Što Isus misli o homoseksualcima? Ljubi li ih?

Nikada neću zaboraviti bol koja se osjetila u glasu moga tate kada me je u ljubavi, ali potresno s tom boli suočio.

Samo nekoliko dana prije uzbuđeno je izvukao svoju gitaru i otpjevao mi pjesmu koju je upravo napisao. Dolazim iz veoma umjetničke obitelji – glazba i kreativnost prisutni su s obje roditeljske strane. Moj tata je napisao nekoliko pjesama, a ovo je bila nova pjesama za slavljenje koju je upravo napisao. Htio je čuti moje mišljenje.

Dok je pjevao jednostavne, ali snažne riječi, odmah sam prepoznala melodiju. To je vjerojatno bila melodija s kojom nije bio svjesno upoznat, ali ju je čuo dok smo kao djeca neprestano slušali radio. Zasigurno je melodiju pospremio negdje u svom umu i ona se jednostavno uklopila u riječi koje su ispunjavale njegovo srce tijekom njegovog vremena s Bogom.

Nisam ga htjela razočarati time što bih mu rekla da premda su riječi izvrsne, muzika nije njegova. Stoga sam ga samo pohvalila za odličan posao, a ostalo zadržala za sebe.

U nedjelju ujutro, nakon slavljenja, zgrabio je svoju gitaru i s našom zajednicom osrednje veličine uzbuđeno podijelio da mu je Gospodin dao jednu pjesmu. Dok ju je pjevao, ja sam se meškoljila, jer sam bez sumnje znala da će ostali prepoznati melodiju isto kao što sam i ja.

S ljubavlju, jedna od dama iz tima za slavljenje povukla ga je sa strane te mu rekla kako melodija nije originalna.

Osjećao se kao da ga je šutnja njegove kćeri izdala.

Kao što i jest.

Tog dana sam naučila vrlo važnu lekciju:

Ljubav je ljubav samo onda kada štiti!

Mislila sam kako će ga moja šutnja zaštititi od razočaranja, ali ono što je zapravo učinila jest da mu je priredila javno poniženje. Ono što sam mislila o ljubavi bila je zapravo sebičnost. Nisam htjela biti ona koja će mu donijeti lošu vijest, pa sam umjesto toga dozvolila da stoji pred nekoliko stotina ljudi i posuđenu melodiju ne znajući podijeli kao svoju originalnu.

Ljubav štiti, čak i kad je to bolno. Iako bolno, ljubav ide do kraja kako bi zaštitila, iscijelila i obnovila!

U posljednje vrijeme ovu istu „sebičnu ljubav“ (koja je po definiciji oksimoron, jer 1. Korinćanima jasno kaže da ljubav nije sebična) viđam u crkvi. Samo na mnogo većoj i uznemirujućoj razini!

Duboko me uznemirilo kada sam prije nekoliko mjeseci pročitala mnoštvo članaka i blogova kršćana o tome kako oni „samo žele ljubiti grešnika“. To je postala mantra koju viđam sve češće. Najčešće se koristi vezano za homoseksualnost i LGBT zajednicu.

I da budem jasna, nemam problem s time da u ljubavi dijelim evanđelje s LGBT zajednicom!

Doslovno sam okružena grešnicima svakodnevno. Više vremena provodim s grešnicima nego sa svojom braćom i sestrama u Kristu. I mislim da je to upravo onako kako treba biti!

Isus je volio grešnike. Ah, kako je jako volio grešnike. Njegovo srce je neprestano bilo potaknuto suosjećanjem za njih.

Da, vjerujem da crkva treba ljubiti grešnike, i treba biti poznata po tome što ljubi grešnike.

Pitanje nije trebamo li ljubiti grešnike, već kako tu ljubav treba pokazati.

Nažalost, kada sam pročitala te članke i blogove kršćana, zajednička im je ideja da se naša ljubav ne smije suprotstavljati grijehu, već jednostavno treba činiti to da se oni osjećaju voljeno i prihvaćeno.

Prijatelji, to je opasno! To je lažna ljubav koju niti je Isus pokazivao, niti se prikazuje igdje u Bibliji! Ne samo da je lažna ljubav, već je doslovno u suprotnosti s ljubavi.

To je mržnja.

To je izdaja.

