„Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom“ je biblijski savjet očevima. Što to znači? Što znači ogorčiti djecu?
U Kološanima 3,18-21, apostol Pavao sažima svoje upute u vezi kršćanskog obiteljskog života u četiri jasne upute: „Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.“
Riječ „ogorčiti“ u originalnom grčkom jeziku znači „živcirati ili izazvati osjećaje kao što su ljutnja, bol, sram i strah do točke klonulosti.“ Drugi prijevodi spominju tu frazu kao „ne razdražujte“ (Ivan Šarić) i „ne ogorčujte“ (Jeruzalemska Biblija).
Slika je to vrlo upornog disciplinirajućeg oca koji neprestano ispravlja i kori dijete za svaku najmanju pogrešku ili potencijalu krivo učinjenu stvar. Takav će otac ogorčiti svoju djecu.
Takvo dijete će zatvoriti svoje srce
Grčka riječ prevedena „klonuti“ se nalazi samo ovdje u Novom zavjetu. U njoj se govori o postajanju pasivnim i „gubljenju duha.“ Prema A Handbook on Paul’s Letters to the Colossians and to Philemon takvo obeshrabreno dijete će zatvoriti svoje srce i skriti se u sebe. „Dijete osjeća da nikada ne može učiniti ništa kako treba te prestaje pokušavati“ (Bratcher, R., & Nida, E., United Bible Societies, 1993, p. 94).
Izraz otac u Kološanima 3,21 izravno progovara o muškom roditelju. Naravno, pravilo da se ne ogorčava svoju djecu treba biti protegnuto i na očeve i majke, no Pavao nas podsjeća da očevi drže kritičku odgovornost kao glave kuće.
„Kršćanski otac ne treba pretjerano ispravljati i napastovati svoju djecu ili će oni postati obeshrabreni što se odnosi na ‘bezvoljnu, potonulu rezignaciju – slomljen duh.’ Biti obeshrabren kao dijete znači misliti stvari kao, Ja nikada to neću dobro napraviti, ili, On me samo kritizira, ili, On me nikada neće voljeti.
John Newton je navodno rekao: ‘Znam da me je moj otac volio – no čini se da nije htio da ja to vidim.’ Kršćanski očevi trebaju osigurati da su njihova djeca uvjerena u njihovu ljubav jednako kao u njihov autoritet“ (Anders, M., Galatians–Colossians, Vol. 8, Broadman & Holman Publishers, 1999, p. 333.)
Roditelji ne smiju zloupotrebljavati svoj autoritet
Da, djeca su pozvana častiti i slušati svoje roditelje (Izlazak 20,12; Efežanima 6,1-2; Kološanima 3,20), no roditelji ne trebaju zloupotrebljavati svoj autoritet. Oni se moraju odnositi prema svojoj djeci s poštovanjem, časti, strpljenjem i ljubavlju.
Roditelji su pozvani ohrabrivati svoju djecu. Oni to čine učeći svako dijete principima Božje Riječi i promovirajući životvornu, pozitivnu kreativnost u djetetu, vodeći ga da ima povjerenja u svoju Bogom-danu jedinstvenost i da vjeruje da može učiniti ono što inače možda nikada ne bi postigao.
Oštra disciplina će poraziti djetetov duh
Beskrajne kritike, emocionalno i fizičko zanemarivanje te pretjerano oštra disciplina porazit će djetetov duh. Jedan je komentator napisao: „Neprestano prigovaranje stvara situaciju u kojoj su djeca obeshrabrena zato što ne mogu udovoljiti onima koje vole ili jer se osjećaju da nikome ništa ne vrijede“ (Melick, R., Philippians, Colossians, Philemon, Vol. 32, Broadman & Holman Publishers, 1991, p. 315).
Takva provokacija nije od Boga te će slomiti djetetovo srce do točke da dijete postane ustrašeno, plaho i povučeno. Ono će odrasti obeshrabreno te će mu manjkati smjelosti da uspije i da vjeruje da može biti onakav kakvim ga je Bog stvorio da bude.
U podučavanju o obiteljskim vezama crkvi u Efezu, Pavao je uputio očeve: „ A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!“ (Efežanima 6,4). Jezik daje naznačiti pozitivno, plodno i vjerom-ispunjeno okruženje u kojem će djeca vidjeti očevu iskrenu predanost Gospodinu.
Očevi igraju ključnu ulogu u predstavljanju Boga jdeci
Roditelji, a posebno očevi, igraju ključnu ulogu u predstavljanju Boga svojoj djeci. Budući da „koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli“ (Hebrejima 12,6), majke i očevi trebaju disciplinirati svoju djecu, ali s ljubavlju kao glavnom motivacijom jer „Isprva se, doduše, čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti“ (Hebrejima 12,11).
Odrastanje u kršćanskom domu treba biti pozitivno, temeljito i poticajno iskustvo u kojem roditelji „Upućuj(u) dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega“ (Izreke 22,6). Djeca trebaju vidjeti Božju ljubav i karakter odražen kroz živote njihovih roditelja. Takvo odražavanje Boga će olakšati život po maksimi „Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata“ (Izreke 1,8-9).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.
