Smrt i umiranje su stanja kroz koja svaka ljudska osoba mora proći. Kako izgleda smrt i umiranje? Što trebamo znati o njima?

Od početka 2020. godine preminulo je 712.000 ljudi koji su imali koronavirus. Od tog broja, u SAD-u je preminulo više 160.000 ljudi. Iako je smrt postalo nešto na što se svakodnevno usredotočujemo, velik broj nas nije toliko upoznat s terminima i konceptima koji se odnose na smrtnost, kao što su definicija smrti, od čega se sastoji proces umiranja, kada znamo da su bolesti uzrokovale ”pretjerani broj” smrti ili možemo li umrijeti od starosti. 

Kako bismo razjasnili dio te konfuzije, evo devet stvari koje bi bilo dobro znati o smrti i umiranju u svijetu. 

1. Kroz veći dio moderne povijesti, prihvaćeni standardi za određivanje smrti bilo su standardi srca i pluća, odnosno trajni prestanak disanja i cirkulacije krvi. No u sredini 20. stoljeća, taj pogled je zahtijevao promjenu.

Kao što je kršćanski bioetičar C. Ben Mitchell jednom izjavio: „Jedna naizgled opasna tehnologija okrenula je svijet naopako“. Radilo se o plastičnoj cjevčici. Zahvaljujući toj tehnologiji, ljudi su mogli biti hranjeni intravenski i mogli su dobivati zrah u pluća. „Prije nastanka trenutne tehnologije, prestanak disanja i smrt bili su očigledni“, izjavila je 1981.

Predsjednička komisija za proučavanje etičkih problema u medicini, bio-medicinskim i bihevioralnim proučavanjima. „No sada se određeni organski procesi u tijelima mogu nastaviti umjetnim načinima, iako se njima nikada neće obnoviti kapacitet spontanog disanja niti će biti moguće održati integraciju tjelesnih funkcija na svjestan način ili za iskustvo čovjeka“. 

VIDI OVO: Kako prepoznati smrt? Ovo su znakovi da je kraj blizu

2. Do 1960.-ih godina, napredak u mogućnostima umjetnog održavanja disanja i cirkulacije učinile su moguće to da osoba bude održana na životu, usprkos trajnom oštećenju mozga, zbog čega bi ostala u trajnoj komi. Odjel koji se susreo 1968. iz Harvardove medicinske škole, odlučio je da je nepovratna koma novi kriterij smrti. Takozvani ”harvardski kriterij” moždane smrti ubrzo je postala uobičajena definicija smrti u mnogim svjetskim bolnicama.

1981. Predsjednička komisija, zajedno s Američkom udrugom pravnika, Američkom udrugom liječnika i Nacionalnom konferencijom sudionika jedinstvenog državnog prava, preporučili su novu definiciju za određivanje smrti: 

„Pojedinac koji je pretrpio: 1. nepovratan prestanak cirkularnih ili respiratornih funkcija, 2. nepovratan prestanak svih funkcija mozga, uključujući i moždane kore, je mrtav. Određivanje smrti mora biti učinjeno u skladu s prihvaćenim medicinskim standardima. 

Ta jedinstvena definicija prihvaćena je kao model državnog zakona, koji je poznat kao ”Zakon o jedinstvenom određivanju smrti” (UDDA). 

Ne postoji jedinstveni standard za određivanje smrti

3. Između 1981. i 2014. UDDA je prihvaćen u 41 državi SAD-a, kao i u okruzima Columbije i u američkim Djevičanskim otocima. Čak i države koje nisu formalno prihvatile ovaj zakon običavale su imati slične standarde. Ipak, kao što je primijetio liječnik Ryan Montoya, ne postoji jedinstveni standard za određivanje smrti koji će biti isti u svakoj od Sjedinjenih Država, a kamoli u svijetu. Na primjer, Sjeverna Karolina nemaju odjeljak o brizi za srce i pluća, dok Louisiana i Teksas u potpunosti negiraju klauzulu o potpunoj smrti mozga iz definicija smrti njihovih bolnica.

