Jedno od najkontroverznijih pitanja koja su vezana uz kršćansku doktrinu (stajališta Crkve) te rastućih modernih svjetonazora je i pitanje nastanka čovjeka odnosno pitanje abortusa tj. pobačaja.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji „pobačaj ili abortus (lat. abruptio graviditatis) je izazvani ili spontani prekid trudnoće odstranjivanjem ili izbačajem embrija ili fetusa iz maternice prije sposobnosti ljudskog ploda za samostalni život. Nastaje zbog smrti fetusa ili rezultira njegovom smrću. Pobačaj može nastati spontano, zbog komplikacija tokom trudnoće ili se može izazvati.“
Stajalište Crkve je da život počinje začećem. Mnogi smatraju da su takva stajališta zastarjela i rigorozna te se nikako ne uklapaju u modernizam. Međutim, potrebno je biti rigorozan kako bi se zaštitio život. Što se tiče „zastarjelosti“, moram priznati da mi takva etiketa čak i nije s negativnim prizvukom. Dapače, starost znači i mudrost. Pogledajte povijest od nastanka Zemlje do danas. Bog nas je stvorio. On je taj koji donosi odluke o životu te ponekad naša inteligencija ne omogućava objektivno donošenje odluka kao što je donošenje odluke o životu djeteta. Pobačaj kao pravo izbora žene je jedna od najvećih laži u povijesti čovječanstva (ako ne i najveća u doba modernizma). Dokazano je da djetetu srce počinje kucati već nakon 18 dana, kada majka još nije saznala da je ostala trudna. Trebamo biti svijesni da prvi darivatelj života nije otac i majka već Bog!
„Bog je jedini Gospodar života od početka do svršetka: nitko i ni u kakvim okolnostima ne može sebi uzeti pravo izravno usmrtiti nevino ljudsko stvorenje.“ (Ivan Pavao II.)
On nam je dao mogućnost da izvršavamo jednu od uloga koje nam je nemjenio – potomci začeti u Ljubavi.
Na pobačaj Biblija nema direktan odgovor jer ona sama po sebi traži jednu vrstu promišljanja. Primjerice, Bog se objavio Mojsiju i dao mu deset Božjih zapovijedi. Upravo nam odgovor na pobačaj daje peta Božja zapovijed: Ne ubij!
Žene kao osobe nježnijeg spola, kako nas vole nazivati, imaju mogućnost štićenja života u nastanku. Naša uloga nam je dodijeljena silnom Milošću. I opet zbog nepovjerenja i nesigurnosti vremena ispred nas dižemo ruke na nerođeno dijete kojemu je podaren život. Zašto smo toliko sebični u davanju i ljubavi? Gospodin je rekao: „ Ja sam Put, Istina i Život!“, „Mene slijedite i nećete pasti u Đavolju zamku!“ U Jeremiji 1,5 čitamo da nas je Bog poznavao čak i prije nego što nas je oblikovao u majčinoj utrobi. Majka Tereza je izjavila da „ najveći uništavač mira je krik nevinog, nerođenog djeteta.“
„Studija iz Novog Zelanda, objavljena u časopisu “Journal of Pediatrics and Neonatology”, koja je istraživala mlade žene od rođenja do 25. godina života je ustanovila, da mlade žene koje su imale pobačaj imaju znatno veću vjerojatnost za iskustvo kasnije depresije, samoubojstva ili zlouporabe droga i lijekova, čak i kad su uzeli u obzir prijašnje psihičke probleme. Ove studije pokazuju da učinci pobačaja po mentalno zdravlje ne prestaju na ženama. Autori zaključuju da iako su dodatna istraživanja uvijek potrebna, više nema nikakve sumnje da pobačaj značajno utječe na zdravlje žena i njihovih obitelji.“ (Izvor: Wikipedia)
Zagovornici pobačaja se usuđuju „podbosti“ kada im navedete sve argumente. Nedavno su napali izvođače pjesme „Želim živjeti“ zbog izražavanja vlastita stava bez ikakvog osuđivanja onih koji drugačije misle. Traže odgovore na pitanja u slučaju incesta, silovanja ili ugrožavanja života majke. Vjerujte, Gospodin se za sve pobrine. Ne možete vi osuđivati dijete zbog lošeg djela njegova oca. To je Njegov posao! Vi ste majka i Njegova zaštita! Zašto je baš vas On izabrao? Vjeruje vam bezuvjetno. Vjerovao je i svojoj majci.
Divno je biti majkom! Ne znam još dovoljno kakav je to osjećaj, ali znam kakav je osjećaj biti voljen i poželjan od strane svoje majke koja u oskudici i neimaštini nikada nije pomišljala usprotiviti se Njegovoj volji. Devet mjeseci nerazdvojiva zajedništva i suživota nije mjerljiva s bilo čim. Svaku kretnju i promjenu osjetite. Dio vas je. Svako vaše „geganje“ dok je u utrobi osjeti i slatko se smiješi. Iako je nijem, sve čuje i jutarnjim trzajima budi i traži malo pažnje. Igra se. Prvim plačom i zagrljajem sa svojim anđelom, svaka bol nestaje.
„Zaljubljenim pogledom pratim sve njene pokrete i slušam prve slatke riječi…ona je moje divno čudo; moja davna želja, sada ispunjena…“ (A. Stubičar)
Nemojte zbog nepovjerenja odustati od davanja života svom dijetetu. Niste ni svjesni kakva je to Milost! Koliko žena vapi za tim darom!? Evo, mi neki već stojimo u redu! Nikada nije kasno donijeti ispravnu odluku. Samo Mu vjeruj! Nemojte dopustiti odzvanjanje riječi: „ Nemoj me ubiti, mama!“
Autorica: Anita Miškić
