Što znači da je naš dug oprošten?

Što znači kada je Biblija piše da je naš dug oprošten, odnosno plaćen? Što je zapravo taj dug i tko ga je platio? 

Ako ste sami u velikome dugu, možda pomišljate na mogućnost da taj vaš dug riješi neki anonimni donator. Možda će se za vaš dug pobrinuti imućni rođak ili se nadate da će vlada proglasiti da su svi dugovi oprošteni i da svatko može početi ispočetka.

Koliko god da je to lijepo, postoji jedan daleko veći dug kojeg svatko od nas nosi, dug kojeg je platio Jedan.

Gdje u Bibliji piše da je naš dug oprošten?

Kada je Krist učio svoje učenike kako moliti rekao im je neka zamole Boga da ”nam oprosti naše grijehe, kao što smo i mi oprostili našim dužnicima”. (Matej 6, 12) To znači ”dug, uvredu, grijeh”.

Pismo nas neprestano podsjeća na to da su kršćani ti koji ispovijedaju i koji se kaju od svojih grijeha, uvreda i dugova i da su kršćani ti koji imaju pouzdanje u Božji oprost, kroz spasiteljsko djelovanje Krista. Ti su grijesi oprošteni svaki puta kada ih stavimo ispred Boga i kada iskreno zamolimo Duha Svetoga za promjenu. Kada povjerujemo u to da nas Krist spašava, to je kao da potpisujemo ugovor, koji tvrdi da smo mi moralno pokvareni i da ne možemo sami platiti cijenu naših dugova te da zahtijevamo nekog drugoga da ih plati za nas.

Krist je u potpunosti platio za taj grijeh; priznajemo da je jedini način kako možemo biti slobodni od grijeha zahvaljujući Kristovoj žrtvi, koja se dogodila jednom i koja je potpuno dovoljna.

Oprost kojeg Bog nudi vodi do vječnog mira, u sigurnost spasenja, no ne i slobodu od financijskih problema, iako ovo dvoje ponekad ide zajedno.

Postoji li ovdje financijski aspekt?

„Na završetku sedme godine opraštaj dugove. Ovako neka bude opraštanje: neka svatko oprosti dužniku svoje potraživanje; neka ne utjeruje duga od svoga bližnjega ni od svoga brata kad se jednom proglasi Jahvino otpuštanje dugova.“ (Ponovljeni zakon 15, 1-2)

U Starome zavjetu, nakon što je Bog dao Zakon, stvorio je i Godinu jubileja, u kojoj su svi dugovi oprošteni. Tim Thorburn tvrdi sljedeće: „Dug je jedan od nevidljivih neprijatelja, koji tjera ljude na veliki očaj. Biti bespomoćno u dugu znači biti u teškoj neimaštini.“ Bog je štitio svoj narod od zlostavljanja onih koji su bili u financijskoj kontroli, no također je pružao svome narodu mogućnost slobode od patnje, koju uzrokuje dug. Tada su ljudi, kao i sada, bili skloni okretanju ovisnostima, nasilju i samoubojstvima kada bi se dogodile prirodne katastrofe, zbog kojih bi ljudi izgubili svojinu. No zahvaljujući Zakonu, pojedinac, njegova obitelj i cijela zajednica, koji su bili zahvaćeni posljedicama duga, bili odmah izuzeti od patnje, zahvaljujući ovom oprostu grijeha.

Gospodin također govori Izraelu neka u to vrijeme ne posuđuje. To je bila prilika da oni koji su u financijskim problemima prepoznaju da im je ukazana milost i da, kroz poniznost i zahvalnost, promijene svoje navike. Ovdje se nije radilo samo o financijskim dugovanjima; Božje djelo ovdje trebalo je dovesti do promjene srca. Ovo je emocionalna strana oprosta duga, koja je opisana u Luki 7, 41-42: „Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?“ Krist ovdje ukazuje na taj element očaja, od kojeg je dužnik spašen. Iznenađenje vodi do olakšanja i u konačnici do radosti. Osoba, nakon oprosta duga, počinje jasno razmišljati, priznaje osobnu odgovornost za vlastiti dug, ako postoji takva ili potencijalne grješne reakcije na stres.

Kristova zapanjujuća velikodušnost ne samo da iziskuje zahvalnost, nego i ljubav i želju za okretanjem od grijeha i za promjenom. Iako je Božji Zakon stvoren radi oprosta dugovanja ekonomske prirode, kršćani, kada pogledaju na ovo, vide da Krist želi da se dogodi isto to srcima koji su opterećeni grijesima. Ako se malo odmakne od situacije, za grješnika bi bilo moguće da jasno vidi i da nakon toga reagira na oprost poniznošću, zahvalnošću, posvećenjem i zdravim razumom.

