodina bit će spašen; zbog čega drugog bi ljudi svake nedjelje išli na bogoslužja? No onda sam to vidio; nalazilo se ispred mene kao uklesano u vatri; Isusove vlastite riječi koje nam opisuju sudbinu nekih na Sudnji dan:

Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici“! (Matej 7, 21-23)

Pročitao sam to ponovno i ponovno. Niti jedan stih prije nije mi prouzrokovao takvu nesanicu.

Shvatio sam da sam ja jedan od ”mnogih”.

Tri fatalna sna

Bio sam se kao i svi drugi slušatelji propovijedi, čitatelji Biblije i oni koji su odlazili u sinagoge u Isusovo vrijeme: izgubljen u snu, dok sam odlazio u pakao odjeven u crkvenu odjeću: „Bit će kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako će se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske“. (Izaija 29, 8) Samo sam sanjao o svojoj vječnoj sigurnosti.

No Bog me je, kao što se molim da učini za mnoge dok ovo čitaju, probudio kroz Njegovu Riječ. Nakon najveće propovijedi koja je ikada propovijedana, Isus je otkrio tri fatalna sna onih koji su religiozno izgubljeni: snovi kako su samo intelektualizam, emocionalizam i aktivizam čvrsto tlo za nadu u spasenje.

Ispravno učenje nije dovoljno

Najprije, Isus pokazuje nedovoljnost intelektualizma; onoga koji bi rekao „Znam i stoga sam spašen“. Isus kaže: „Neće svaki onaj koji mi kaže ”Gospodine, Gospodine” ući u kraljevstvo nebesko“. Ti muškarci i žene su se obraćali Isusu na ispravan način; ”Gospodin” (grčki ”kyrios”), bila je karakteristika Boga Staroga zavjeta; što On i jest.

Nazivajući Ga Gospodinom oni su dokazali svoju ortodoksnost, barem su tako mislili. Znali su nešto što bi svako Božje dijete trebalo znati. Nisu mu se obraćali kao običnom proroku ili religioznom učitelju; obratili su mu se kao uzvišenom veličanstvu. Poznavali su Pisma, znali koje knjige čitati i kakvu nauku slijediti. No obraćanje Bogu sa ”Gospodine” nije im otvorilo vrata kraljevstva nebeskog. Kao što je ovaj prizor pokazao na najjasniji mogući način: poznavanje pravilnih mantri, sihova ili učenja nije dovoljno za vječni život.

Osjećaji nisu dovoljni

Drugo, Isus pokazuje nedovoljnost emocionalizma; onoga koji bi rekao: „Osjećam, stoga sam spašen“. Obraćanje Isusu s ”Gospodine” pokazuje kako ovo nije bilo izgovoreno tek tako. Ljudi su Mu se obraćali entuzijastično, s očekivanjem i pouzdanjem. Govorili su empatično kako bi pokazali to da im je poznat Onaj kojeg su doživljavali kao svog Gospodina.

Bez sumnje, to je bio proizvod života koji su bili ispunjeni velikim osjećajima prema Isusu. Zasigurno, oni su imali odnos s Njime, barem su tako mislili. Isus za njih nije bio ”nepoznati sudac” ili ”udaljeno božanstvo”, već ”Gospodin”. Ako bi ih se pitalo osjećaju li prisnost prema Isusu, svi oni bi odgovorili sa: „naravno“. No, čuli su Isusov odgovor: „Nikada vas nisam poznavao; odlazite od mene“! To je dokazalo kako pozitivni osjećaji prema Kristu nisu sami po sebi adekvatan odgovor na Njegovu Riječ.

Aktivnost može biti varljiva

Konačno, Isus pokazuje varljivost samog aktivizma; onih koji bi rekli: „Učinio sam velike stvari za Isusa, stoga sam spašen“. Isus kaže: „Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili“? Oni su radili stvari u Isusovo ime. Obavljali su vidljiva, učinkovita djela za druge. Imali su životopis čudesa. Priznali su Isusa ispred svijeta. Ljudi su čuli za njihova proroštva, gledali su kako istjeruju demone, kao i druga moćna djela koja su činili u Njegovo ime; zbog čega su oni zaključili kako ovo vrijedi više nego što uistinu vrijedi. Oni su bili ”upotrijebljeni za Boga” i zasigurno je da su Njegovi. No ipak, čuli su, zajedno s onima koji su otvoreno mrzili Boga: „Nikada vas nisam poznavao, odlazite od mene“.

