Svatko od nas, u svakom trenutku svog života može upasti u ovu sotonsku zamku

Kako to da mnogi ljudi koji su očito oholi govore da vjeruju u Boga i smatraju se religioznim? Bojim se da takvi štuju krivog boga. Teoretski priznaju da u odnosu prema njemu nisu ništa, ali u stvarnosti misle da on posebno drži do njih i smatra ih daleko boljima od običnih ljudi. Dakle, daju mu sitnicu svoje umišljene poniznosti, a iz toga obilato izvlače oholost u svom stavu prema drugima.

Pretpostavljam da je Krist mislio upravo na takve ljude kad je rekao da će neki govoriti o njemu, i u njegovo ime izgoniti đavle, ali će im on na kraju reći da ih nikada nije poznavao. Svatko od nas, u svakom trenutku svog života može zakoračiti u ovakvu smrtonosnu zamku. Srećom imamo pouzdanu provjeru za to.

Kad god osjetimo da smo zbog našeg religioznog života izuzetno dobri, čak bolji od drugih – tada možemo biti sigurni da Bog ne upravlja nama. Bog je s nama ako smo u stanju da potpuno zaboravimo na sebe, i kad sebi ne pridajemo neki izuzetni značaj.

Strašno je što se najgori od svih poroka može kradom uvući u samo središte našeg religioznog života. Vidjet ćete zašto je to tako. Drugi, manje opasni poroci, dolaze od Sotone, koji se koristi našom prirodom koja je postala slična životinjskoj.

Međutim, oholost nema nikakve veze sa životinjskom prirodom. Ona je duhovne prirode, pa je, prema tome, daleko podmuklija i opasnija. Iz istog razloga oholost se često može upotrijebiti za svladavanje manjih poroka. Učitelji, ustvari, vrlo često koriste oholost učenika ili, kako to oni kažu, samopoštovanje, kako bi ga naveli da se pristojno ponaša.

Mnogi ljudi su savladali kukavičluk, požudu ili naglost, uvjeravajući sami sebe da su ti poroci ispod njihovog dostojanstva – dakle, pomoću oholosti. A Sotona se raduje. Sasvim je zadovoljan našom čednošću, hrabrošću i samosavlađivanje, ukoliko je to posljedica diktature oholosti u nama. Isto tako bi bio zadovoljan da vas izliječi od prehlade, a za uzvrat da vam nanese rak. Oholost je duhovni rak koji razjeda samu mogućnost postojanja ljubavi, zadovoljstva, pa čak i zdravog razuma.

Autor: C. S. Lewis