Biblijska priča o Sodomi i Gomori često se u kršćanskim krugovima koristi kao snažna ilustracija Božjeg suda, ali dublja analiza nam otkriva da ti gradovi nisu bili uništeni samo zbog onoga što su činili, već i zbog onoga što su u svom obilju postali.
Prema proroku Ezekielu, grijeh Sodome bio je u njezinu ponosu, izobilju hrane i bezbrižnom miru, dok istovremeno nije pružala ruku siromasima i potrebitima. Ta slika nevjerojatne ljepote, bogatstva i prosperiteta, iza koje se skrivala potpuna duhovna pokvarenost, snažna je opomena za svakog vjernika u suvremenom svijetu.
Jedan od najpotresnijih i najpoučnijih dijelova ovog biblijskog izvještaja je sudbina Lotove žene. Dok je s obitelji bježala iz grada koji je nestajao u ognju i sumporu, ona se osvrnula. Taj čin nije bio plod puke slučajnosti ili trenutne znatiželje, već simbol njezine duboke unutarnje vezanosti. Iako je fizički napuštala Sodomu, njezino je srce i dalje bilo neraskidivo vezano za njezinu kulturu, grijehe i udobnosti.
Lotova žena predstavlja sve one koji pokušavaju hodati s Bogom dok istovremeno čeznu za onim što nudi ovaj svijet. Njezin stup soli stoji kao vječni podsjetnik da se ne može služiti dvojici gospodara i da Bog traži cijelo srce, a ne samo vanjsku poslušnost.
Četiri skupine ljudi
Biblija nas uči o “pravilu dvoje” koje prožima cijelo Sveto pismo: postoje ovce i jarci, uski i široki put, te vječni život ili vječna osuda. U tom kontekstu, prepoznajemo četiri skupine ljudi koji su u velikoj opasnosti da izgube vječnost. Prvu skupinu čine nevjernici koji svjesno odbacuju Isusa Krista kao jedini put spasenja. Druga skupina su oni koji hule na Duha Svetoga, aktivno odbacujući Njegovo djelovanje i poruku milosti kroz trajno nepokajanje.
Treća skupina, možda i najopasnija za one koji se smatraju religioznima, jesu licemjeri. To su ljudi koji imaju obličje pobožnosti, ali je se svojom nutrinom odriču. Poput farizeja koji se molio u hramu uzdižući vlastite zasluge, licemjeri grade vanjsku masku pravednosti dok su im srca ispunjena tajnim grijesima i oholosti. Konačno, tu su oni otvrdnulog srca, koji su postali potpuno imuni na Božju ljepotu i slavu, jureći isključivo za vlastitim željama.
Pitanje koje se postavlja pred svakoga od nas je kamo gledaju naše oči? Živimo li privatno onako kako tvrdimo javno? Biblija nas u Prvoj Ivanovoj poslanici poziva da onaj tko tvrdi da ostaje u Kristu, mora živjeti onako kako je On živio. Spasenje se ne temelji na našem društvenom ugledu, već na potpunoj predanosti Spasitelju.
Neka nas povijest ovih drevnih gradova potakne da svoje živote gradimo na vječnoj stijeni, a ne na pijesku prolaznih užitaka koji mogu nestati u trenu.
Obarač za uništenje nije bio ona vrsta grijeha o kojoj se obično misli da jest. U Ezekijelu navodi najprije: Gizdavo i obilju kruha življahu, sirotinju i bijednike ne pomagahu…Dakle, socijalni problem je bio glavni uzrok. On je uzrok i mnogih pobuna, revolucija, itd Rješenje: samo učiniti obrnuto od njih (Sodome).