Stjepan je bio veliki čovjek vjere, koji je došao niotkuda. Biblija u Djelima apostolskim spominje da je on bio prvi mučenik Crkve.

Mnogi ljudi koji poznaju Bibliju nisu upoznati s likom Stjepana, prvih đakona iz Biblije. Osim toga, Stjepan je bio prvi mučenik Crkve. Njegova priča opisana je u dva poglavlja Djela apostolskih, gdje možemo vidjeti djelić života prve crkve, ali i primjer onoga kako vjera u Krista dovodi do velikih stvari. 

Stjepanov poziv (Djela 6, 1-7) 

Stjepana se prvi puta spominje u Djelima 6,5, kao člana skupine ljudi koja je bila odabrana za đakone. Počele su nastajati lokalne crkve i ondje su se pojavili problemi s grčkim udovicama, za koje nitko nije brinuo. Nažalost i danas većina crkava zanemaruje brigu za udovice, što je jedna od odgovornosti Crkve. Za detalje pročitajte 1. Timoteju 5, 1-6. Nemar je rezultirao time što su apostoli provodili svoje vrijeme brinući se za udovice na trošak misije, koja se temeljila na Božjoj Riječi i molitvi. 

Nakon što je odabir završio, novoizabrani đakoni postavljeni su ispred apostola, koji su svoje ruke položili na njih i molili nad njima. Svrha toga jest da su ti đakoni bili određeni za vođenje brige za udovice i da se na taj način širila Božja Riječ, jer su apostoli imali više vremena na raspolaganju za svoja misijska djela. To je rezultiralo povećavanjem broja učenika u Jeruzalemu, kao i time da je velik broj svećenika bio spašen. 

Stjepanovo svjedočanstvo (Djela 6, 8; 7, 1-60)

Stjepanova nova uloga nije ga spriječila u novoj svakodnevnoj rutini koja je uključivala brigu za starije udovice. On je koristio tu ulogu kako bi prikazivao čudesa među narodom. Slično tomu, molio je za vjeru onih koji su bili vrlo liberalni u svojim vjerovanjima.

Koristeći mudrost koju mu je dao Duh Sveti, Stjepan je mogao prozreti njihove slabe argumente. Oni su reagirali tako što su lagali protiv njega, kako bi protiv njega okrenuli ljude i članove lokalne sinagoge. 

Njihova urota dovela je do toga da Stjepan bude uhićen, odveden ispred vijeća sinagoge i da bude optužen za bogohulstvo. Za vrijeme tog progona, određeni su lažni svjedoci. Nakon lažnog svjedočenja, visoki svećenik upitao je Stjepana o tome jesu li te optužbe istinite.

Umjesto da osporava točnost njihovih optužbi, iskoristio je priliku koju je dobio ispred velikog mnoštva kako bi podijelio poruku o evanđelju spasenja, koje je započelo još od vremena Abrahama

Stjepan je objasnio kako je Bog ispunio svoja obećanja koja je dao Abrahamu kroz događaje iz povijesti. Pokazao je da je Bog uvijek intervenirao kada je izgledalo kroz povijest da će dolazak Mesije biti spriječen. Nakon toga, Stjepan je rekao da je Isus bio taj koji je ispunio Božje obećanje.

Stjepan je nakon toga rekao su oni, zbog svoje tvrdoglavosti zbog koje nisu vjerovali, odbacili uvjerenje Duha Svetoga, kao što su se i njihovi preci odupirali propovijedanjima proroka, koji su govorili o dolasku Isusa. Zaključio je time što ih je optužio za ubojstvo i izdaju ”Jednoga”, odnosno Mesije. 

Vijeće i okupljeni bili su uvrijeđeni kada su ovo čuli. Počeli su vrištati i vrijeđati Stjepana. No, Stjepan nije ustuknuo. Umjesto toga, pod silom Duha Svetoga, pogledao je na nebesa, vidio slavu Boga i Isusa koji je stajao Bogu s desne strane. Nastavio im je govoriti ono što je vidio, što ih je razljutilo toliko jako da su ga napali. 

Nakon što su ga napali, izvukli su ga izvan grada i kamenovali su ga na smrt. No, prije nego što je umro, zazvao je Boga. „Gospodine Isuse, primi moj duh“. Odmah nakon ovoga, kleknuo je i glasno zaplakao rekavši: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“, nakon čega je umro. 

Stjepan Prvomučenik
Foto: Wikipedia

Stjepanovo nasljeđe 

Iako o Stjepanovom životu piše samo u dva poglavlja Djela apostolskih, Stjepan nam je ostavio u nasljeđe nešto o čemu trebaju razmišljati svi današnji vjernici. 

  • Činjenica da je Stjepan bio odabran za đakona govori o njegovom javnom svjedočanstvu i o tome da je bio čovjek koji je vjerovao da vjeru treba otvoreno živjeti. (Djela 6, 5) 
  • Stjepan je preuzeo skromnu poziciju đakona, brinući se o udovicama. Tu je poziciju iskoristio kako bi demonstrirao Božju moć čineći velike stvari. (Djela 6, 8) 
  • Stjepan je pokazao da je dobro poznavao Božju Riječ, jer je u raspravama iznosio istinu i mudrost koju samo Duh Sveti može pokazati. (Djela 6, 9-10) 
  • Stjepan nije ustuknuo kada su ga napali oni koji se nisu slagali s njime i s istinom Božje Riječi. (Djela 6, 11-15) 
  • Stjepan je koristio pozornost javnosti kako bi dijelio istinu evanđelja. (Djela 7) 
  • Stjepan je dobio snagu koja mu je bila potrebna kroz vjeru, kako bi čvrsto stajao bez obzira na snažne progone kroz koje je on kao kršćanin prošao. (Djela 7, 54-60) 
  • Stjepan, kao Isus za kojeg je umro, molio je za oprost za one koji su ga ubijali. (Djela 6, 60) 

Zaključak 

Stjepan je bio veliki čovjek vjere, koji je došao niotkuda. No zbog njegova svjedočanstva, bio je odabran od članova crkve kako bi preuzeo ulogu đakona.

Svoju je ulogu koristio kako bi obavljao misiju, ne samo kako bi pomogao apostolima, nego i kako bi doprinio rastu Crkve. Stjepan je također svoju popularnost koristio kako bi još većem broju ljudi prenio poruku spasenja.

Stjepan se oslonio na Duha Svetoga kako bi dobio prave riječi, za snagu kako bi mogao izdržati progone i za samilost srca kako bi mogao oprostiti onima koji su bili odgovorni za njegovu smrt.

Stjepanova priča pokazuje nam da, bez obzira na to koliko mislimo da je naša uloga beznačajna, možemo tu ulogu upotrijebiti kako bismo druge usmjerili prema Kristu i kako bismo mogli izdržati progone do kojih bi došlo. 

Autor: Michael L. Williams; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com

PROČITAJTE JOŠ: