Poslanica Galaćanima: Najvažnije stvari koje trebate znati

Poslanica Galaćanima je napisana crkvama u Galaciji, koje je Pavao uspostavio tijekom svog prvog misionarskog putovanja.

Galacija je regija koja se nalazila sjeverozapadno od Izraela, u području Male Azije.

Poslanica Galaćanima – autor

Autor se identificira kao “Pavao, apostol” (Galaćanima 1,1). Nema sumnje da je Pavao pisac ove poslanice.

Datum pisanja

Pavao je najvjerojatnije napisao ovo pismo na završetku svog prvog misionarskog putovanja, oko 49. godine. Galaćanima je bilo prvo Pavlovo pismo i vjerojatno prva napisana knjiga Novog zavjeta.

Svrha Poslanice Galaćanima

Glavna svrha ovog pisma bila je odgovoriti na zbrku koju su među crkvama u Galaciji posijali judaisti, koji su inzistirali na tome da pogani moraju vjerovati u Isusa Krista i pokoriti se Mojsijevom zakonu kako bi se spasili. Pavao je pisao crkvama u Galaciji kako bi im potvrdio da opravdanje dolazi samo kroz vjeru u Isusa Krista. Iz pisma je jasno da je jedan od primarnih zahtjeva judaista bio da se pogani moraju obrezati. Pavlov odgovor bio je i ohrabrenje i osuda: ohrabrenje za one koji su stajali uz vjeru samo u Isusa Krista, i osuda za one koji bi lažno poučavali ili se predavali lažnim učenjima o opravdanju kroz Mojsijev zakon.

Struktura

Galaćanima je poslanica ili pismo, koje je napisao Pavao, kako bi se podijelila među crkvama u regiji.

Poslanica Galaćanima – ključni stihovi:

„Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!“ (Galaćanima 1, 8)

„Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.“ (Galaćanima 2, 20-21)

„Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku?“ (Galaćanima 3, 2)

„A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi. Tako: oni od vjere blagoslivljaju se s vjernikom Abrahamom.“ (Galaćanima 3, 8-9)

„A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti.“ (Galaćanima 3, 11)

„Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanja. Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario.“ (Galaćanima 3, 17-18)

„A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: “Abba! Oče! Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.“ (Galaćanima 4, 4-7)

„Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete.“ (Galaćanima 5, 16-17)

„Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.“ (Galaćanima 5, 22-24)

„Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!“ (Galaćanima 6, 7)

Teme

Poslanica Galaćanima sadrže nekoliko povijesnih činjenica o Pavlu, neposredno nakon njegovog obraćenja. To uključuje informacije o njegovom porijeklu u judaizmu (Galaćanima 1,13–14), trogodišnjem boravku u Arabiji; mnogi učenjaci vjeruju da ga je ondje poučavao sam Krist, baš kao što je dvanaest učenika bilo prije njegova raspeća (Galaćanima 1,17 –18), petnaestodnevni posjet Petru nakon njegovog boravka u Arabiji (Galaćanima 1,18), susret s Jakovom, polubratom Isusovim (Galaćanima 1,19), putovanje u Jeruzalem na Jeruzalemsko vijeće (Galaćanima 2,1–10; Djela 15) i konačno, Pavlov sukob s Petrom zbog Petrovog licemjerja (Galaćanima 2,11–14). Sve ove povijesne informacije pomažu nam u boljem razumijevanju Pavlovih putovanja, kao i uspostavljanja veze u pripovijesti Djela apostolskih i uspostave rane crkve.

Primarna svrha Poslanice Galaćanima bila je suprotstaviti se lažnim učenjima judaista, ljudi koji su podučavali da pogani moraju postati židovski prozeliti, pokoravajući se svim aspektima Mojsijevog zakona, prije nego što postanu kršćani (Galaćanima 1,7; 4,17; 21; 5, 2–12; 6,12–13).

Ovo nije bilo samo opasno učenje, već je bilo u suprotnosti s naukom o opravdanju vjerom samo u Isusa Krista. Pavao ulaže većinu svojih napora u ovom pismu braneći nauk o opravdanju vjerom. On to čini teološki u 3. i 4. poglavljima i praktički u 5. i 6. poglavljima. U tom smislu poslanica Galaćanima vrlo je slična Pavlovoj poslanici Rimljanima.

Kratak sažetak Poslanice Galaćanima

Poslanica Galaćanima započinje s Pavlovim pozdravom crkvama u Galaciji, koji uključuje kratki sažetak evanđelja (Galaćanima 1,1–5). Pavao odmah pogađa u srž svrhe pisma rekavši: „Čudi me što tako brzo napuštate onoga koji vas je pozvao u Kristovoj milosti i okrećete se drugačijem evanđelju, ne da postoji još jedno, nego da postoje koji vas uznemiravaju i žele iskriviti Kristovo evanđelje“ (Galaćanima 1,6–7). Pavao jasno daje do znanja da ne postoji drugo evanđelje osim onoga koje im je već predstavljeno (Galaćanima 1, 8–24).

Nakon što je obranio svoje apostolstvo, uključujući njegovo prihvaćanje od strane “onih koji su se činili utjecajnima” (Galaćanima 2,6) i nakon što je opisao svoj sukob s Petrom, točku koja služi za jačanje njegove argumentacije, Pavao poučava Galaćane o tome što imaju već naučeno. Točnije, to je opravdanje samo vjerom, a ne djelima zakona. On iznosi svoj argument da je umro zakonu, nakon što je razapet s Kristom (Galaćanima 2,19–20). Pavao pita jesu li im vjera ili djela zakona donijeli Božji Duh (Galaćanima 3,1–6). On pokazuje kako se opravdanje vjerom i uključivanje pogana čak vidi u Abrahamskom savezu (Galaćanima 3,7–9).

