Možeš li biti spreman umrijeti? U ovom članku autor donosi dva načina na koje se možemo pripremiti za smrt.
Prije nekoliko godina, negdje sam pročitao da su u viktorijansko doba ljudi često razgovarali o smrti, dok je seks bio tabu tema. Danas smo to izokrenuli. Danas slobodno razgovaramo o temi spolnosti, dok je smrt tabu. Ono što je za mene čudna stvar je sljedeće: čak se i kršćani srame razgovarati o smrti. Čovječe, pa idemo u raj! Zašto bismo se trebali bojati ičega? Naš Spasitelj je umro i uskrsnuo, za nas!
Da, sirova istina može ponekad biti zastrašujuća. No evo o čemu se radi: ne moramo ići tražiti to. Prije ili poslije, svatko od nas će umrijeti. No zašto ne prihvatiti to i zašto se ne pripremiti za to i zašto se ne radovati na našem putu do tog trenutka?
Zahvaljujući uskrsnulom Kristu, smrt više nije razlog straha. Smrt je sada naš trenutak slobode. Stoga Smrti, ti nesretni gubitniče, nadživjet ćemo te u vječnosti. S vremenom ćemo plesati na tvome grobu, kada ”smrti više ne bude”. (Otkrivenje 21, 4)
No za sada, osim mnogih drugih načina pripreme za smrt, kao što je kupovina životnog osiguranja, kreiranje oporuke i tako dalje, postoje dvije istine, koje nam mogu pomoći u nadvladavanju trenutka smrti, kada on dođe. Obje istine dolaze iz opskurnih stihova, koji se nalaze pri završetku Ponovljenog zakona.
Naša posljednja poslušnost
Prvo, naša smrt bit će posljednji čin poslušnosti svijetu u kojem živimo. Blizu završetka svog zemaljskog života, Mojsije je dobio iznenađujuću zapovijed od Boga:
„Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima. Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima.“ (Ponovljeni zakon 32, 49-50)
Mojsije je, po Božjem milosrđu, bio poslušan zapovjedi. Njegova smrt stoga, nije bio patetičan, katastrofalan poraz; njegova je smrt bio posljednji čin poslušnosti. Kao što možemo vidjeti u ovim stihovima, to je čak bilo vrlo dobro iskustvo.
Nažalost, smrti ljudi oko nas često puta su bolne i ponižavajuće. No to je očigledno. Ispod površine, jasna istina glasi ovako: i naše će smrti bili djela poslušnosti, jer smo i mi, poput Mojsija, Božji sluge. Biblija o nama govori sljedeće: „Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.“ (Psalam 116, 15) Bog nas neće odbaciti poput nakupljene gomile smeća. Primit će nas kao svoje blago. Naša smrt može biti ”neuredna” ovdje na zemlji, no Bogu, koji je na nebu, bit će ugodna. Njemu će biti ”dragocjena”, odnosno ispunjena čašću i poštovanjem. Bit će iskazivanje poslušnosti prema Onome koji nam je rekao: „Slijedi me.“ (Matej 4, 19) Slijedili smo Ga kroz poduzimanje prvih koraka i slijedit ćemo Ga poduzimanjem posljednjih koraka. Kada razmislimo o tome, ne trebamo razmišljati da ćemo Ga razočarati u našem posljednjem trenutku. Onaj, koji nam zapovijeda vodit će nas i tada.
S obzirom na veličinu smrti kršćanina, moram priznati da nikada nisam svjedočio pogrebu kršćanina, koji bi uveličao važnost tog trenutka. Pokušavamo, no naše službe u tome ne uspijevaju. Samo po vjeri, ako činimo iznad naših ljudskih pokušaja iskazivanja časti, možemo zaista uživati u trenutku krunidbene slave kršćanina. Bez obzira na to, potrudimo se učiniti da svaki kršćanski pogreb bude značajan koliko može biti, kroz vjerovanje i proglašavanje istine. Krvlju otkupljen grješnik upravo je stao na vrat Sotone i odskočio u vječnu radost, po milosrđu Božjem i Njemu na slavu. Dan naših pogreba, ovaj svijet koji ne razumije, obilježit će ga na pogrješan način. No naši vjerni članovi obitelji i prijatelji razumjet će što se zaista događa. Oni će se radovati.