Iznenađujući nadzor

Što je nedostajalo? Isusov odgovor mogao bi nas zapanjiti: Oni nisu bili činitelji Riječi. „Neće svatko onaj tko mi kaže ”Gospodine” ući u kraljevstvo nebesko, već onaj tko vrši volju moga Oca, koji je na nebesima“. Umjesto da budu činitelji Božje Riječi, oni su bili ”radnici bezakonja”. Nazivali su Ga ”Gospodine”, ali nisu činili ono što im je On rekao da čine. (Luka 6, 46)

VIDI OVO: Što znače Isusove riječi: ”Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!”

Znali su Riječ Božju, iz poruka propovijedi i iz Biblije, no nisu joj bili poslušni. Oni su bili oni za koje Isus govori u idućem stihu, da su izgradili kuće na pijesku, jer su čuli Njegovu Riječ, no nisu izvršili ono što Ona kaže:

Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika“. (Matej 7, 26-27)

Oni su razmišljali, osjećali i djelovali poput svetaca, no njihovi su životi bili obilježeni sebičnošću i grijehom. Slušali su Propovijed na gori, ali nisu prestali s požudom, nisu prestali s preljubom ni s mržnjom prema svojoj braći, nisu se odrekli ljubavi prema novcu, nisu opraštali bližnjima, nisu se odrekli svojih strahova i nisu bili milosrdni u svojim prosudbama; što su trebali činiti iz ljubavi prema Isusu. Nisu se zamarali time da pitaju, traže ili kucaju za pomoć od Duha. (Matej 7, 7-11) Njihova pravednost nije bila veća od pravednosti farizeja. (Matej 5, 20)

Oni su uzalud mislili, kao što sam i sam godinama mislio, zbog čega me i sada muči to koliko danas ljudi tako misli, da je slušanje dovoljno, da je osjetiti dovoljno, da bi javno izražavanje vjere bilo dovoljno. Oni su lutali, kao u snu, vjerujući u činjenicu da je ono što su čuli, osjećali ili činili bilo dovoljno, iako su nastavljali prakticirati grijeh.

Jakov, koji isprva nije vjerovao kada je čuo kako njegov brat propovijeda ovu propovijed, kasnije potiče crkvu na to da se probude iz sna neposlušnosti: „Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe“. (Jakovljeva 1, 21-22) Kasnije on takvu vjeru naziva beskorisnom, mrtvom i demonskom. (Jakovljeva 2, 14-26)

Tvoje će biti dovršeno

Opravdani smo po vjeri, kao što reformisti misle, no ne po vjeri koja je sama. Uistinu usvojiti Božju Riječ znači slušati je s namjerom, kroz radosnu vjeru u našeg razapetog i uskrsnulog Gospodina i aktivno pouzdanje u Njegovog Duha. Razmislite o tome da ako otkrivena Riječ u evanđelju i pisana Riječ uskoro ne promijene vaše ponašanje (što se može dogoditi sporije nego što očekujete), ako se promjena vaše unutarnje osobe ne očituje u vašem vanjskom životu, vi ćete biti oni što lutaju u snu i oni koji zaista ne poznaju Isusa.

Zapamtite, Božja nas Riječ u svojoj prirodi, ispravlja, opominje i uvježbava nas u pravednosti, kako bismo bili ”dovršeni i opremljeni za svako dobro djelo”. (2. Timoteju 3, 16-17) Ona doseže u naše domove, naša radna mjesta, naš svijet, djeluje u svakom centimetru naših srca i vrijedi za svaki segment naših života. Biblija je knjiga koju trebamo slušati, jer to je knjiga iz koje govori Bog.

Te Božje Riječi nisu nam na teret. To su riječi vječnog života, a ljupka poslušnost Riječi znači prebivanje u Isusovoj ljubavi i punini naše radosti. (Ivan 15, 9-11) Pismo ne sadrži bezlične upute za svakodnevni život, već živu Riječ djeci od njihovog Oca, strateške zapovjedi od Generala vojnicima, potrebne upute od Pastira ovcama, zavjete koji život daju od Mladoženje mladenki. Ako Ga volimo, slušat ćemo Ga. (Ivan 14, 15)

Stoga, iako ona od nas zahtjeva razmišljanje (ispravno učenje je važno), vjera koja spašava ne počiva na razmišljanju; iako ona od nas zahtjeva osjećaj (moramo voljeti Gospodina svim svojim srcem), ona nije određena našim osjećajima; iako zbog nje možemo činiti velika čuda, ona nas poziva na osobne plodove svetog života, koji će potvrditi javna prikazivanja. Istinska vjera stvara muškarce, žene i djecu koji, u jedinstvu s Isusom i novim srcima, radosno čine volju Boga onako kako to želi činiti dijete: da Mu udovolji. (2. Korinćanima 5, 9)

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.

NAJNOVIJE!