Pavao zatim opisuje što znači da će “pravednik živjeti od vjere”, citat iz Habakuka 2,4. Ovdje nam Pavao daje teološku perspektivu pravednosti kroz vjeru govoreći: “Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavši za nas prokletstvo” (Galaćanima 3,13). Dalje objašnjava da zakon nije poništio obećanje koje je Bog dao Abrahamu, naime da će svi narodi biti blagoslovljeni kroz njegovo potomstvo (Postanak 12,3; 22,18) koji je Isus Krist (Galaćanima 3,16 –18). Umjesto toga, zakon je donesen zbog prijestupa ljudi; trebalo je pokazati našu nesposobnost da budemo pravedni, a time i Kristovu potrebu da se pomirimo s Bogom i nasljednicima istog obećanja, koje je dao Abrahamu (Galaćanima 3,19- 4,7).

Neki sugeriraju da Pavao ne daje nikakvu pohvalu Galaćanima, što je u suprotnosti sa svim drugim njegovim poslanicama. Međutim, hvali ih zbog onoga kako su se prema njemu ponašali dok je bio bolestan u njihovoj prisutnosti i preklinje ih neka se vrate tom duhu služenja i ljubavi (Galaćanima 4,8–20). Također ih dosljedno naziva “braćom”. Pavao očito voli te vjernike i brine za njih.

Vraćajući se na bit svog pisma, Pavao govori o Sari i Hagari kao o alegorijama na ropstvo zakona i slobodu obećanja u Isusu Kristu (Galaćanima 4,21–31). Usporedba je ovdje da je Išmael, Abrahamov sin preko Hagare, rođen, jer su Abraham i njegova žena Sara pokušali ostvariti Božje obećanje o nasljedniku za Njega (Postanak 16). Budući da je Išmael rođen “po tijelu” (Galaćanima 4,23), a Izak je rođen “kroz obećanje” (Galaćanima 4,23), prvi predstavlja ropstvo i savez zakona. Ali, kaže Pavao, “Za slobodu nas je Krist oslobodio” (Galaćanima 5,1). Po Kristu smo nasljednici obećanja i stoga slobodni kao što je Izak rođen od slobodne žene, to je Sara. Usporedba Hagare i sare tipična je pavlinska teološka točka, koja može biti zbunjujuća pri prvom čitanju. Ipak, poanta je konačno shvaćena u kontekstu kada Pavao piše: „Ja, Pavao, kažem vam da ako prihvatite obrezanje, Krist vam neće biti od koristi. Svaki čovjek koji prihvati obrezanje, dužan je držati cijeli zakon. Vi ste odvojeni od Krista, vi koji biste bili opravdani Zakonom“ (Galaćanima 5,2–4). Drugim riječima, oni koji robuju zakonu ne samo da nisu opravdani njime, nego izjavljuju da nisu opravdani ni u Kristu. Pavao ne govori o gubitku spasenja; on kaže da ako vjerujete u zakon da vas opravda pred Bogom, propuštate evanđelje. Zakon ne opravdava. Spašeni smo samo Božjom milošću kroz vjeru u Krista (Efežanima 2,1–10; Galaćanima 3, 6).

Nakon što je temeljito utvrdio da smo oslobođeni samo u Kristu, Pavao zatim potiče Galaćane neka “hodaju po Duhu” (Galaćanima 5,16). Odgovarajući na implicirani argument da ćemo se, ako smo slobodni od zakona, prepustiti grijehu, Pavao ističe da oni koji hode po Duhu neće udovoljavati željama tijela.

On suprotstavlja “djela tijela”, stvari poput spolnog nemorala, idolopoklonstva, ljubomore, suparništva i podjela, s “plodom Duha”, što su: “ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, dobrota, vjernost, blagost, samokontrola” (Galaćanima 5,22–23). Poruka je jasna, ako je vaš život definiran djelima tijela, vi niste u Kristu i nećete ući u njegovo kraljevstvo (Galaćanima 5,21); ovo uključuje one koji misle da će biti opravdani pridržavanjem Mojsijeva zakona.

Pavao završava pismo uputama da “nosite bremena jedan drugoga i tako ispunite Kristov zakon” (Galaćanima 6,2). Proširujući zakon ljubavi, Pavao želi da Galaćani paze jedni na druge, posebno kada vide one koji se bore hodati na način dostojan svog poziva (Kološanima 1,10). Posljednjim upozorenjem: “Jer ništa se ne računa ni obrezanje, ni neobrezanje, nego novo stvorenje” (Galaćanima 6,15), Pavao brzo zaključuje pismo.

Primjena

Može se činiti da poslanica Galaćanima danas nemaju puno primjene za nas; nemamo puno ljudi koji sugeriraju da se morate pokoriti židovskom zakonu, kako biste bili kršćanin. Međutim, Pavlova rasprava o opravdanju samo vjerom jedan je od temelja kršćanske vjere i lekcija koju ne možemo olako uzeti. Osim toga, ako želimo živjeti svoj život kao novo stvorenje, Pavao daje jedan od najsažetijih opisa života koji se živi u skladu s vjerom u Galaćanima 5,22–23 govoreći: „Ali plod Duha je ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, dobrota, vjernost, blagost, samokontrola; protiv toga nema zakona.” Jedan od načina na koji možemo ispitati sebe (2. Korinćanima 13,5) jest usporediti djela tijela (Galaćanima 5,19–21) s plodom Duha; koji je od ovih popisa točniji opis vašeg života?

Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!