Odmor za tjeskoban um; hod kroz Ilijin očaj

Odmor za tjeskoban um možemo naći u Bogu, a u ovom članku ćemo napraviti pregled očaja proroka Ilije koji je toliko trebao taj odmor.

Ono što sam se uvijek pitala jest kako netko nepremostive vjere tko može činiti čuda i čuti Božji glas, može izgubiti nadu i htjeti odustati? Upravo se ovaj scenarij odigrava u priči o proroku Iliji.

Iako je Ilija bio hrabar i moćan u svojoj vjeri i službi, imao je trenutaka sumnje i borio se do te mjere da je poželio umrijeti (1. Kraljevima 19, 4). Čudno, Ilijin trenutak očaja čini ga sličnijim običnim kršćanima, poput nas. Borimo se sa sumnjom, depresijom i tjeskobom i hodimo samo po vjeri, a ne po viđenom (2. Korinćanima 5, 7). Ilija se borio s problemima mentalnog zdravlja, dobro znajući postojanje i strahopoštovanje našeg svemogućeg Boga. 

No zašto?

Ponekad ljudi vjere čine stvari koje se čine nerazumnim ili neshvatljivim, jer smo svi grešnici i otpali smo od Božje slave. (Rimljanima 3,023) Možemo se oslanjati na osjećaje, posebno na strah, umjesto na Kristovu snagu. Ilija je slušao riječi Izabele, koje su izazivale paniku koja je prijetila njegovom životu, umjesto da vjeruje Bogu. „Tada Izabela posla Iliji glasnika s porukom: “Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodaju, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!”“ (1. Kraljevima 19, 2 ) U sljedećem stihu vidimo proroka koji se boji i bježi u pustinju, kako bi spasio svoj život. 

Božje reakcije na naše slabosti 

Božja reakcija na našu sumnju, strah i brigu me zaprepašćuje. On šalje anđela kako bi se ponovno brinuo o Iliji i opskrbljuje ga hranom i vodom. Tada mu Bog dopušta da se odmara. Anđeo dolazi drugi put i daje hranu Iliji, kako bi mogao putovati četrdeset dana i noći na Horeb, goru Božju. (1. Kraljevima 5-8)

Priznajem, s vremena na vrijeme, ne pokazujem isto strpljenje, opraštanje i razumijevanje prema svojoj maloj djeci zbog manjih prijestupa, kao što to Bog čini s Ilijom. Rekla sam svojoj djeci da idu rano na kako bih sama činila ono što Bog čini što se tiče dijela s odmorom! Ali moja djeca znaju da mogu doći k meni kada su povrijeđena, bilo tjelesno ili emocionalno i da će pronaći utjehu u mojim rukama, empatiju i brigu za svoje potrebe. To je ono što Bog čini za Iliju i ono što čini za nas neprestano. Međutim, moramo biti spremni prihvatiti Njegovu milost. 

Naše reakcije na naše vlastite slabosti

Što ako bismo sami sebi pružiti isti udio milosti i suosjećanja kada nas obuzme tjeskoba i depresija, kao što je Bog pružio Iliji? Možda kada bismo si dopustili odmor koji nam je bio potreban i smanjili opterećenje, doživjeli bismo manje lomova. Ne znam za vas, ali ja se borim s ovim izlijevanjem Božje, obilne ljubaznosti i rijetko kada odvajam vrijeme za opuštanje. Ali kada se namjerno brinem o svom umu i tijelu, ostavim mobitel i ostavim svoj beskrajan popis obaveza malo sa strane, osjećam kako mi razina kortizola pada.

U knjizi Izaći iz špilje, Chris Hodges promiče isti pojam dok opisuje Ilijin “brzi silazak od moćnog Božjeg proroka do suicidalnog žitelja špilje”.

Chris nastavlja priču: “Ilija je upravo prešao mnogo kilometara, vjerojatno tijekom nekoliko mjeseci, bježeći od prazne prijetnje, koju je uputio ogorčeni idolopoklonik koji je izgubio obraz u žrtvovanju. Ipak, Bog nije došao ukoriti Iliju,’ Kukavice jedna! Što radiš pod grmom u pustinji? Ustaj odande i priberi se”! Ne, Bog osigurava Ilijine najneposrednije i osnovne potrebe. Nije ga osudio. Pretpostavljam da se prečesto borimo i sami s ovime. ”Što nije u redu sa mnom? Takav sam gubitnik. “Ništa nije važno. Uzmi me, Gospodine. Odustajem.” Umjesto da se samo-optužujemo, što ako bismo se prema samima sebi ponašali kao što se Bog odnosio prema Iliji? Možda bi bilo dobro da se prema nama samima u tim trenucima depresije odnosimo s milošću“. 

Bog postavlja prava pitanja

Kad je Ilija došao do Horeba, povlači se u špilju za noć. Znanstvenici vjeruju da ovo opet simbolizira tamu, ali mislim da je to također imalo veze s iscrpljenošću, nakon četrdeset dana i noći putovanja pješice. Bog mu dopušta neka spava. 

