Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat` na me“? (Psalam 13, 2-3)

Poistovjećujete li se s Davidovim vapajem iz očaja? Dopušta li Bog mučeničko čekanje na odgovore u vezi vaših najhitnijih i najdubljih molitvi? Možda se radi o tjelesnom ozdravljenju kojeg treba vaš voljeni, dijete ili član obitelji koji se okrenuo od Boga bez pokajanja.

Možda ste godinama žudjeli i čekali na supružnika ili na dar djeteta ili preobražaj vašeg braka ili jednostavno za posao kako biste podržali svoju obitelj. Možda ste toliko dugo u duhovnoj pustinji da ste počeli sumnjati u to postoji li uopće Bog.

Naravno ne uključuje svako čekanje takvu agoniju. Osoba koja se prijavila za fakultet čeka na pismo prihvaćanja. Djeca ne mogu dočekati ljetne praznike. U Minnesoti, za vrijeme naizgled beskonačnih zimskih mjeseci, mi ozbiljno žudimo za proljećem. Te žudnje su različite, jer znamo da će odgovori na njih doći. Kada je David molio on nije mogao biti siguran u to hoće li i kada će Bog odgovoriti. Većina nas se s podjednakom nesigurnošću i ozbiljnošću susreću s životinim poteškoćama.

Kada izgleda da je Bog tih

Veći broj godina mog života bio je izrešetan borbama i srcoboljom koje su bile izvan mojih moći. Bliski rođaci koji su se suočili s bolestima opasnim po život ili nekim ozbiljnim, učestalim mentalnim problemima. Voljeni koji su umrli i koji su bili neočekivano ”otporni” na obećanje ili nadu Evanđelja. Agonični (i u nekim slučajevima beskrajni) izazovi u životima moje djece u vezi kojih ne znam ponuditi rješenje i gdje jednostavno moram ostati na svojim koljenima, moleći zajedno s Davidom: „Koliko dugo, o Gospodine“?

Možemo biti u iskušenju vjerovati da je Bog okrutan ili da nas jednostavno ne čuje kada molimo. Nakon svega, zašto bi se Bog, za kojeg su nam rekli da nas voli, oglušio na našu bol i patnju? No sve u Božjoj Riječi, usred koje se nalazi patnja i smrt Njegovog Sina za sve nas, ide u smjeru takvog razmišljanja. Bog nije okrutan. Božja ljubav je beskrajna i osobna na jedinstven način za svako od Njegove djece. On ne dopušta niti malo patnje koja nije zbog neke veće svrhe.

Isus kaže: „Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca“. (Matej 10, 29-31)

Božja šutnja nikada ne ukazuje na to da On ne mari za nas ili da ne sluša. On jednostavno zna, na načine koje mi ne možemo, da je Njegovo čekanje ili neodgovaranje na onakav način koji smo mi priželjkivali, bolje nego da učini ono što smo Ga zamolili u tom trenutku. On zna stvari koje mi ne znamo. Zato što je On savršen i svet, Njegovi putevi nisu naši putevi. Oni su daleko iznad. (Izaija 55, 8-9)

U ropstvu i u zatvoru

Imamo mnoštvo biblijskih primjera koji nam mogu pomoći kako bismo razumjeli svrhe čekanja ili čak Božjeg ”ne”.

Pitam se koliko puta je Josip zavapio Bogu da mu pomogne jer su ga braća prodala u ropstvo i zato što je bio nepravedno optužen od strane Potifarove žene zbog čega je nepravedno bio godinama u zatvoru. Ipak, Bog je sva Josipova iskustva koristio kako bi ga pripremio za vodstvo te kako bi produbio njegovu vjeru i povjerenje u Gospodina. Josipova vjerna odlučnost da pati i čeka na Gospodina u konačnici su mu pomogla da u vremenu gladi spasi svoju obitelj, kao i hebrejske i egipatske narode.

Na kraju svog života Josip je razumio da je ono što su njegova braća (i drugi) željeli za zlo u njegovom životu, Bog je odobrio i preokrenuo na dobro. (Postanak 50, 20). Josip nije mogao vidjeti kamo sve to vodi kada se događalo slično kao što ne možemo ni mi za vrijeme naših patnji. No on je vjerovao Bogu i Bog je bio vjeran iznad njegovih ”najluđih” snova, a tako će biti i nama.

