Danielle Ripley-Burgess (42) iz Missourija (SAD) preživjela je rak debelog crijeva koji joj se javio u tri navrata, sa 17, 25 i 39 godina. Dijagnoza u tako mladoj dobi dio je trenda sve učestalije pojave tog raka kod mladih.
Danielle je u razgovoru za Today podijelila svoje iskustvo i upozorila na rane simptome koji se nikako ne bi smjeli ignorirati. Ispričala je: “Pred kraj osmog razreda, kada sam imala 14 godina, počela sam primjećivati tragove krvi u stolici kada bih obavljala nuždu. Nisam znala što se događa. Umanjivala sam važnost toga i pokušavala samu sebe uvjeriti da nije ništa ozbiljno.
Mislila sam: ‘Jedem nešto crveno i vjerojatno zato imam crveno u stolici.’ Zato sam si uvela prehranu bez crvene hrane i prestala jesti sve što je bilo crvene boje – od slatkiša i pizze do salse i sladoleda od malina”, kazala je Danielle o prvim znakovima raka.
“Trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim da zapravo vidim krv, ali i dalje sam to skrivala. Već mi je bilo neugodno zbog promjena povezanih s pubertetom, pa je ovo bilo jednostavno previše. Nisam željela biti bolesna i u početku se nisam osjećala bolesno.
Kako me to nije prestajalo mučiti, otprilike godinu ili dvije kasnije ipak sam nešto spomenula mami. Potražile smo informacije na internetu i vidjele da su vjerojatno u pitanju hemoroidi. Rekla mi je da krv u stolici može upućivati i na nešto ozbiljnije, ali da se to događa starijim ljudima.
Pomislila sam: ‘Super, imam hemoroide’ i nastavila sa svojim životom. U srednjoj školi krv u stolici postala je nešto sasvim uobičajeno, čak i kada je postajala sve crvenija, tamnija i zastrašujuća. Naposljetku sam počela osjećati snažne bolove u trbuhu i osjećala sam se iscrpljeno. Više nisam mogla igrati odbojku. Samo sam željela doći kući i spavati.
Dijagnoza
Kada sam imala 16 godina, rekla sam dečku da mislim da bih trebala otići liječniku, ali nisam mu rekla pojedinosti. Mama je čula jedan od naših razgovora i shvatila da i dalje primjećujem krv. Rekla je tati i nazvali su liječnika, koji me odmah uputio gastroenterologu.
Samo nekoliko tjedana nakon što sam napunila 17 godina dijagnosticiran mi je rak debelog crijeva u III. stadiju. Liječila sam se kemoterapijom i radioterapijom te sam operirana kako bi mi se odstranili tumori. Također sam operirana kako bi mi jajnike premjestili u gornji dio trbušne šupljine i zaštitili ih od zračenja. Liječnici su ih željeli sačuvati kako bi očuvali njihovu hormonsku funkciju, no zbog tog zahvata više nisam mogla zatrudnjeti prirodnim putem”, ispričala je Danielle.
Danielle je mislila da je pobijedila rak, odlazila svake tri godine na kolonoskopiju, no u 25. godini ponovno joj je dijagnosticiran rak debelog crijeva, ovaj put u I. stadiju i bez ikakvih simptoma.
To ju je shrvalo i kaže da joj je ta dijagnoza pala pune teže nego prva: “Bila sam jako ljuta na sve i svašta, a posebno na Boga – zašto mi se to opet događa? Tad sam bila u braku, imala kuću, radila na karijeri i pokušavala posvojiti dijete. Preko noći sam shvatila da bih mogla ostati bez svega toga.”
Danielle je tada shvatila da ima Lynchov sindrom, genetsko stanje koje značajno povećava rizik pojedinca za određene vrste raka, koje uključuju rak debelog crijeva, endometrija, jajnika…
Svjesna tog doživotnog rizika, Danielle je odlučila preduhitriti rak i obaviti histerektomiju (zahvat uklanjanja maternice) te djelomično uklanjanje debelog crijeva, nakon čega joj je ostalo svega 15 centimetara crijeva (prosječna duljina debelog crijeva kod žena je oko 155 centimetara).
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Danielle je u međuvremenu posvojila dvoje djece, od kojih kći danas ima 16 godina, a dječak 5
2023. stvari su se ponovno zakomplicirale
Naime, na rutinskom pregledu liječnik otkrio polipe u crijevima i sugerirao da se rak vjerojatno pokušava vratiti, prenosi DNEVNIK.hr.
Danielle se tada odlučila za trajnu ileostomu, kirurški zahvat kojim se krajnji dio tankog crijeva (ileum) trajno izvodi na površinu trbušne stijenke. Kroz taj novi otvor (stomu) sadržaj iz probavnog sustava prazni se u posebnu vrećicu, zaobilazeći debelo crijevo, koje je uklonjeno ili trajno isključeno iz funkcije.
Tkivo je nakon zahvata poslano na patologiju, gdje je utvrđen rak u I. stadiju, koji je na svu sreću bio samo na uklonjenom tkivu. Danielle svoju priču zaključuje riječima: “U ovom trenutku prošla sam gotovo sve operacije koje sam mogla kako bih spriječila ponovnu pojavu raka. Više nemam debelo crijevo. Više nikada ne mogu dobiti rak debelog crijeva i to mi je donijelo olakšanje. Sve više mladih ljudi poput mene obolijeva od raka debelog crijeva. Kada bih se mogla vratiti u prošlost i nešto poručiti mladoj verziji sebe, rekla bih: ‘Nemoj se sramiti svog tijela.'”
Danielle se obratila i mladima, koji su sve izloženiji toj vrsti raka: “Ako primijetite nešto neobično i neugodno na svom tijelu, a još niste spremni o tome razgovarati s liječnikom, recite nekome – prijatelju ili članu obitelji. Nemojte ostati sami s osjećajem da nešto nije u redu s vašim tijelom, a ne znate što točno. Nemoj to prolaziti sami. Nemojte umanjivati važnost onoga što primjećujete.”