Glatko pokazivanje ljubavi i prihvaćanje LGBT zajednice bez da ih se upozori na posljedice njihovih postupaka ne razlikuje se od toga da stojimo i ne poduzimamo ništa dok se vozač nalazi na samom rubu provalije na putu u smrt.

Ljubi li Isus homoseksualce? Lezbijke? Biseksualce? Transvestite?

Da. Sto puta da!

Dopustio je da Njegovo tijelo nemilosrdno pretuku sve dok nije bilo toliko krvavo, natečeno, i gotovo u bunilu od boli, a sve zbog Njegove duboke ljubavi za njih.

Dozvolio je da mu se rugaju, ismijavaju i javno ponize iz duboke ljubavi i suosjećanja koju ima za njih – kao i za sve nas.

No, ljubav koju je Isus osjećao za grešnike nikada ga nije spriječila u tome da kaže: „Idi i ne griješi više.“ Nikada ga nije spriječila u tome da grijeh nazove pravim imenom – najvećom pobunom protiv svetoga Boga.

Njegova ga ljubav nikada nije spriječila da kaže: „Vi dakle budite savršeni, kao što je savršen Otac vaš koji je na nebesima“.

Upravo suprotno!

Njegova ljubav ga je primorala da kaže te stvari!

Govorio je i pozivao grešnike na pokajanje iz duboke ljubavi i brige za vječnost njihovih duša.

A onda je i nas poslao da činimo isto!

Zapovjedio nam je da „idemo po svem svijetu, propovijedamo evanđelje svakome stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“

Uzvjeruju u što?

Uzvjeruju u evanđelje – što je jednostavno ovo:

Svi smo grešnici u potrebi za Spasiteljem. Naš grijeh je prekršio volju svetoga Boga i odvojio nas od Njega. Jedini način na koji možemo isplatiti dug za naše grijehe jest smrt – krvna žrtva. No čak ni naša vlastita smrt nije mogla nikada isplatiti cijenu za grijehe koju dugujemo. To je razlog zašto je Isus – Bog u tijelu, jedino savršeno ljudsko biće koje je ikada hodalo ovom zemljom – došao s jednim ciljem: da umre i pomiri čovjeka s Bogom!

Priznavanjem naših grijeha i naše potrebe za Spasiteljem – to jest priznavanjem žrtve koju je Isus platio za nas na križu – postajemo izmireni s Bogom.

To je evanđelje!

Ne možete dijeliti evanđelje – ne možete ispuniti tu Kristovu zapovijed – jednostavno ne možete ljubiti grešnika bez da ih upozorite na njihov grijeh!

Ezekiel je to najbolje rekao u 3. poglavlju:

„Kad zlotvoru reknem: ‘Zacijelo ćeš umrijeti’, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu, kako bi odvratio zlotvora od zloga puta njegova i sačuvao ga na životu, taj će zlotvor umrijeti s bezakonja svojega; ali ću krv njegovu tražiti iz tvoje ruke. Ali kad ti opomeneš zlotvora, a on se ne obrati od svoje zloće i od zloga puta svojega, on će umrijeti s bezakonja svojega, ali ti si izbavio dušu svoju.“

Ljubi li Isus homoseksualce? Da! Isto kao što ljubi svakog grešnika. Ali tu ljubav želi pokazati kroz nas!

Jednostavno moramo odložiti svoj vlastiti ponos i strah da će drugi odbaciti tu ljubav, tako da čistoća Božje ljubavi može nesmetano prolaziti bez da ju sprječava naša vlastita nesigurnost.

Jer ako odbace tu ljubav, ne odbacuju nas. Odbacuju Njega.

Zaključno

Priznajem da je crkva često odlazila u drugu krajnost, kada je njezino sučeljavanje s grijehom bilo puno mržnje i netolerantno. To nije nalik Kristu ništa više od lažne ljubavi koja odbija govoriti o grijehu uopće. I jedno i drugo je pogrešno. I jedno i drugo je grijeh. I jedno i drugo je opasno. I jedno i drugo grešnika ostavlja u njihovom grijehu i zatvara vrata za ikakvu nadu spasenja. Istinska, nepatvorena, ljubav koja odražava Krista jest ljubav koja se ne boji govoriti istinu. U ljubavi. Uvijek u ljubavi. No, ljubav nikada ne šuti.

Prava ljubav uvijek štiti!

Autorica: Rosilind Jukić; Prijevod: Vesna L.