Tjeskoba je grozna stvar. Znate li da postoje stvari koje je još više pogoršavaju? O njima piše autorica ovog članka.
Tjeskoba je u porastu.
Moje se srce slama kada vidim kakve utjecaje imaju događaji koji se trenutno događaju na mentalno zdravlje ljudi svake dobi. Sigurna sam da se možete poistovjetiti s ovime. Mislim da svakoga od nas na neki način dotiču ova teška razdoblja kroz koja prolazimo.
Zbog čega neki ljudi prolaze puno bolje od drugih u turbulentnim vremenima? Što možemo naučiti od takvih ljudi, a što bi nam pomoglo u otkrivanju stvarnih razloga zašto se tjeskobno brinemo i kako se protiv toga možemo boriti?
1. Razmišljanje o pogrešnim stvarima
Mudre izreke 23, 7 nas podsjećaju: „Ono o čemu čovjek razmišlja, takav će postati.“ Zastanimo malo i razmislimo o ovoj izreci. Zasigurno ste čuli narodnu izreku: „Ono si što jedeš.“
Vjerujte mi, u potpunosti se mogu složiti s ovom izrekom, jer sam u 29. danu 40-dnevnog posta od šećera. Volim hranu sa šećerom. No ta hrana ne voli mene! Kao rezultat prekomjerne konzumacije takve hrane, počeli su me boljeti zglobovi. Post od šećera lišava me boli i osjećam se puno bolje. Ne volim to priznati, ali ne mogu poreći dokaze.
Na isti način, ono o čemu razmišljamo definirat će u kakvu ćemo se osobu pretvoriti. Ako u našim umovima neprestano ponavljamo ono što bi mogli poći po zlu, sami sebe ćemo učiniti tjeskobnim i uplašenim. Ako razgovaramo o onome zbog čega smo tjeskobni, vjerojatno je da ćemo učiniti zabrinutima i naše bližnje, pogotovo našu djecu, ako ih imamo.
Borba protiv tjeskobnih misli nije jednostavan zadatak. Pogotovo nije ako imamo naviku brinuti se. U svojoj knjizi, ”Kada se bojim”, Edward T. Welch piše: „Prvi korak prema nadvladavanju vaših strahova jest njihovo lociranje. O tome ovisi hoćete li se moći dublje povezati s Bogom. Ako ne možete vidjeti korijen vaših strahova i briga, to znači da Božja Riječ utjehe neće moći prodrijeti dovoljno duboko.“
Kako biste oduzeli moć mislima straha koje prolaze kroz vašu glavu i zbog kojih se brinete, Welch nalaže stvaranje popisa:
- Popisa strahova koje možete odmah locirati.
- Briga koje nastaju kada razmišljate o gubitku nečega ili nekoga tko je vam je važan.
- Briga vezanih za umiranje, bolesti ili osobne gubitke.
Welch tvrdi da slušanje vlastitih strahova pomaže u otkrivanju onoga kakvu krizu predviđamo, dok razmišljamo o stvarima koje nas brinu. Welch kaže da su strahovi i brige proročanstva.
Ono što predviđamo da će se dogoditi otkriva jako puno toga što vjerujemo u vezi Boga. Zato je dobro obratiti pozornost na ono o čemu razmišljamo, jer će to otkriti korijen zabrinutosti, koji raste iz onoga što zaista vjerujemo o Bogu.
2. Zaboravljanje tko je u kontroli
Strah i zabrinutost otkrivaju jako puno toga o našem hodu s Bogom. Ako imamo istinski odnos s Njim, ako smo se pokajali od grijeha i predali Kristu, tada Bog obećava da će postati naš Otac.
Ako smo kršćanin neovisno koliko dugo, vjerojatno smo čuli da je Bog naš nebeski Otac, koji obećava da će sve izvesti na dobro onima koji Ga vole i koji su pozvani u skladu s Njegovom voljom. (Rimljanima 8, 28) No, zbog čega postoji raskorak između poznavanja ove istine i primjenjivanja iste u vezi naših, strahom ispunjenih misli? U čemu je kod mene i kod vas problem? Što možemo učiniti u vezi njega?
Ponovno, pogledajmo što Welch kaže o ovome: „Mi smo Božji potomci, koji bježe prema Njemu ili bježe od Njega. To su jedine dvije mogućnosti.“
Čak i kada se nađemo u situaciji da radimo stvari djelomično, kada odlučimo djelomično vjerovati Bogu, a djelomično sebi, to pokazuje da smo se ipak odlučili okrenuti od Boga i pouzdati se u sebe, što je idolopoklonstvo.
Za mene osobno, ovo je područje gdje se odvija bitka. Čujem nešto uznemirujuće u vijestima i moj se um odmah počinje brinuti oko toga kakav ćemo to svijet ostaviti našoj unučadi. Ako ne pazim, moj se strah pretvori u tjeskobu. Zbog toga mogu postati potencijalno onesposobljena za činjenje stvari koje Bog želi da činim. Je li vam ovo poznato?
Ako ste se i sami pronašli u sličnim okolnostima, niste sami. Postoji utjeha u spoznaji da nismo sami u ovakvim stvarima, zar ne? No Bog je za nas načinio način kako se možemo osloboditi iz ovog tjeskobnog kruga; na svoju Riječ.
Biblija je ispunjena zapisima iskustava ljudi, koji su prolazili kroz teškoće i osobne gubitke. U takvim razdobljima, Bog je otkrivao svoj karakter.
