Možda ste sami ovakve stvari izgovarali ili čuli: „Bog sudi sve grijehe jednako“.
Mnogi od nas vjerovali su, uključujući i mene, da Bog prosuđuje sve grijehe jednako na božanskoj vagi pravde; od laganja, do krađe, ubojstva do otpadništva i huljenja na Boga. Možda će vas ovo iznenaditi, kao što je iznenadilo mene: Bog ne sudi sve grijehe jednako.
Što je grijeh?
Biblija definira grijeh kao ”bezakonje”, neposluh ili jasno odbacivanje Božjeg zakona, Njegovu napisanu i živu riječ, kao i neuspjeh u potpunom proslavljanju Boga. (1. Ivanova 3, 4; Rimljanima 3, 23)
Grijeh se prvi puta pojavio u Edenskom vrtu, kada su Eva i Adam jeli sa Stabla spoznaje dobra i zla, iako im je izričito rečeno neka to ne čine. (Postanak 3) Od tog jednog čina neposlušnosti, cjelokupno čovječanstvo postalo je pokvareno i grješno, a naši grijesi, mali i veliki, ne mogu proći bez kazne. Svaki grijeh zaslužuje smrt. (Rimljanima 3, 23) Svaki grijeh zaslužuje puninu Božjeg gnjeva i osude. Odgovor Boga na grijeh jest pakao. Zašto? Zato što je svaki grijeh zločin protiv Boga, odnosno izdaja protiv Stvaratelja.
Iako nas svi grijesi odvajaju od Boga i zaslužuju kaznu, nisu svi grijesi jednaki. Ne zahtijeva svaki grijeh jednak stupanj kazne. Postoje neki grijesi koji su destruktivniji, što se tiče njezinih posljedica na druge.
Čak i Krist, kada je stajao ispred Poncija Pilata, tijekom namještenog sudskog procesa, ukazuje na to da postoji ”veći” grijeh. „Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.“ (Ivan 19, 11) John Piper govori ovako: „Postoji stupnjevanje kazne, što znači da postoji stupnjevanje krivnje, što znači da su neki grijesi teži od drugih.“
S obzirom na sve to, iako nas Bog voli i premda je milosrdan, On je također pošten i nepristran sudac. On jednako sudi, a Njegov sud se zasniva na kriterijima koji su utemeljeni na Bibliji.
1. Motiv: Namjera ili slučajnost
„Pogriješi li iz nepažnje pojedinac, neka prinese jedno žensko kozle od godine dana kao pokajnicu. Neka svećenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je nehotice pogriješila od nepažnje. Kad nad njom obavi obred pomirenja, bit će joj oprošteno. Kada tko pogriješi nepažnjom, neka vam jedan zakon vrijedi i za domoroca i za stranca koji boravi među vama. Ali onaj koji nešto učini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi između svoga naroda.“ (Brojevi 15, 27-30)
Iz ovog starozavjetnog odlomka, vidimo kako Bog želi da svaki grijeh, bez obzira na to je li počinjen nenamjerno ili s namjerom, bude otkupljen. Prva osoba iz ovoga odlomka ni po čemu nije bila nevina, iako je njegov grijeh bio nenamjeran. Bog je to uzeo u obzir i zbog toga je zahtijevao samo manji opseg kazne: jednu žrtvu. Druga osoba je imala namjeru u činjenju svoga grijeha i zbog toga je zaslužila veću kaznu: protjerivanje. Jedna žrtva je bila nedovoljna.
Prije izvršavanja kazne nad osobom, Bog uzima u obzir motive te osobe. Je li taj grijeh bio nenamjeran ili planiran? Iako za obje vrste grijeha osoba zaslužuje kaznu, ona će biti drugačijeg razmjera.
2. Status grješnika
Određeni ljudi, pogotovo oni koji su na višim položajima i vlasti unutar Tijela Kristovog, nose veće odgovornosti i zbog toga će se od njih tražiti veći stupanj odgovornosti, što će rezultirati strožom kaznom.
Učitelji
Zbog toga što njihove riječi znatno veće težine od onih koji ne podučavaju, Bog je učitelje Riječi suditi strože, u skladu s utjecajem kojeg su oni imali na one koje su trebali voditi. (Jakovljeva 3, 1)
Starješine
Isto vrijedi i za starješine, budući da je jedna od kvalifikacija starješinstva ”sposobnost podučavanja”. (1. Timoteju 3, 2-10) Starješinama će stoga biti suđeno još strože, zbog ozbiljnosti njihovog autoriteta i odgovornosti koje imaju unutar Crkve.