Donošenje tereta Kristu i predavanje grijeha isto je kao kada priznajemo da nam je potrebna pomoć, kako bismo spriječili da se grijeh nagomila i da nas preplavi, do točke kada u našim životima više ne možemo vidjeti ili čuti Krista.

VIDI OVO: Molitva za izlazak iz dugova

Ako se ne radi o novcu, o kakvim se dugovima radi?

Ovdje možemo uzeti u obzir motiv dugovanja, koji je opisan u Mateju 18, 22-24 u usporedbi o sluzi koji nije oprostio. Sluzi je oprošten ogroman dug, no taj isti sluga nije želio oprostiti svome sluzi daleko manji dug.

Mi bismo trebali biti uzrujani zbog ponašanja nemilosrdnog sluge. No zašto bismo bili uzrujani? Taj mu je tip dugovao određeni iznos novca i trebao bi to vratiti. Ono što je loše u vezi ponašanja tog sluge jest sljedeće: njemu je bio oprošten ogroman dug i samim time taj sluga je trebao pokazati milost prema svome sluzi, koji je njemu dugovao daleko manje. Isto tako i mi trebamo imati milost prema drugima i opraštati im.

To ne znači da trebamo vjerovati zlostavljačima; naš novac trebamo mudro posuđivati, no pozvani smo na opraštanje. Ovo je teško učenje, jer su neki grijesi vrlo teški. Zlostavljanje djece, silovanje, ubojstva: kako bi bilo tko mogao oprostiti ove grijehe?

Gospodin ne umanjuje značaj ovih djela, nego govori da je taj dug već plaćen i za žrtvu i za zlostavljača, u isto vrijeme. Što se tiče suda za dugovanja, Krist je prebacio naš fokus s ponašanja pojedinca, na činjenicu da je On platio za sve.

Krist je bio mučen i ubijen, jer smo mi dugovali Bogu naše živote i nismo mogli platiti za naše grijehe. Krist je pokrio cjelokupan trošak bankrota, što je bila nemjerljiva količina i u postupku su se prema Njemu odnosili nepošteno. To bismo trebali uvijek imati na umu.

To je bio razlog zbog kojeg je Bog osmislio požrtvovni sustav, sa sustavom plaćanja u redovitim intervalima. „Jer je život živoga bića u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život.“ (Levitski zakonik 17, 11)

VIDI OVO: Molitva pokajanja

Jesu li naši grijesi zaista oprošteni?

No došao je Krist i dogodilo se sljedeće: „Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.“ (1. Petrova 1, 18-19)

Svatko tko nosi težinu financijskog dugovanja može vjerovati da ih Bog tako kažnjava. Je li to cijena njihovog grijeha? Je li im Bog zaista oprostio?

Financijski dug ponekad nastaje kao rezultat sila koje su izvan naše kontrole, kao što su zdravstveni troškovi. Patnja vezana uz financije može također nastati iz skupocjenih navika, kao što su konzumacija alkohola, kockanje ili pretjerana kupovina. Dugovi mogu nastati zbog lošeg upravljanja financijama, loših radnih navika ili zbog gubitka posla. No bez obzira na to, Bog od svog naroda nije zahtijevao novac ili materijalna dobra, kao nadoknadu za njihov dug. Financijski problemi mogli su biti posljedica duga, ali oni nisu bili kazna za dug.

Krist je već sve to ponio na križu, a Njegova je žrtva bila dovoljna za sve ljude, za sve grijehe, zauvijek. Krist je došao i u potpunosti otkupio čovječanstvo, zamijenivši sustav krvne žrtve. Krv je morala biti prolivena kako bi Božji narod razumio težinu kršenja Njegovih Zakona i odbacivanja Njegovog autoriteta. Uz to: „Koji je grijehe naše sam na tijelu svojemu ponio na drvo, da grijesima umremo i pravdi da živimo, čijim se ranama iscijeliste.“ (1. Petrova 2, 24) Dug je otplaćen.

Jedno moramo imati na umu

Lako možemo zaboraviti da je Bog zahtijevao krv, ali da nije zahtijevao našu krv. Život je bio uzet nedugo nakon što su Adam i Eva sagriješili. „I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.“ (Postanak 3, 21) Umjesto da ih ubije, Bog je pokazao dirljiv način kako se Njegov narod može sjetiti na cijenu grijeha, što je bio prvi primjer smrti i ubijanja u Bibliji.

Krist je dragovoljno otišao na križ, znajući da ćemo kroz naše živote griješiti. Kada razmišljamo o Njegovoj žrtvi, to bi trebalo promijeniti naša srca i otvoriti naše oči. Vidjet ćemo grijeh kao Sotoninu valutu, koja se posuđuje po ratama koje nitko ne može vratiti i od koje možemo biti slobodni samo ako dođemo pod zaštitu Kristove dragocjene krvi.

Autorica: Candice Lucey; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

NAJNOVIJE!