Na primjer, Hagara kaže: „Bog je Onaj koji vidi.“ Abraham je rekao: „Bog je Bog koji skrbi.“ Jedan od meni omiljenih stihova je onaj u kojem je Bog dogovorio na brigu kralja Jošafata: „Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: `Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji.“ (2. Ljetopisa 20, 15)
Jeste li se uzbudili čitajući riječi koje je Bog izrekao zabrinutom kralju? Dopustite da vam ih ponovim, za slučaj da su vam promaknule: „…jer ovo nije vaš rat, nego Božji!“
Zahvalimo Bogu na ovome! No, koliko brzo zaboravljamo da je Bog naš predvodnik, osim ako redovito ne peremo naše umove Njegovom Riječju. (Efežanima 5, 26) To me dovodi do idućeg razloga zbog kojeg se i vi i ja brinemo.
3. Odbijamo zapamtiti
Bog zna da naš strah raste ako zaboravimo na Njegovu suverenu moć. Više od 300 puta u Bibliji Bog zapovijeda svome narodu neka se ne boje. Sviđa mi se ta spoznaja što se Bog prisjeća koliko smo mi krhki i što nas susreće u trenucima naše potrebe: „Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.“ (Psalam 103, 14)
Božji lijek za strah jest stavljanje pouzdanja u Njega, traženje Njega i prisjećanje Božjeg karaktera, onako kako Ga Bog otkriva u Bibliji. Psalam 9, 10 nas podsjeća: „Zato se uzdaju u tebe, koji znaju ime tvoje; jer koji traže tebe, Gospodine, onih ti ne ostavljaš.“
Bog je redovito podsjećao Svoj narod neka se prisjete, kao što podsjeća Svoju djecu na sve ono što je učinio za njih. Zašto? Jer zna koliko lako zaboravimo.
Na primjer, nakon čudesnih znakova i čudesa, Izrael je izbavljen iz Egipta. No, nakon što su u divljini postali gladni, zaboravili su Božje blagoslove i gunđali su protiv Mojsija i Boga.
Prije nego što krenemo s optužbama prema njima, razmotrimo vlastite živote. Koliko puta smo isto to mi učinili u prošlosti? Znam da ja jesam. Tada imamo izbor. Hoćemo li nastaviti vjerovati Bogu kao Ocu koji nas voli i koji nam ne bi dao više od onoga što možemo podnijeti? Poput Petra, hoćemo li tražiti Isusovo lice usprkos podivljalim valovima? To je cesta prema miru i način kako se osloboditi od zabrinutosti.
Na početku širenja Covid-19, naša se crkva sastala vani, u dimom-ispunjenom danu. Te nedjelje mladi je propovjednik propovijedao: „Ne zaboravite Njegova dobročinstva.“ (Psalam 103, 2) Kao pastorova supruga, imam privilegiju uvida u neke borbe s kojima se taj čovjek susreo, koje su izazvale brigu. No, on nam je propovijedao poruku mira.
Dok je požar divljao kroz Kaliforniju i naš ranč, deset dana nismo mogli biti ondje i nismo znali je li naš dom preživio. Duh me nastavio podsjećati neka ne zaboravim Božja dobročinstva.
Kada nadvladamo strah, trebamo nadvladati tjeskobne misli. To činimo prisjećajući se svih situacija u kojima se Bog pobrinuo za nas, zaštitio nas i pomogao nam.
4. Odabir pogrešnih prijatelja
Prijateljstvo je izgubilo svoje značenje u ovom dobu društvenih medija. Svatko tko vas potvrdi za prijatelja dobiva pristup vašim podacima, kad god to zažele. Veliki broj prijatelja u ovom dobu odjednom je počeo biti mjerilo vrijednosti osobe. Zbog ovoga smo previše zauzeti pregledavanjem društvenih mreža, da zaboravimo na izgrađivanje dragog prijateljstva s Isusom. Mudre izreke 18, 24 nas upozoravaju: „Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.“
Društveni mediji imaju mogućnost bombardirati nas snažnim mišljenjima o različitim temama. Posebno sada, u razdobljima strogih mjera, možemo se naći u velikoj kušnji da našu, od Boga danu potrebu za zajedništvom, ispunjavamo društvenim mrežama.
Pazite se čemu dopuštate da utječe na vaš um. Ako vaši prijatelji neprestano govore o tome što ne valja u svijetu i o tome koliko se svega boje, vrlo je vjerojatno da će i vas povesti u tom smjeru.
Pripremite se sada za borbu sa zabrinutošću. Mudro odabirite svoje prijatelje (pročitajte Propovjednika 4, 9-12). Postavite stražu ispred vašeg uma. Nemojte dopustiti da vaši tjeskobni prijatelji utječu na vas. Ustrajte u izgrađivanju odnosa s ljudima koji vas podižu, usmjeravaju na Krista i koji se mole s vama, kada s njima dijelite svoje strahove.
Konačno, budite i sami onakav prijatelj koji će pomagati drugima u borbi s tjeskobom, uz pomoć Božje istine. Upoznajte Bibliju tako dobro da, kada vam Bog pruži priliku, možete dijeliti iskustva o Božjoj vjernosti. Spoznajte svoje svjedočanstvo. Uzmite si vrijeme za razmišljanje o Božjoj dobroti i budite spremni svjedočiti drugima o onome kako je Bog vjeran u vašem životu.
Počnite sami sa sobom. Sjetite se Njegovih dobročinstava. Nakon toga, tu hrabrost izlijevajte u ovaj naraštaj, koji očajnički treba vjerovati da na Isusa mogu baciti svoje zabrinutosti; jer Isus uistinu brine za njih.
Autorica: Rhonda Stoppe; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
