raspni ga

Kasnije na suđenju, Pilat je tražio način kako da oslobodi Isusa (Ivan 19,12).

Običaj je bio da na blagdan Pashe guverner oslobodi zatvorenika narodu, pa im je Pilat, u zanosu da smiri mnoštvo židovskih vođa koji su se okupili te osigura Isusovo puštanje, dopustio da izaberu između osuđenog zločinca Barabe i Isusa. Umjesto da odaberu Isusa, kao što se Pilat nadao, mnoštvo je izabralo oslobođenje Barabe. Šokiran time da će osloboditi teškog zločinca, Pilat upita: „Što dakle hoćete da učinim s ovim koga zovete kraljem židovskim?“ (Marko 15,12). Mnoštvo je uzviknulo: „Raspni ga!“ (s. 13).

Nije čudo da je Pilat bio zbunjen reakcijom mnoštva, jer svega tjedan dana prije jeruzalemski je narod primio Isusa u grad i mašući palminim granama vikao: „Hosana!“ (Matej 21,1-11). Ono što Pilat možda nije znao bilo je koliko su religijski i politički vođe mrzili i suprotstavljali se Isusu.

Tijekom Isusove službe, Njegovo je učenje odvraćalo i ljutilo farizeje, pismoznance, sljedbenike Heroda i saduceje. Isus je u mnogim prilikama isticao njihovo krajnje licemjerje (vidi Matej 23; Marko 7,1-14; Luka 20,45-47), a također je tvrdio da je Bog, što je bilo bogohuljenje za nevjerne učitelje zakona (vidi Marko 14,60-64). Vjerski vođe htjeli su potpuno uništiti Isusa (Matej 12,14; Marko 3,6). Samo bi ih Njegova smrt zadovoljila.

U Isusovo vrijeme raspeće je bilo rezervirano za najgore kriminalce. Mučenje koje je osoba podnosila na križu trajalo bi satima, a religijski vođe su jedva dočekali da se Isusa ubije na takav način jer su ga toliko duboko mrzili. U nastojanju da sakriju svoj pothvat protiv Isusa od Njegovih mnogobrojnih pristaša, židovski vođe uhitili su i osudili Isusa tijekom noći. Kad su Isusa doveli pred Poncije Pilata – jedinog s ovlastima da naredi raspeće – bilo je tek rano ujutro (Matej 27,1-2).

Kad je Pilat predstavio narodu Isusa i Barabu, glavari svećenički poveli su mnoštvo u bijes, nagovarajući ih da zazovu puštanje Barabe (Marko 15,11). Kad je Pilat pitao što žele da učini Isusu, mnoštvo je ponovno pod utjecajem svećeničkih glavara, vikalo: „Raspni ga!“ Udovoljavajući ljudima, Pilat im je dao ono što su tražili. Dao je Isusa bičevati, a zatim ga predao na raspeće.

Na početku tjedna mnoštvo u Jeruzalemu slavilo je Isusa kao Mesiju; do petka je gomila vikala: „Raspni ga!“ Uznemirujuća promjena srca grada prirodno izaziva neku zbunjenost. Treba se sjetiti da nisu svi na trijumfalnom ulazu slavili Gospodina. Veći dio grada bio je smeten: „I kad je ušao u Jeruzalem, sav se grad uskomeša govoreći: ‘Tko je ovaj?’“ (Matej 21,10), a židovski vođe su bili bijesni (stih 15).


Neki koji su iz iste gomile vikali: „Hosana!“ također su možda bili dio mnoštva koje je vikalo: „Raspni ga!“, no ne možemo biti sigurni. Ako su se neki ljudi pridružili objema skupinama, razlog bi mogao biti taj što su se razočarali u Isusa kad su saznali da neće odmah uspostaviti kraljevstvo – ili im se možda nije svidjelo Isusovo ustrajavanje da se pokaju. Također je sasvim moguće da su židovski vođe okupili i podmitili mnoštvo koje je bilo pred Pilatom u to rano doba.

Naposljetku, Isusa nije pribilo na križ mnoštvo koje je vikalo: „Raspni ga!“. To je učinio naš grijeh. Od samog početka, kad su se Adam i Eva pobunili protiv Boga, Gospodin je obećao poslati Spasitelja koji će uništiti vlast nad grijehom i smrti (Postanak 3,15). Kroz vjekove je Bog tkao svoj plan da pošalje Spasitelja, a taj je plan kulminirao u osobi Isusa Krista: Božjeg vlastitog Sina koji je postao savršeni Bogočovjek kako bi mogao sam na sebi podnijeti kaznu za grijeh. Iako su zli ljudi sudjelovali u Isusovoj smrti na križu, Njegova je žrtva u konačnici bila Božja volja (Izaija 53,10; Ivan 10,18).

Prolijevanje Isusove krvi ispunilo je Božje obećanje čovječanstvu da će mu dati Spasitelja i zapečatiti Novi savez (Luka 22,20). Isus je potom porazio silu smrti i groba uskrsnuvši tri dana kasnije i uzašavši s desne strane svoga Oca na nebu.

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Vesna L.