Pakao je mjesto kazne. Isus ga opisuje kao ”oganj” i mjesto muke; gdje se pravedno plaća za svoje grijehe.

Činjenica je da je pakao predviđen za đavla, njegove anđele (demone) i sve sljedbenike. Sljedbenici uključuju sve one koji za svog života nisu vjerovali i primili besplatno spasenje u Isusu Kristu. Nisu marili za Boga, uživali su u svom životu, ostavljajući Krista po strani.

Isus nas u Matejevom evanđelju (25,41-46) uči sljedeće stvari o paklu:

1. Pakao je mjesto odvojenja od Boga.

Na dan suda Isus će reći svim nevjernicima: Gonite se od mene, prokleti, u vječni oganj. Biti odvojen od Boga znači biti odvojen od svega što je dobro. To je teško pojmiti jer danas i najbjednija osoba može uživati u neom od Božjih blagoslova.

Udišemo Njegov zrak, imamo što za pojesti, to možemo iskusiti i druge koristi od Njegove opće milosti. Odvojenje ne znači kako će osoba biti konačno slobodna od Boga, no tamo će zauvijek biti odvojena od Njegove nazočnosti, milosti i dobrote. Morat će se suočiti s Njegovim svetim gnjevom.

2. Pakao je mjesto zajedništva s đavlom i njegovim anđelima.

Ljudi su stvoreni za Boga, pakao za đavla. Međutim, svi oni koji umru u svom grijehu, bez Krista kao osobnog Spasitelja i Gospodina, provest će vječnost u paklu.

VIDI OVO: Hoće li pakao trajati vječno?

3. Pakao je mjesto kazne.

Isus opisuje pakao kao mjesto kazne, kao ”oganj” i mjesto muke u kojem se pravedno plaća za svoje grijehe.

4. Pakao je mjesto za cijelu vječnost.

Premda su neki htjeli skratiti postojanje tog mjesta, Isusove riječi su vrlo jasne. Ako pakao nije vječan, tada nisu vječni ni novo nebo i zemlja.

Biblija opisuje pakao i kao mjesto nesagorivog ognja (Mk 9,43; Lk 16,24), intenzivne i neugasive žeđi, jada i patnje, frustracije i ljutnje, vječnog odvojenja, iskustva Božjeg gnjeva.

Modernom čovjeku to ne ulazi u um, sve mu izgleda kao luda mašta. No, mogao si to suvremeni um predočiti ili ne, pakao postoji i u njemu će se odvijati nezamislivi horor.