Psalam 11 je psalam za naše vrijeme. Pokazuje nam kako se boriti i vjerovati Bogu usred krize i ogromnih poteškoća.
Više od bilo kojeg dijela Biblije, Psalmi stoljećima pružaju veliku utjehu Božjem narodu. Psalam 11 me se posebno dojmio. Prva tri stiha opisuju Davidove brige. U 2. stihu David obraća pozornost na zle i opisuje što rade. Zli odapinju strijele. To nas ne treba čuditi. Kaže se da Sotona koristi vatrene strijele protiv nas, kao i njegovi sljedbenici. Ali problem nije samo u tome što zli koriste strijele. Mi smo mete! Oni koji su čestiti u svojim srcima su oni za kojima zli idu.
Zanimljiv je 3. stih gdje David pita: “Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?”
Pretpostavljam da mnogi od nas osjećaju kao da su “temelji uzljuljani”. Naravno, to nije vezano samo za pandemiju ili rat u Ukrajini – mnogi prolaze kroz svoja mračna vremena briga i problema. Problem je vrlo stvaran: kao Božji sljedbenici znamo da bezbožnici nisu zadovoljni onima koji pokušavaju biti moralni i čestiti. Nalazimo se usred društvenog rata u koji smo uključeni za srca i umove ljudi. Naši su neprijatelji vrlo lukavi.
Razmotrite kako su grijesi od prije deset, dvadeset i trideset godina postali uobičajeni i prihvatljivi. Razmotrite stvari koje su u prošlom stoljeću bile nečuvene, a sada se toleriraju i ponekad veličaju. U ratu smo, a zli su lukavi u ovoj bitci.
Psalam 11.: Što nas može naučiti?
1. Utočište u Bogu
Dok se David suočava s krizama, nastavlja vjerovati. Hrabar je i ponekad neugodno izravan s Bogom. Iako se “temelji ruše”, David nastavlja “tražiti utočište” u Gospodinu. To je nešto što je tako upečatljivo dok čitamo psalme. U Psalmu 11. ovaj refleks dolazi iz njegovog nepokolebljivog uvjerenja da bez obzira na to što se događa – bez obzira na to što su “temelji uzljuljani” – Bog još uvijek kontrolira.
“Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske” (4. stih)
U svijetu kaosa Bog i dalje ima kontrolu.
2. Božja disciplina
David je shvatio krizu kroz koju je prolazio kao razdoblje kušnje ili stege – dio procesa kojim Bog “ispituje” ili “disciplinira” pravednike. Spoznao je ono što je znao i pisac Poslanice Hebrejima: disciplina je znak Božje ljubavi (Hebrejima 12, 6).
“Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.” (Hebrejima 12, 11)
PROČITAJTE: Zašto nas Bog disciplinira? Vaše nevolje nisu uzalud
Ovo su teška vremena … Moral je na niskim granama … Ljudi sve više veličaju grijeh. Mnogi su progonjeni radi vjere u Krista … Suočeni sa svime, radije bismo prolazili kroz laka i ugodna vremena. Ali, naoružani uvjerenjem da će ih Bog koristiti da djeluju u nama, počet ćemo vidjeti Njegovu ruku čak i u teškim vremenima.
3. Božja presuda
“Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika. Na grešnike će izlit` žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.” (Psalam 11, 5-6)
Koliko god osjećali da se temelji uništavaju, postoji Sudnji dan kada će se temelji svijeta doista raspasti (2. Petrova 3, 12). Kao kršćani, trebamo živjeti u svjetlu toga Dana.
Kada Bog donese svoj konačni sud nad zlima, osuda neće biti za čišćenje ili za popravljanje – bit će za uništenje. Bit će prekasno za povratak Bogu. Ovo je potvrda onoga što piše na kraju Biblije: “Tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.” (Otkrivenje 20, 15)
Na kraju, David kaže: “Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledat` lice njegovo.” Posljednji dan bit će onaj kada će on i svi “čestiti” gledati Gospodina licem u lice. Neka nas ova istina nosi kroz sve dane.
