Pravi korijen seksualnog grijeha

Koje je pravi korijen seksualnog grijeha? U članku doznajte s čime autor povezuje seksualni grijeh.

Najmoćnije oružje protiv seksualne nečistoće je poniznost. Obrasci grešne misli i ponašanja plod su dubljeg korijena. Ako želimo zaustaviti loše plodove, primarno se moramo fokusirati i napasti korijen. A korijen seksualnog grijeha nije naš seksualni nagon; to je ponos.

Živimo u doba u kojem dominiraju darvinistička objašnjenja biologije i psihologije. Zato lako apsorbiramo određene naturalističke pretpostavke. Jedna od takvih pretpostavki je da su naši seksualni nagoni i pobude ostatci naših iskonskih, životinjskih predaka i stoga se njima bavimo u okviru vanjskih osobnih i socijalnih ograničenja.

Ovo je vrlo konfliktna perspektiva. Gleda na nas kao na žrtve i čudovišta. S jedne strane, mi smo žrtva naše drevne prošlosti, a s druge strane, seksualna smo čudovišta ako izražavamo svoje iskonske pobude na načine koji nisu sankcionirani prevladavajućom razinom društvene tolerancije.

To je potpuno neprikladno objašnjenje s obzirom na naš sveobuhvatni seksualni problem. Stupnjevi ljudske seksualne izopačenosti, devijacije i uništenja su takve prirode da gotovo svi razmišljaju i mnogi čine ono za što ne postoji nijedna druga riječ izuzev zla.

Seks nije problem

Šokantno je koliko malo unutarnjeg zlog životinjskog nagona ima veze s našom prvobitnom genetskom svrhom: rađanjem. Nijedan drugi ljudski instinkt nema toliko mnogo odstupanja u svom izražavanju. Naša kultura ne može pratiti širenje seksualnih definicija. LGBTQ je sada samo stenografija za LGBTTQQIAAPPK (lezbijka, gej, biseksualna, transrodna, transseksualna, queer, upitna, interseksualna, aseksualna, ujedinjena, panseksualna, poligamna, kinki osoba). I već je vjerojatno zastarjelo. To je tragikomično.

PROČITAJTE: U prošlosti ste učinili seksualni grijeh? Evo što trebate znati

No, budući da darvinizam negira bilo kakvu osnovu za dodjeljivanje moralnih vrijednosti, ne možemo nazvati nešto „perverzijom“, jer ta riječ ima moralne konotacije. Zato pokušavamo riješiti problem ljudske seksualne perverzije eliminirajući pojam seksualne perverzije. No, to ne može postaviti ljestvicu na način da obuhvati sva seksualna izražavanja, a da ne uništi ljude i društvo.

I to neće funkcionirati, jer problem korijena zapravo nije seksualan.

Korijen svih grijeha

Što Biblija dijagnosticira kao korijen ljudske seksualne perverzije – što često i s pravom nazivamo seksualnim padom? Možemo to jasno vidjeti u Rimljanima 1,21-26:

„Jer premda upoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego postadoše isprazni u svojim umovanjima te se pomrači nerazumno srce njihovo. Praveći se da su mudri, postadoše ludi i zamijeniše slavu neraspadljivoga Boga obličjem, likom raspadljivoga čovjeka, i ptica i četveronožaca i gmazova. Zato ih Bog u požudama srca njihovih i predade nečistoći da obeščašćuju svoja tijela među sobom, njih što su istinu Božju zamijenili lažju te štovali i služili stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen uvijeke. Amen. Zbog toga ih Bog predade sramotnim strastima.“

„Sramotne strasti“, koje se odnose na seksualni grijeh u svim svojim devijantnim heteroseksualnim, homoseksualnim i drugim izrazima, manifestacija je čovječanstva koja se odvojila od svog Stvoritelja. Pravi korijen perverzije, koji donosi plodove u izrazima seksualnih perverzija, ljudski je ponos.

Ponos je crna rupa sveobuhvatne sebičnosti u srži pale ljudske prirode. Priroda ponosa jest da obuzme, usredotoči se na sebe. Ona vidi druge ljude, sve stvorene i samoga Boga kao stvari koje treba koristiti u službi sebičnih želja.

