Oteo svećeniku kovertu s novcem, a kada je pročitao ime, zaplakao je naglas

Maskirani čovjek je s pištoljem u ruci oteo svećeniku kovertu s novcem. Kada je pročitao ime i adresu na njoj, zaplakao je na sav glas. 

Jedan izuzetno požrtvovan svećenik brinuo je o svojim župljanima kako god je znao i umio. Sređujući ljetopis crkve, sjetio se jedne svoje stare župljanjke koja se nedavno razboljela.

Živjela je sama, nije imala nikakvih prihoda, niti bilo koga tko bi o njoj brinuo. Svećenik je odlučio da se obrati Centru za socijalni rad, a kao “prvu pomoć”, odlučio joj je poslati nešto novca, koliko ima i može.

Odložio je rukopis na kojem je radio i počeo skupljati novac. Priložio je sve što je imao i još nešto što je ostavio za izvanredne troškove. I tako, što kažu ljudi, zrno po zrno – pogača.

Novac je stavio u omotnicu, napisao njezino ime i stavio na stol. Namjeravao je sutra poslije službe zamoliti nekog od župljana da starici odnese novac, a on bi preksutra otišao u posjet.

Kad je to sve učinio, nastavio je prekinuti posao. U tom trenutku netko je pokucao na vrata. Tko li je sada u ovo kasno doba? – zapitao se svećenik.

Daj sve pare što imaš!

I ne sluteći što ga čeka, prišao je vratima i otvorio ih. Ugledao je maskiranog čovjeka s pištoljem u ruci. Uperivši pištolj u svećenika hladno mu se obratio: Daj sve pare što imaš!

Svećenik nije imao kud, morao je lopovu predati novac koji je imao. Uzeo je omotnicu pripremljen za staru gospođu i s tugom u srcu, predao ga lopovu.

VIDI OVO: Umiruća starica je pozvala pastora da se pomoli za nju, a ono što je zatekao iznad kreveta ga je zapanjilo

Lopov je prevrtao po uredu i kad nije našao ništa vrijedno, otišao je, ne ozlijedivši svećenika. Došavši u svoje sklonište, lopov je pogledao omotnicu. Kad je pročitao kome je bio namijenjen, zastao je kao gromom pogođen. Nešto ga je steglo u grlu. Imao je dojam da će se ugušiti.

Na koverti je pisalo ime njegove majke

Od bola se savio do zemlje i počeo grčevito plakati. Na koverti je pisalo ime njegove majke. Njoj je novac bio namijenjen. Probudila se njegova uspavana savjest.

Pomislio je i zavapio: “Svećenik brine o mojoj majci i šalje joj novac. A ja moju staricu majku godinama nisam obišao, niti pitao kako je i ima li od čega živjeti. Čak i kradem novac koji je njoj namijenjen. Kakav sam ja to čovjek? U što sam se to pretvorio? ”

Obrisao je suze i otišao ponovno kod svećenika. Ušao je, kleknuo i zamolio za oprost. Svećenik ga je ispovjedio i blagoslovio.

Lopov je potom otišao kod majke, odnijevši joj omotnicu i pozdrav od svećenika. Te noći se u njemu nešto prelomilo. Odlučio je prekinuti s dotadašnjim životom. Počeo je živjeti s majkom. Nikad više nije krao, nego je našao posao i brinuo o majci.

Pouka: Ljubav ima toliku snagu da može činiti čuda i preporoditi ljude!

NE PROPUSTITE!