Razlozi zbog kojih više ne pokušavam biti izvanredan

Mnogi kršćani se trude biti izvanredni u službu, na radnom mjestu i obitelji. Autor ovog članka smatra da biti izvanredan u svemu nije biblijski princip.

Ostavljam penkalo, uzimam duboki uzdah i osjećam nemir u želucu. Moja supruga i ja nedavno smo kupili kuću. To je sigurno razlog za radost, ali nisam mogao jedno pitanje izbaciti iz glave: jesmo li se prodali? Time što smo pustili korijenje u SAD-u, je li ovo kompromis?

Samo nekoliko godina ranije, živjeli smo u prekooceanskim zemljama, gdje smo dijelili Radosnu vijest i stvarali učenike među drugim narodima. Radili smo posao za koji sam smatrao da je vrijedan za Kraljevstvo. Od djetinjstva sam želio sam djelovati na prvim crtama misija za Boga, dijeleći Radosnu vijest narodima do kojih je najteže doći. Nakon što smo dvije godine bili u SAD-u, nisam se mogao oteti osjećaju da smo se prebrzo smirili. 

Izjednačio bih vjernost Evanđelju s činjenjem izvanrednih djela za Boga. U početku, to je značilo sijanjem u Južnoj Aziji. No sada kada je došlo novo razdoblje u mome životu i službi, vjernost je počela poprimati drugačiji oblik od onoga što sam zamišljao. 

Sada živimo u Sjedinjenim Američkim Državama već 15 godina, a moje su se borbe nastavile. Još uvijek se borim s izazovima koji uključuju trčanje za velikim, zvučnim ciljevima i borim se s vjerovanjem da Bog od mene ne želi uvijek da obavljam velike stvari ili da činim radikalne stvari.

Po svojoj milosti, Bog je u meni razvio nove želje. Zajedno s mojim ambicijama, sada također čeznem za time da budem vjeran i zadovoljan u svakodnevnijim, ovozemaljskim ritmovima. Čeznem za time da iskusim Boga i Njegovu prisutnost, sada ne najprije u ritmu života, nego u skrivenim trenucima tišine. Naučio sam da Bog želi da prihvatim uobičajen kršćanski život ispunjen vjerom, onakav kakav je opisan u 1. Solunjanima 4, 11-12. 

Pavlov put prema uobičajenoj vjernosti 

Pavlove riječi upućuju nas na ljepotu uobičajenog. U ovome odlomku, Pavao nam daje tri jasne zapovijedi. 

1. Živite tih život. 

Pavao je bio misionar koji je djelovao među različitim kulturama. Zbog čega bi pozivao crkve neka žive mirnim životima? Nismo li pozvani na stvaranje buke za Krista, na mijenjanje svijeta? Da, no Pavao je znao da najtrajniji utjecaj često dolazi kroz nevidljivo, nepoznato i kroz uobičajene živote, koji se žive u sjeni. 

Razmislite o svome životu. Tko su ljudi koji su na vas ostavili trajan dojam? Vrlo vjerojatno je da to nisu bili super-zvijezde, slavni pastori ili ljudi sa svjetskim utjecajem. U mom životu, najveći utjecaj su ostavili učitelji, pastiri i članovi obitelji, čije korijenje je sezalo duboko. Vodili su živote ispunjene tihom vjernošću, redovito usporavajući dovoljno dugo, kako bi mogli biti tu za one koji su oko njih. 

Pavlova zapovijed o življenju tihih života nije poziv na odmaranje. To nije dopuštenje na traćenje života. On nas poziva na smislen život, bez obzira na naše okolnosti. 

2. Gledajte svoj posao. 

Pavao potiče članove crkve neka ne gledaju samo svoj posao i neka ne vode tuđu brigu. Ovo su snažne proročke riječi za današnje vrijeme. U svijetu u kojem nas društveni mediji povezuju sa svakom prijelomnom viješću i u svijetu koji nagrađuje poluistine, itekako nam je potreban ovaj podsjetnik. Kršćani ne smiju vjerovati da se važnost nalazi u stvaranju velikih i glasnih pothvata i u slijeđenju bilo čega što nam sugeriraju glavni mediji. Umjesto toga, trebamo živjeti naše vlastite živote i činiti ono što Bog od nas želi da činimo. 

3. Radite svojim rukama.

Na posljetku, Pavao govori izravno o temi rada. Solunska crkva žarko je iščekivala Kristov povratak i to s pravom. No neki u crkvi su prestali djelovati. Koristili su vijesti o skorašnjem povratku Gospodina kao ispriku za lijenost. Odbacili su velikodušnost drugih kršćana. 

Pavao je pozvao te vjernike neka nastave raditi kao i prije, kako bi mogli doprinijeti značajnoj ulozi u životu crkve. Rekao im je neka ”ne budu ovisni ni o kome”. (1. Solunjanima 4, 12) Nije rekao da kršćanima nije potrebna nikakva pomoć niti velikodušnost drugih. Ne radi se o neovisnosti kakva se danas naveliko propovijeda u modernom, zapadnjačkom svijetu. Pavao ovdje potiče vjernike neka rade uporno, kako bi mogli aktivno sudjelovati u misijama i životu crkve. 

Teško, ali značajno 

Uobičajena vjernost može biti zahtjevna. Tish Harrison Warren pisala je o njezinoj borbi, s kojim se susrela nakon povratka u SAD, nakon njezine dugogodišnje službe u Africi: 

„Ono što polako shvaćam jest to da je za mene, to što sam u kući po cijeli dan, s dvoje djece, daleko strašnije i zahtjevnije od službe u ratom zahvaćenom selu u Africi. Zbog toga mi je ovo sada potrebno: hrabrost kako bih se mogla suočiti sa svakodnevicom; s popodnevom s novorođenčetom koje plače i da svojim dvogodišnjakom, kojem smetaju naši glasni susjedi. Potrebna mi je hrabrost kako bih mogla vjerovati da je življenje običnih života također od velikog značaja i milosrđe spoznaje da, iako nisam učinila ništa posebno smjelo ili moćno u očima Gospodina, On me i dalje primjećuje i voli me, a to je dovoljno.“ 

Ako ste majka, a vaši su dani ispunjeni s pelenama i djecom koja vrište, ako se vaša služba sastoji od progovaranja iz srca svome sinu tinejdžeru, znajte da vaš pravilan odgoj djece zadovoljava Boga. Ako je vaš posao monoton, ako se vaši dani sastoje od buđenja, tuširanja, rada, jedenja, spavanja i ponavljanja svega toga, znajte da vaš vjerni rad zadovoljava Boga. Ako ste u poodmakloj dobi i ako se pitate jeste li ostavili kakav trajan utjecaj, nemojte gledati na ugovore koje ste sklopili ili na zemaljsko bogatstvo koje se nakupili. Umjesto toga, osvrnite se na malene, ali značajne stvari: obitelj koja vas okružuje, crkvu koja vas treba, duhovni život kojeg ste izgradili s godinama vašeg uobičajenog življenja. Znajte da vaš rad puno znači Bogu. Vaš tih život, ispunjen vjerom, ima značaj.

Pavlove riječi solunskoj crkvi podsjećaju nas na to na postoji dostojanstvo i ljepota u onome što činimo, bez obzira na to radimo li s financijama, u poljoprivredi, zdravstvu ili kršćanskoj službi, pakiramo li pakete ili odgajamo djecu. Naši uobičajeni životi, kao i naš svakodnevan rad, važni su Bogu. U stvari, kada smo vjerni u uobičajenom, Bog našim životima daje izvanredan značaj. 

Autor: Nathan Sloan; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.