Slike Isusa u domu nisu grijeh idolopoklonstva, no treba biti oprezan da do toga ne dođe. Koje su granice? Što smijemo, a što ne smijemo?
Kada je Bog dao svoj Zakon čovječanstvu, počeo ga je izjavljujući tko on jest: “Ja sam Jahve, Bog tvoj koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva” (Izl 20, 2), s upozorenjem da Izrael ne bi smio imati drugog Boga osim Njega.
Odmah je nastavio zabranjujući pravljenje bilo kakvoga lika, bilo čega što je “gore na nebu, ili dolje na zemlji ili u vodama pod zemljom.” (Post 20, 4) da bi taj lik slavio ili mu se klanjao.
Ono što je zapanjujuće u povijesti izraelskog naroda jest da su upravo ovoj zapovijedi Izraelci bili najviše neposlušni. Ponovno i ponovno pravili bi idole koji su predstavljali bogove i slavili ih; počevši od pravljenja zlatnog teleta upravo u vrijeme u kojem je Bog Mojsiju ispisivao Deset Zapovijedi!
Slavljenje idola ne samo da je udaljilo Izraelce od živoga, istinitoga Boga, nego ih je odvelo k drugim grijesima, uključujući hramsku prostituciju, orgije, pa čak i žrtvovanje djece.
Slike Isusa same po sebi nisu idoli
Naravno, posjedovanje slike Isusa koja se nalazi u našem domu ili u crkvi, samo po sebi ne znači da ljudi prakticiraju idolopoklonstvo. Moguće je da slike Isusa ili raspeće mogu postati predmet obožavanja, u kom slučaju naravno da onaj koji tako obožava krivo čini.
Mada u Novom zavjetu nema ništa što bi specifično zabranilo da kršćani imaju sliku Isusa, (takva slika bi im mogla biti podsjetnikom za molitvu, da usmjere pogled na Gospodina, ili da jednostavno hodaju Njegovim stopama), kršćani bi trebali znati da se Gospodin ne može podvesti u dvodimenzijsku sliku i da molitva ili obožavanje ne treba biti usmjereno na sliku.
Slika ili bilo kakvo obličje nikada ne može biti potpuna slika Boga ili točan odraz Njegove slave, i nikada ne može biti zamjena za ono kako mi vidimo Boga ili kako produbljujemo svoju spoznaju Njega. Naravno, čak i najljepša moguća prezentacija lika Isusa Krista nije ništa više do nekog umjetničkog koncepta o tome kako je Gospodin izgledao.
Činjenica je da mi ne znamo kako je Isus izgledao. Da su detalji Njegove tjelesne pojave bili važni za nas, Matej, Petar i Ivan bi nam zasigurno dali precizni opis, ili bi to učinila Isusova braća, Jakov i Juda. Ipak, svi ovi autori pisama Novoga zavjeta ne daju nam detalje o Isusovim tjelesnim osobinama. Prepušteni smo svojoj mašti na volju.
Nije nam potrebna slika kako bismo imali uvid u Isusovu narav
Posve je sigurno da nam nije potrebna slika kako bismo imali uvid u narav našega Gospodina i Spasitelja. Dovoljno je da promotrimo Njegovo stvorenje, kao što nas podsjeća Psalam 19, 2-3 “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.”.
K tome, sâmo naše postojanje – kao otkupljenih od Gospodina, posvećenih i opravdanih po Njegovoj krvi prolivenoj na križu – trebalo bi činiti da nam On bude uvijek pred očima.
Biblija, istinita Riječ Božja, također navodi mnogo ne-tjelesnih opisa Krista koji mogu zgrabiti našu maštu i uzbuditi našu dušu. On je Svjetlost svijeta (Iv 1, 5); Kruh života (Iv 6,35); živa voda što gasi žeđ naših duša (Iv 4,14); veliki svećenik koji nas zastupa pred Ocem (Heb 2,17); dobri pastir koji život svoj polaže za ovce (Iv 10, 11.14); janje bez grijeha (Otk 13: 8); Začetnik i Dovršitelj vjere (Heb 12, 2); Put, Istina i Život (Iv 14, 6); i slika Boga nevidljivoga (Kol 1,15). Takav Spasitelj nama je divniji od bilo kakvoga komada papira koji visi na zidu.
Misionarka Amy Carmichael u svojoj knjizi “Zlatni konac” govori o Preen, mladoj indijanskoj djevojčici koja je postala kršćanka i živi u sirotištu gospođice Carmichael. Preen nikad nije vidjela sliku Isusa; umjesto toga, gospođica Carmichael se molila za Duha Svetoga, da bi On otkrio Isusa svakoj djevojčici, jer “tko osim Božanskoga može ukazati na Božansko?” Jednoga dana, Preen je dobila paket iz inozemstva. Sa žarom ga je otvorila i izvukla sliku Isusa. Nevino je zapitala tko je to, i kada su joj rekli da je to Isus, briznula je u plač. “Što nije u redu?” – Pitali su ju. “Zbog čega plačeš?” Djevojčicinu odgovor govori sve: “Mislila sam da je On mnogo ljepši od toga”
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Zlata C.