Svi ovo znamo kroz iskustvo. Znamo da što više hranimo bilo kakav izraz ponosa, bilo kroz seks, ljutnju, pohlepu ili nešto drugo, apetit ponosa raste i potiče nas da ga sve više konzumiramo.

Dakle, baš kao što je proždrljivost ili anoreksija ponos koji inficira i manipulira sebičnom usmjerenošću prema hrani, ili kao što je pohlepa ponos koji inficira i manipulira sebičnom usmjerenošću prema novcu, seksualni nemoral i perverzije su ponos koji inficira i manipulira sebičnom orijentacijom prema seksu. Seksualni grijeh je ljudski ponos koji odbacuje Stvoritelja kako bi seksualno konzumirao druge u korist svoje sebičnosti.

Osobni ponos, generalni sud

Međutim, to ne znači da postoji točna povezanost između prirode našeg određenog seksualnog pada i naše osobne pobune protiv Boga. Svi smo rođeni s prirodom koja je u pobuni protiv Boga. No, našu individualnu seksualnost oblikuje mnoštvo bioloških, osobnih, obiteljskih i društvenih/kulturnih utjecaja. S nekim čimbenicima se rađamo, neki su nam možda prisilno nametnuti, a neke sami grešno prihvaćamo i hranimo. Biblija priznaje sve te čimbenike.

No, kad Pavao kaže da Bog predaje ljude „u požudama srca njihovih i nečistoći“, uglavnom (iako ne isključivo) misli na generalni sud. Što se ljudi više udaljavaju od Božjih postavljenih granica, to više Bog uklanja ograničenja na seksualne izraze ponosa, a to rezultira opadanjem društva u sveobuhvatno seksualno uništenje.

Zato moramo imati na umu da, bez obzira na spolnu orijentaciju, poremećaj ili deformaciju, najveći osobni i generalni problem nije seksualan; to je ponos.

Niste svoji

Naše najmoćnije oružje u borbi protiv seksualne nečistoće nije zatomljivanje naših izopačenih pobuda, niti je to povećana tolerancija prema seksualnoj devijantnosti, već duboka poniznost. A poniznost je duboka spoznaja i prihvaćanje istine da nismo sami svoji. Zbog toga je Pavao dao Korinćanima ovaj savjet glede seksualnog grijeha:

„Bježite od bludništva! Svaki grijeh koji učini čovjek izvan tijela je; a tko bludniči, protiv svojega tijela griješi. Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga u vama, kojega imate od Boga te niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga svojim tijelom i svojim duhom, koji su Božji“ (1. Korinćanima 6,18-20).

PROČITAJTE: Što je požuda očiju o kojoj Biblija govori?

Da, nužno je bježati od zavodljivih seksualnih iskušenja – poduzimati određene postupke. No, primijetite da Pavlov primarni naglasak nije modifikacija ponašanja, niti izbavljenje od demonskog ugnjetavanja, od kojih su jedno i drugo stvarnosti našeg kompleksnog ljudskog iskustva i zato imaju svoje mjesto u našoj borbi za seksualnu čistoću. Pavao vidi primarni problem u našoj borbi sa seksualnošću kao preostalim ponosom u nama.

Zato je ključ naše slobode, velikog ubojice našeg seksualnog grijeha, u našem prihvaćanju ove stvarnosti:

„S Kristom sam razapet — živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim vjerom u Sina Božjega koji me uzljubi i predade sama sebe za mene“ (Galaćanima 2,20).

To je ono što znači da nismo svoji. To je ono kako grijeh koji je uništen putem poniznosti izgleda. To je smrt ponosa i sve njegove izopačene sile nad nama.

Sloboda nije sloboda izražavanja naše ponosne seksualne želje. Sloboda je ponizno uvjerenje da nismo svoji, i stoga nismo robovi svojeg sveobuhvatnog ponosa, već smo slobodni da budemo ono za što nas je Bog stvorio.

Izvor: DesiringGod.org Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.