Poslanica Hebrejima: Što nas Bog uči u toj knjizi?

Poslanica Hebrejima je napisana židovskim kršćanima koji su dobro poznavali židovski religiju. Iako ne znamo tko je njezin pisac, Bog nas po njoj uči sjajne lekcije. 

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.“ (Hebrejima 1, 1-2) 

Ovim riječima otvara se poslanica Hebrejima. Ne pozdravljajući nijednu pojedinu ili mjesnu crkvu, autor odmah započinje svoj argument koji nalikuje propovijedi (usporedba Hebrejima 13, 22-25).

Ne znamo tko je napisao poslanicu Hebrejima. Bibličari misle da je to bio apostol Pavao, ali to je neizvjesno. Poslanica je napisana židovskim kršćanima koji su dobro poznavali židovsku religiju.

Razlog za pisanje poslanice Hebrejima bilo je otpadništvo koje je prijetilo tim kršćanima. Vjerojatno su pretrpjeli progone zbog kojih su izgubili svijest o tome što je Bog učinio u svom Sinu, Isusu Kristu. Slijedom toga, hitnost je bila velika.

U pismu koje je pisac napisao, pet objašnjenja Kristove superiornosti izmjenjuje se s pet prodornih upozorenja. Objašnjenja i upozorenja povećavaju se duljinom i intenzitetom tijekom poslanice. 

O čemu govori poslanica Hebrejima i što nas Bog uči po toj knjizi?

1. Krist, kao Božji Sin, veći je od anđela (Hebrejima 1, 1; 2-4)

Nakon uvoda (Hebrejima 1, 1-4), pisac dugom serijom citata iz Starog zavjeta dokazuje da je Krist viši od anđela. Hebreje ne bi smjeli omesti ljudi koji kažu da su objave kroz anđele važne. Oni bi se trebali u potpunosti usredotočiti na Krista, jer se Bog objavio u njemu. „Kako ćemo pobjeći ako zanemarimo tako veliko spasenje?“ (Hebrejima 2, 3)

2. Krist je kao čovjek bio superioran u odnosu na Mojsija (Hebrejima 2, 5; 4, 13) 

Krist je uistinu čovjek i kratko je vrijeme bio niži od anđela, ali sada je ponovno uzvišen. Sve je to učinio za spas čovjeka. U stanju je pomoći ljudima koji su u iskušenju, jer je i sam patio kad je bio kušan. (Hebrejima 2, 18) Krist nije uzvišen samo iznad anđela, On također u vjernosti nadmašuje Mojsija, velikog židovskog proroka.

Koristeći primjer izraelskog naroda, apostol potiče svoje čitatelje neka uđu u obećani počinak. Oni ne bi smjeli, kroz nevjeru, zanemariti obećanje naviješteno evanđeljem, nego bi trebali slušati Duha i primiti vječni Božji počinak.

3. Krist je, kao Veliki Svećenik, iznad Arona (Hebrejima 5, 1; 6, 20)

U Kristu vjernici imaju povjerenja u pristup prijestolju Božjem. Isus, Sin Božji, Veliki je Svećenik, preko kojega se mogu približiti Bogu: „Približimo se onda s pouzdanjem prijestolju milosti da primimo milost i nađemo milosrđe, kako bismo pomogli u vrijeme potrebe.“ (Hebrejima 4, 16)

Kroz zapis, pisac dokazuje da Krist, kao Vrhovni Svećenik, stoji iznad Arona. (Hebrejima 5, 1-10) Nakon ovog odsjeka slijedi dugi i iskreni poziv na duhovnu zrelost. Ako čitatelji otpadnu i ako nemaju povjerenja u Krista, nema drugog načina za spas. 

4. Krist, kao Veliki Svećenik, slijedi iz reda Melkisedeka (Hebrejima 7, 1; 10, 39)

U ovom odjeljku apostol pokazuje da Krist nije levitski svećenik, nego Veliki Svećenik prema redu Melkisedeka. Levi je već bio poslušan Melkisedeku preko Abrahama, pa je stoga levitsko svećenstvo ispod Kristova. Krist je posvetio Novi savez, kojeg su već najavili proroci. Krist je Veliki Svećenik novog svetišta i Novog saveza.

Obredi u Starom zavjetu nisu mogli dovesti do stvarnog pomirenja, ali savršena Kristova žrtva potvrdila je zavjet i Njegova je krv posvetila Novi savez. „Inače bi on morao mnogo puta trpjeti od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vjekova javi se, da svojom žrtvom satre grijeh.“ (Hebrejima 9, 26). „Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.“ (Hebrejima 10, 14)

Slijedom ovog izvještaja o Kristovu uzvišenom svećenstvu, prema Novom savezu, apostol poziva svoje čitatelje na povjerenje. Ako preziremo ovaj put do Boga, uslijedit će užasan sud, zato ne odbacujmo Isusovu krv!

5. Poslanica Hebrejima – vjera i život (Hebrejima 11, 1-13; 25)

Jedno od najpoznatijih poglavlja u Bibliji je 11. poglavlje poslanice Hebrejima, gdje piše o starozavjetnim primjerima vjere. Pisac pokazuje da su svi ti ljudi vjerovali u Kristovo obećanje, iako ono još nije bilo ispunjeno. Ovi primjeri pokazuju puninu i snagu vjere. Oblak svjedoka potiče vjernike na ustrajnost:

Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.“ (Hebrejima 12, 1-2) 

U konačnici, ustrajnost u vjeri trebala bi biti svakodnevna praksa. Pisac potiče svoje čitatelje na ljubav i činjenje dobra. Zaključuje ovu poslanicu blagoslovom i pozdravom.

Poslanica Hebrejima – poruka za nas 

  • Bog se potpuno i nezamjenjivo objavio u Isusu Kristu.
  • Isus je viši od anđela.
  • Isus je i Bog i čovjek.
  • Stari savez je nedovoljan. Novi savez je bolji od Starog saveza.
  • Vjera je potrebna da bi se ugodilo Bogu i da bismo sudjelovali u spasenju.
  • Vjera rezultira ustrajnošću. Vjera se izražava dobrim djelima. 

Autor: Hildert Bronkhorst; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net

PROČITAJTE JOŠ: