„Samo vjeruj“: Zašto nam je ponekad to teško za čuti?

Kad nas sumnje muče i kada osjetimo kako tjeskoba buja u nama, vjerojatno čujemo brojne ohrabrujuće izjave: „Drži se. Tu sam za tebe. Bog je s tobom. Samo vjeruj.“

Ali ovo posljednje, “samo vjeruj”, može biti puno teže primiti od ostalih. Zašto može biti teško čuti “samo vjeruj” i što naša reakcija govori o našem emocionalnom i duhovnom blagostanju? 

Što znači ”samo vjeruj”?

Obično nam netko tko nas potiče da “samo vjeruj” govori da se držimo svoje vjere u Krista i za naše vječno spasenje kao za istinu. Vjerojatno nam govore da ostavimo po strani svoje brige i da se usredotočimo na ono što je najvažnije: vjeru u Boga.

Kad je Isus prokleo stablo smokve, Njegovi učenici su bili zaprepašteni sljedećeg jutra kada su vidjeli tu istu smokvu koja je sada uvenula, Isus je ponudio te riječi kao odgovor.

„Isus im odvrati: “Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: `Digni se i baci u more!` i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!“ (Marko 11, 22-24)

Vjerujte. Povjerenje. Počivajte u istini Krista Isusa. Sve je to obično ono što ljudi misle kada nam kažu: “Samo vjeruj”.

Obrambena reakcija 

Međutim, neki od nas bi mogli imati obrambenu reakciju i protumačiti te riječi kao da one na neki način sugeriraju da za početak nemamo vjere ili da je možda naša vjera slaba. Biti pozvani da nešto “imamo” može značiti da to trenutno nemamo i da to trebamo dobiti. Za one od nas koji su vjernici i koji shvaćaju svoju vjeru vrlo ozbiljno, podsjećanje na korijen naših temeljnih vrijednosti može zvučati uvredljivo.

Tada bismo mogli gledati na osobu, koja nudi te riječi kao da je arogantna, kao da govori: „Budite poput mene i pouzdajte se u istinu Božju. Jer ako si uzrujan/a, to znači da ne demonstrirate tu vjeru“. Važno je zapamtiti da to uopće nije ono što osoba govori. Oni nas jednostavno podsjećaju na evanđelje: da Bog daje oproštenje grijeha i vječni život svima koji se pokaju i vjeruju da je Isus Sin Božji.

Kao što nam je obećano u Ivanu 3, 16: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Iako bismo mogli osjećati zamjeranje ili uvredu zbog podsjećanja na ovu istinu, moramo zapamtiti da je to istina, koju nam je Bog zapovjedio da naviještamo. 

Lakše za reći nego učiniti

Također bismo se mogli naježiti ili osjećati uznemireno zbog tvrdnje da “samo” vjerujemo, kao da nam je lako predati sve naše zemaljske brige i brige i vjerovati da će Bog sve riješiti. U 2. Korinćanima 5, 7, apostol Pavao nam kaže da trebamo živjeti po vjeri, a ne po viđenju. Moramo vjerovati u ono što nam je obećano. Rimljanima 8, 24-25 govori nam da vjerujemo i čekamo ono što je još nevidljivo te da to strpljivo čekamo.

Ali to je teško učiniti, jer je naša prirodna ljudska sklonost ispitivati, zahtijevati dokaze i držati se onoga što je opipljivo. Stara izreka “vidjeti znači vjerovati”, popularna je s razlogom. Unatoč tome što je teško razumjeti ili čak slijediti, vjera je upravo ono na što smo pozvani: imati vjeru, pravednu vjeru i ništa više. 

U Matejevom evanđelju 6, 25-27 Isus govori učenicima: „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela? “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?“

Ipak, vjera zahtijeva prepuštanje kontrole, prihvaćanje onoga što ne možemo vidjeti i polaganje naših nada u nepoznato, što je teško čak i ljudima sa snažnom vjerom. Bog je znao da će nam ovo biti teško. Možda se zato izraz “ne bojte se” ponavlja više od 300 puta u cijelom Svetom pismu. 

Stvaranje vjere kakvu imaju djeca 

Možda je to također dio razloga zašto je Isus pokazao svojim učenicima malo dijete i rekao im: “Ako se ne promijenite i ne budete kao mala djeca, nikada nećete ući u kraljevstvo nebesko”. (Matej 18, 3)

Biti poput djeteta znači zauzeti položaj poniznosti, biti ranjiv i oslanjati se na to da će se Bog brinuti za naše potrebe. Govorio nam je da se pouzdamo u Njega, da počivamo u istini i miru koji Bog zapovijeda, jer smo Njegova djeca. 

Radi se o Bogu, ne o nama 

Jedan od načina na koji možemo “samo vjerovati”, jest da se prisjetimo da postizanje velikih stvari u vjeri ne ovisi o nama ili o tome koliko vjere imamo. Radi se o prepoznavanju i klanjanju suverenoj i svemogućoj Božjoj moći. U Luki 17, 6, Isus nam kaže da ako imamo vjeru malu poput zrna gorušice, možemo reći dudu neka se iščupa iz korijena i posadi u moru i on će nas poslušati. Ne radi se o sjemenu ili stablu. Riječ je o Bogu, koji to čini kroz našu vjeru u Njega. 

Biblijski stihovi o vjeri

U cijelom Svetom pismu postoji niz ohrabrujućih stihova koji nas podsjećaju da “samo imamo vjeru”. Evo nekoliko: 

„A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.“ (Hebrejima 11, 1)

„Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!“ (Psalam 46, 11)

„Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?“ (1. Ivanova 5, 5)

„Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ (Luka 1, 37) 

„Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti.“ (1. Korinćanima 16, 13)

Dakle, sljedeći put kada vas netko podsjeti da “samo imajte vjere”, zahvalite toj osobi. Ona vas podsjeća na najvažniju istinu za koju se možemo držati. 

Autorica: Jessica Brodie; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!