Njegov trn ga je osnažio

Apostol Pavao molio je i molio da Bog ukloni trn iz njegove pete, ali Bog je rekao ne. Za nas je teško razumjeti, ali bol i bespomoćnost osnažili su Pavlovu službu. Bol kroz koju je dnevno prolazio bila je podsjetnik da je bio slab i u svemu ovisan o Bogu. Isus je rekao Pavlu: „Moja milost ti je dovoljna jer se moja snaga savršeno pokazuje u slabosti“. (2. Korinćanima 12, 9)

Naše slabosti su često podsjetnik i prilika koju nam daje Bog kako bismo prestali kontrolirati situaciju i ”popravljati” sve vlastitim snagama i resursima. Ono što nam treba je Božja snaga. Gledajte što je Bog učinio preko slabog i sluge u patnji kao što je bio Pavao. Nemoguće je zamisliti što bi Bog mogao učiniti ako budemo bili spremni ostati u vjeri, vjerovati u Božju snagu i mudrost, a ne u našu.

Čak je i Isus molio za to da se od Njega makne ovaj kalež, ali „neka ne bude moja, nego Tvoja volja“. (Luka 22, 42) Nemojmo se zavaravati: Isus nije želio patiti kao što ni mi ne želimo, no bio je spreman patiti ako bi to spasilo nas od grijeha i proslavilo Oca. Jesmo li mi spremni patiti, vjerujući da će Bog upotrijebiti naše patnje za višu svrhu?

Što bi Bog mogao učiniti?

Vjerojatno mislite „kakvu višu svrhu bi Bog mogao imati na umu za moje patnje“? Očito je kako Bog ne koristi niti mene niti vas kao sredstvo spasenja, kao što je učinio preko Isusa. On ne koristi naše patnje kako bi nadopunio Pismo, kao što je činio preko Pavla. On vrlo vjerojatno ne koristi naše patnje kako bi popločao put olakšanja gladi za narode niti bilo kakav drugi slučaj globalnog olakšavanja, kao što je činio preko Josipa.

On bi mogao upotrijebiti našu vjerničku patnju kao primjer kako bi nadahnuo nekog drugog da se pita koji je razlog naše nade i kako bi taj povjerovao. (1. Petrova 3, 15) Mogao bi upotrijebiti naše čekanje kako bi nam dao svjedočanstvo koje će ohrabriti nebrojene druge koji su obeshrabreni. (2. Korinćanima 1, 4). Možda može uzrokovati da propustimo priliku jer On ima nešto bolje za nas. On jednostavno želi da Ga bolje upoznamo i da naučimo biti zadovoljni s Bogom kao našim prijateljem.

Ne možemo znati sve stvari koje Bog čini u i za vrijeme naše patnje, ali dok vapimo „koliko dugo“ postoje neke stvari koje Bog zasigurno želi da znamo.

Ono što znamo

Bog vas voli.

Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost“. (Jeremija 31, 3)

Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni“! (Efežanima 2, 4-5)

Bog vas čuje.

To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas“. (1. Ivanova 5, 13-14)

Bog je s vama.

Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom“. (Izaija 41, 10)

Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu“. (Izaija 43, 2-3)

Bog će vam pomoći.

Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: “Ne boj se, ja ti pomažem“. (Izaija 41, 13)

Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more“. (Psalam 46, 1-2)

Duh i Krist posreduju za vas.

Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete“. (Rimljanim 8, 26-27)

Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima“. (Hebrejima 7, 25)

Vaša bol je prilika da se više približite Bogu.

Približite se Bogu i On će se približiti vama“. (Jakov 4, 8)

Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas“! (Hebrejima 4, 16)

Imate sve što vam uistinu treba.

A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu“. (Filipljanima 4, 19)

Isus je neizmjeran odgovor na svaku molitvu.

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista“. (1. Petrova 1, 3-7)

Bog se obvezao

Ako vapite kao što je David vapio u Psalmu 13, očajni za time da Gospodin čuje i odgovori na vaše molitve tada ste u društvu generacije svetaca koji su opstali u vjeri za vrijeme iskušenja i progona koji su bili ozbiljni kao oni s kojima se vi suočavate.

Iskoristite dar vjere koji vam je Bog dan, ostanite svakodnevno u Riječi Božjoj, nastavite vapiti Bogu u molitvi, pozivajte druge vjernike od povjerenja da vape s vama i možda najvažnije: sjetite se da vas Bog voli. On je s vama, Duh i Krist posreduju za vas i „ove lagane i trenutne nevolje“ će proći. (2. Korinćanima 4, 17)

U Psalmu 13 David se prisjeća Božje dobrote. On završava radujući se tomu što je Bog dovoljan za sve njegove potrebe:

Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek` mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro, pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg“! (Psalam 13, 6)

Ohrabrite se. Ako ste u Kristu, Gospodin se i u vezi vas obavezao.

Autor: Adrien Segal; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org