Bog je upitao Iliju: “Što radiš ovdje”? jednom prije nego što se Gospodin pojavi i opet šapatom kada je Gospodin pred njim. Ilija je oba puta odgovorio na isti način: “Bio sam vrlo revan za Gospodina Boga Svemogućeg. Izraelci su odbacili tvoj savez, srušili tvoje žrtvenike i tvoje proroke pobili mačem. Ja sam jedini ostao, i sada i mene pokušavaju ubiti“. (1. Kraljevima 19,9-10) Bog je znao odgovor, jer je sveznajući, baš kao što je znao gdje su Adam i Eva bili kada su se sakrili u Edenskom vrtu. Ali Bog nam postavlja pitanja kako bismo mogli poraditi na vlastitim osjećajima, kako bismo razmišljali o svojim djelima i u konačnici, kako bismo Mu se približili. Kada je Bog postavio ovo pitanje, pokazao je da je Ilija odlutao od svoje svrhe. 

Volim raščlambu i analizu Ilijinog odgovora Bogu u ”Izaći iz špilje”. Chris Hodges objašnjava da je Ilija izrazio šest različitih osjećaja koje je doživio, što je “osnovni recept za depresiju u njegovom razgovoru s Bogom”. Te emocije su strah, očaj, nisko samopoštovanje, ljutnja, usamljenost i tjeskoba. “Nije ni čudo da je Bog želio da Ilija pokaže svoje osjećaje. Svaki od tih osjećaja može djelovati preplavljujuće, ali kada se sudare, stvaraju još snažniji otrov. Sve dok Ilija nije izrazio svoje osjećaje koji su ga iscrpljivali, on nije mogao ići naprijed”. 

Što ako bismo sami sebi postavili prava pitanja?

Životni zahtjevi nam ponekad daju vrlo malo vremena za zaustavljanje i iskazivanje iskrene samoprocjene vlastitog emocionalnog stanja. Ali što ako bismo si postavili isto pitanje, koje je Bog postavio Iliji, kada se nađemo u silaznoj spirali, koju su obuzeli panika i strah? “Ljubljeni, što radiš ovdje?” Možda bismo odgovor mogli napisati u časopisu ili na stranicama naše Biblije. Mogli bismo se povjeriti dobrom prijatelju ili razgovarati s terapeutom. Možda bismo to mogli izgovoriti naglas i izraziti svoje osjećaje Gospodinu, kao što je to učinio Ilija. Proces polaganja naših briga na podnožje križa može nas osloboditi od uporišta tjeskobe i depresije (Psalam 55, 22). 

Težina svijeta 

Kao što smo ranije opisali, Ilija je postao žrtva straha od prijetnje smrću, iako je upravo prizvao vatru s neba u snažnom prikazu na gori Karmel i pobio je Baalove proroke, kako je opisano u 1. Kraljevima 18. Kao prorok, Ilija je imao zahtjevan zadatak: morao je širiti Božju poruku i upozorenja, vrlo često tvrdoglavoj gomili nevjernika. Mnoštvo je često prekoravalo Ilijinu poruku, ali ponekad su se ljudi odvraćali od slijeđenja lažnih bogova i ponovno vjerovali u pravog Boga. Ilija je propovijedao palom svijetu, svjedočeći i doživljavajući uništenje, smrt, tugu i strah, uzrokovane zlom. Sami također svakodnevno viđamo, kako kroz vijesti tako i uživo, propast i zla koja vladaju svijetom. Iskreno, sve je to tako depresivno i ponekad se moramo jako boriti kako bismo zadržali naš pogled na nebeskoj nagradi. Razumijem kako se Ilija, čak i Božji prorok, slomio na način na koji je to učinio. Sada shvaćam, čak i najvjernije može slomiti težina svijeta, dok naše duše zazivaju Boga. Ova mračna vremena su vremena kada se moramo osloniti na Kristovu snagu i primiti Njegove milosne darove milosrđa, milosti i odmora. 

Ako nastavimo čitati razgovor između Boga i Ilije u 1. Kraljevima 19,18, vidimo da nije sve izgubljeno. „Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.“ Bog također daje Iliji njegovog nasljednika Elizeja, znajući da je blizu vrijeme kada će Ilija poći na vječni počinak. Na završetku Ilijine priče, on ne napušta ovu zemlju kroz smrt, za koju se molio dok je bio na vrhuncu svoga očaja; Bog po njega šalje ognjenu kočiju kako bi ga odvela do nebesa. (2. Kraljevima 2,11-12)

Znam da se nebo ponekad čini tako daleko. Imamo težak posao; biti svijetli u vrlo mračnom svijetu. Ponekad sve djeluje poprilično zatamnjeno, ali prijatelju, nikad ne znaš koliko tvoje svjetlo znači nekome drugome. Zato nastavi svijetliti. 

Autorica: Darcie Fuqua; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!