Izraz ”u skladu s prihvaćenim medicinskim standardima” odsutan je iz zakona Georgije i kako Montoya govori, on je jednako nejasan u Minnesoti (”uopćeno prihvaćeni medicinski standardi”), Marylandu (”uobičajeni standardi medicinske prakse”) i Floridi (”u skladu s trenutno prihvaćenim medicinskim standardima”).

VIDI OVO: Liječnik na rubu smrti posjetio raj i vratio se na zemlju: Opisao je što je vidio 

4. Kada osoba pretrpi potencijalno fatalnu prijetnju za svoje zdravlje (na primjer, ozljeda, bolest), njezino teško stanje može biti povratno ili nepovratno. Ako je stanje povratno, postoje odgovarajuće medicinske intervencije i liječenja kojima bi se moglo osobu vratiti u stanje u kojemu ona više ne osjeća neizravnu opasnost od umiranja. No, ako nije moguće primijeniti učinkovit način liječenja, stanje je nepovratno (to jest smrtonosno) i teško stanje će voditi do smrti. To je ono što se misli kada kažemo da osoba umire ili da je započeo proces umiranja.

Iako možda ne znamo sigurno, često možemo odrediti koliko je osoba blizu smrti, hoće li se smrt pojaviti brzo ili ne. Smrt je skora ako se očekuje da će osoba umrijeti u relativno kratkom vremenu, kao što su sati, dani ili tjedni. Ako se za osobu ne očekuje da će umrijeti u idućim mjesecima ili godinama, onda se za smrt smatra da nije skora. (Iz kršćanske perspektive, proces umiranja posljednji je proces življenja, s obzirom na to da su oni koji su u procesu umiranja i dalje u procesu življenja. Oni koji umiru i dalje zaslužuju tretman jednakog poštovanja i obzira kao i sva druga živa bića.)

Umiranje
Foto: Pixabay

5. Smrt se klasificira po načinu, mehanizmu i uzroku. Način smrti je određivanje kako je ozljeda ili bolest dovela do smrti. Postoji obično pet načina smrti: prirodna, nesreća, ubojstvo, samoubojstvo i neodređen. Smrt prirodnim uzrocima je rezultat svake bolesti, kao što je infekcija, rak ili srčana bolest, dok su druge smrti, smrti uzrokovane vanjskim uzrokom. Mehanizam smrti je izravno tjelesno oštećenje koje uzrokuje smrću, kao što je krvarenje ili srčani zastoj. Određeni mehanizmi smrti mogu biti uzrokovani mnogim, različitim uzrocima smrti. Uzrok smrti je specifična bolest ili ozljeda (u odnosu na način), koji je doveo do smrti. 

Smrtnost se obično predstavlja u omjeru nasuprot 1.000 osoba

6. Prilikom proučavanja problema koji su povezani sa zdravljem, izraz smrtnost povezan je s brojem smrti koje je uzrokovao uzrok zdravstvenog pogoršanja kojeg se istražuje. Smrtnost se obično predstavlja u omjeru nasuprot 1.000 osoba, što se isto tako naziva stopa smrtnosti. (Izračun stope nastaje dijeljenjem broja smrti u određenom vremenu, u odnosu na populaciju i cjelokupan broj populacije.)

Izraz morbidnost stanje je simptomatičnosti ili nedostatka zdravlja, u odnosu na bolest ili stanje. Morbidnost se obično predstavlja ili predviđa kroz korištenje rasprostranjenosti, omjera populacije koji ima simptome ili koje pokazuje znakove bolesti. Komorbiditet znači istovremenu prisutnost dviju kroničnih bolesti ili stanja kod pacijenta. Poznavanje stope morbidnosti i smrtnosti može nam pomoći u određivanju stope ”pretjeranih smrti”, što se tipično određuje razlikama između promatranih brojeva smrtnih slučajeva za određeno razdoblje i očekivani broj smrti u istom razdoblju. Prema Središtima za kontrolu bolesti, sveukupno predviđeni broj pretjeranih smrtnih slučajeva od 01. veljače do 03. lipnja 2020. u SAD-u iznosio je između 148.482 i 202.836. 