S obzirom na ovo, zašto se ne radovati smrti? Pavao je spremno iščekivao dan svoje smrti, da iskreno nije mogao odlučiti želi li radije nastaviti služiti Kristu ovdje ili umrijeti i biti s Kristom na nebu: „A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje.“ (Filipljanima 1, 22-23)
Kada naše djelo ovdje bude dovršeno, zašto bismo željeli ostati i jedan trenutak više? Naravno, kao što je Bog odredio dane našega rođenja, koji su nam poznati, tako je odredio i dane naših smrti, koje mi i dalje ne znamo. Poklonimo se Božjem rasporedu. U ovome trenutku, po vjeri, željno iščekujmo dan naših smrti. Kada Bog izda zapovijed: ”umri”, moći ćemo reći: „Da Gospodine! Napokon!“ I nakon toga ćemo umrijeti. On će nam pomoći u pokazivanju poslušnosti čak i u tom trenutku, pogotovo u tom trenutku.
Naš radostan susret
Drugo, naša smrt bit će naš radostan susret sa svecima, koji prebivaju na nebu. Ne samo da je Bog zapovjedio Mojsiju neka umre, nego je također produbio i obogatio Mojsijeva očekivanja u vezi vlastite smrti:
„Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima.“ (Ponovljeni zakon 32, 50)
Biti s našim Stvoriteljem na nebu je konačno ljudsko iskustvo. Ali on sam u tu svetu povlasticu ubraja “zajedništvo svetih”, da citiram Apostolsko vjerovanje. Nakon što umremo, poput Mojsija, bit ćemo okupljeni oko našega naroda, svih vjernika u Krista, koji su prije nas otišli u Božju prisutnost.
Raj neće biti mjesto osame, samo za nas i Krista. Ondje će biti ogroman broj drugih, koji će okruživati Njegovo prijestolje milosti. Svi ćemo zajedno proslavljati i uživati u Bogu, s velikim oduševljenjem. (Otkrivenje 7, 9-10) Sada, u ovome svijetu, mi smo vojnici Crkve. No čak i sada, jedno smo s ”Pobjednikom Crkve”, koji je na nebu. Nakon što umremo, konačno ćemo ući u puninu iskustva s krvlju otkupljenom zajednicom svetaca.
Razmislimo o tome. Nema crkveni podjela, nema slomljenih odnosa, nema hladnoće među kršćanima. Svi ćemo biti ujedinjeni ispred Krista, u proslavi Njegovog spasenja; bit ćemo previše radosni da ništa nevaljalo neće moći ući u naša srca. Bit ćemo kao svi drugi sveci i svi će biti poput nas. Bit ćemo uključeni. Bit ćemo shvaćeni. Bit ćemo na sigurnom. Nitko nas neće izbaciti, nitko nas neće maltretirati, nitko nas neće klevetati; nikada u prisustvu Kralja. Nikada nećemo više, ni najmanje, nikada, razočarati nikoga, nećemo povrijediti njihove osjećaje i nećemo ih poniziti. Bit ćemo savršeni, poput svih koji su oko nas, jer Krist će nas obasjati svojom slavom.
Suočavanje sa smrću s mirnim pouzdanjem
Čak i sada, po Božjem milosrđu, došli smo do sljedećeg:
„Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.“ (Hebrejima 12, 22-24)
Svi su ondje, baš u ovome trenutku, u nevidljivoj stvarnosti. Koja se nalazi samo malo dalje od nas. U istom trenutku kada izdahnemo posljednji dah u ovome mračnom svijetu, probudit ćemo se u svjetlom svijetu koji je iznad nas, u kojem ćemo dobiti doček i radost. Augustin vas može dočekati s osmijehom i kimanjem glave. Martin Luther vas može zagrliti. Elisabeth Elliot vas može nježno stisnuti ruku. Možda ćete po prvi puta u životu osjetiti kako je to kada zaista pripadate negdje.
Evo moje poante. Zašto bismo se mi, građani nebeskog grada, bojali bilo čega vezanog uz zemaljsku smrt? Po vjeri u Božja obećanja u Njegovo Evanđelje, budimo spremni sada, kako bismo se mogli suočiti s mirnim pouzdanjem s onime što nas očekuje.
Autor: Ray Ortlund; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
