Sayeh Golchin, bivša plesačica u noćnom klubu u Montrealu, prošla je dug put od odbacivanja i ovisnosti o drogama do otkrića Boga. Njezino svjedočanstvo je priča o padu, potrazi za smislom i izvanrednoj milosti koja sve mijenja.
Sayeh je rođena u Montrealu od roditelja iranskih imigranata. Njezin otac, alkoholičar, praktički je bio odsutan. Njezina majka, samohrana i opterećena financijskim i emocionalnim problemima, nije mogla stvoriti topli dom. Od malih nogu Sayeh je provodila vrijeme sa susjedima, koji su joj postali zamjenska obitelj. S njima je slavila rođendane i Božić.
Osnovna škola je još uvijek bila relativno normalna faza njezina života, ali u srednjoj školi sve se promijenilo
Sayeh je očajnički tražila prihvaćanje. „Željela sam da me ljudi vole, pa sam radila ono što su i oni radili. Pušili su joint – i ja. Koristili su speed – i ja“, prisjeća se godinama kasnije. Iza fasade njezina osmijeha skrivao se osjećaj praznine i glad za ljubavlju.
Sa sedamnaest godina, Sayeh se uplela u vezu s muškarcem koji se pokazao kao varalica i manipulator. Zastrašivao ju je, te je živjela u stalnom strahu i izolaciji. Upravo ju je on nagovorio da postane plesačica u krilu u klubovima. „Rekao je da tako mogu više zaraditi“, prisjeća se. U početku je radila kao barmenica, a zatim se našla na pozornici, iako joj se prije sama pomisao na takvu karijeru gadila.
„Stalno sam si govorila: Nikad neću plesati u krilu klijentu… A onda sam to napravila jednom, dvaput i upala sam u začarani krug samoopravdavanja“, gorko priznaje. U ovom svijetu radila je gotovo deset godina. Za mnoge djevojke to je bio način luksuznog života. Za nju je to bila borba za preživljavanje.
Duhovna potraga
Na prijelazu iz 2019. u 2020. godinu javio se impuls za promjenom. U klubu je upoznala izbacivača – ljubaznog muškarca koji ju je gledao bez da je objektivizira. „Prvi put sam osjetila kao da me netko vidi kao osobu, a ne samo kao tijelo“, prisjeća se. Ova kratka, zdrava veza postala je početak njezina bijega od noćnog života.
No pandemija je ubrzo stigla. Za Sayeh je razdoblje izolacije značilo potragu za samootkrivanjem. Zainteresirala se za tarot, astrologiju i druge New Age prakse. Mislila je da će tamo pronaći odgovore. „U početku se sve činilo nevinim, čak i lijepim – meditacija, briga o sebi, ljubav prema sebi “, kaže. „Mislila sam da mogu manifestirati stvari u svom životu, da sve ovisi o meni i mojoj energiji.“
Međutim, s vremenom je otkrila da se ispod prividne brige za sebe krije nešto mnogo mračnije. „Bilo je kao da pijete sok koji je 99% zdrav, ali ima 1% arsena. Mislite da će vas izliječiti, ali umjesto toga vas polako truje“, slikovito objašnjava. Umjesto mira, zadesila ju je tjeskoba, nesanica, paraliza sna i iracionalni strahovi. „Sve je bilo usmjereno na mene: ja, moje želje, moja energija“, prisjeća se.
Molitva Bogu
Tražeći bijeg, otišla je u Meksiko. Tamo je izgubila sve – novac, krov nad glavom, osjećaj sigurnosti. „Bila sam depresivna, nisam imala kamo otići. Tada sam, u očaju, rekla: ‘Bože, ako postojiš, preuzmi kontrolu nad mojim životom’“.
Sljedećeg dana probudila se s neobjašnjivim mirom u srcu.
Nakon povratka u Kanadu, otišla je u crkvu – prvi put u životu. Bio je Uskrs. „Nisam se osjećala manje vrijednom od bilo koga drugog. Shvatila sam da i ja mogu biti Božje dijete“, kaže s osmijehom. Ubrzo nakon toga zatražila je krštenje. Danas joj je svakodnevni cilj približiti se Kristu. „Želim glasno i jasno viknuti: Isus zaista odgovara na pitanja koja nosimo u svojim srcima. Dao je svoj život za vas.“