VIDI OVO: 5 stvari koje se događaju nakon smrti

7. Smrtnost se također rangira korištenjem podataka koji govore o uzrocima smrti, koji predstavljaju one uzroke smrti koji se najčešće pojavljuju između onih koji se stavlja u rangiranje. Najnoviji podaci koji su dostupni za SAD (za 2018. godinu) pokazuju da je ovo deset vodećih uzroka smrti: srčana oboljenja (655.381), rak (599.274), nenamjerne ozljede (167.127), kronični problemi dišnog sustava (159.486), srčani udar (147.810), Alzheimerova bolest (122.019), dijabetes (84.946), upala pluća i gripa (59.120), bolesti bubrega (51.386) i samoubojstvo (48.344). Sedam od tih deset vodećih uzročnika smrti kronične su bolesti. 

Nitko ne umire od starosti

8. Suprotno kolokvijalnim izrazima, nitko ne umire ”od starosti”. Kada netko tko je u poodmakloj dobi umre, ta osoba umre zbog neke bolesti, infekcije ili ozljede koja je dovela do prestanka disanja i cirkulacije. ”Nije stvar u tome da, kako starite, srce kuca sve sporije, sve dok konačno jedne noći, u potpunosti prestane kucati”, kaže David Casarett, profesor medicine i ravnatelj palijativne skrbi iz sveučilišta medicine Duke. ”Starenje nas stavlja u rizik od različitih bolesti, od rakova do demencije, od kojih svaka može završiti naše živote. Nemojte kriviti starost”.

Iako navodno ne možemo umrijeti od starosti, može nas se ”prestrašiti na smrt” i možemo umrijeti od ”slomljenog srca”. Strah, kao i svaka druga snažna emocija, može dovesti do smrtonosne količine hormona  stresa, kao što je adrenalin, koji može biti otrovan za organe kao što su srce, jetra, bubrezi i pluća. Primjer je kardiomiopatija takotsubo ili ”sindrom slomljenog srca”, u kojem akutni emocionalni stres dovodi do naglog slabljenja mišićnog dijela srca. 

Umiranje i smrt u Bibliji

9. Prema Bibliji, smrt je uobičajena i samo Henok (Hebrejima 11, 5) i Ilija (2. Kraljevima 2, 11-12) nisu umrli, što nije prirodno. Smrt je ušla u svijet zbog grijeha ljudi (Rimljanima 5, 12), no smrt je pobijeđena Isusovim uskrsnućem. (1. Korinćanima 15, 21) Smrt je toliko neprirodna da je Bog poslao svog jedinog Sina kao žrtvu, kako bismo mi mogli imati život. (Ivan 10, 10; Otkrivenje 1, 18)

Na smrt se s obzirom na to, treba gledati kao na neprijatelja, ali poraženog neprijatelja. Premda neprijatelj može protiv nas ostvariti privremene pobjede, oni koji poznaju Krista će biti ti koji će u konačnici biti pobjednici. Možemo se stoga boriti protiv smrti, znajući da nakon što izgubimo naše živote, ponovno ćemo ih dobiti uskrsnućem. Ne trebamo se bojati smrti niti se prečvrsto držati za ovaj život.

VIDI OVO: 10 utješnih biblijskih stihova kada se dogodi smrt naših najmilijih

Možemo vjerovati da je Bog u kontroli i da će se onima koji Ga vole, sve stvari završiti na dobro. (Rimljanima 8, 28) No, isto tako ne bismo trebali biti budalasti i nepažljivi, kako ne bismo doveli do prerane smrti, bilo da se radi o preranoj smrti nas ili naših bližnjih, jer naši životi ne pripadaju nama. Kao što Pavao kaže u Rimljanima 14, 7-8: „Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo“.

Autor: Joe Carter; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za portal novizivot.net.