Lažni učitelji i lažni proroci
Zbog toga što ti ljudi namjerno druge vode dalje od Boga i zbog toga što zloupotrebljavaju Božju Riječ i poruku Evanđelja, obično za sebične nakane, to se posebice gadi Bogu. (1. Timoteju 6,5; 2. Petrova 2, 1-22) Njihova će kazna biti teška zbog njihove odgovornosti.
Otpadnici
„Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: “U oganj! Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.“ (Hebrejima 6, 4-8; 10, 28)
Bogohulnici
Bogohuljenje, huljenje, štetan ili zlonamjeran govor u vezi Boga, posebice Duha Svetoga, koji je druga osoba Trojstva, je jedan od grijeha koji najviše rastužuje Boga, grijeh za kojeg ne postoji otkupljenje, koje bi bilo ponuđeno osobu koja počini takav grijeh. (Marko 3, 29)
Oni koji odbacuju istinu ili oni tvrdoga srca
„I sa svakom prijevarom nepravde među onima, koji propadaju, jer ljubavi istine ne primiše, da bi se spasili. zato će im Bog poslati silu zablude, da vjeruju laži, Da se svima sudi, koji ne vjerovaše istini, nego su voljeli nepravdu.“ (2. Solunjanima 2, 10-12)
„Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga.“ (Rimljanima 2, 5)
Oni koji su svjedočili Kristovim čudima
Oni koji su iz prve ruke svjedočili Kristovim čudesima, no to su odbacili i nisu povjerovali u ono tko On jest, čudo nije dovelo do obraćenja i odbili su povjerovati u dublje istine o svome grijehu i potrebama za pokajanjem, doživjet će teži oblik kazne. (Matej 11, 20-24)
Ista istina vrijedi danas. „Scott Hubbard kaže: „Najgori grješnici na ovome svijetu nisu nužno ono koji žive razvratno, nego oni koji nastavljaju griješiti čak i kada imaju svaki razlog i prigodu za pokajanje.“
Buntovni anđeli
Iako se ovo ne odnosi na ljude, zanimljivo je navesti da čak ni anđeli koji su ”odbacili svoje pozicije vlasti” neće biti pošteđeni gnjeva i suda, a to se odnosi i na Sotonu. (Judina 6, Otkrivenje 20, 10)
3. Spoznaja Istine
„I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.“ (Luka 12, 47-48)
Bog će odmjeriti našu kaznu, s obzirom na znanje osobe u vezi ovog otkrivenja. Što više osoba zna, to će strože biti suđena, dok će osoba koja djeluje iz neznanja primiti manji obujam kazne. Kasniji se dio odnosi na sve one koji su čuli Istinu. No oni su i dalje bez isprike, jer cjelokupno čovječanstvo svjedoči postojanju Boga. (Rimljanima 1, 20)
4. Učinci na druge
Iako mnogi ljudi utječu na druge ljude, neki više od drugih, nisu svi učinci jednaki. „Ne oštećuje svaku osobu na jednak način svaki grijeh,“ govori John Piper.
Wellum se slaže: „Ispred Boga, grijeh je grijeh, no u vezi međuljudskih odnosa, Biblija razlikuje između različitih grijeha, u odnosu na njihove učinke i posljedice.“ Na primjer, ”bijele laži” neće oštetiti osobu onako kako bi ju oštetilo ubojstvo, preljub ili silovanje. Ne želim ovdje umanjiti bol i povredu, koje uzrokuju laži. To samo znači da su neki grijesi teži sami po sebi i da stoga mogu imati teže posljedice na druge. Lažljivci, kao i ubojice odgovorni su za svoje grijehe i za njih će odgovarati. Nitko od njih neće proći nekažnjeno.
Možemo biti sigurni da Bog koristi pravedno mjerenje i da će kazna biti u skladu s prekršajem.
Postoji nada
Bog ne želi osuditi čovječanstvo. Bog ne nalazi užitak u iskazivanju suda, niti ga veseli to što će bilo tko propasti u paklu. (2. Petrova 3, 9) Božja najdublja želja jest obnavljanje duhovnosti svake osobe, kao i ujedinjavanje ljudi u zajedništvo s Njime tako što će razbiti barijeru odvajanja, koju uzrokuje grijeh.
Bog je to učinio mogućim kroz Krista, svoga Sina. Krist je ponudio svoje tijelo, kao otkupiteljsku žrtvu za sve naše grijehe. Kroz svoju smrt na križu Božji gnjev protiv svih grijeha je zadovoljen. Svatko tko proglasi sljedeće: „Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava,“ (Rimljanima 10, 9-10) bit će spašen od vječne kazne i prokletstva.
Nakon kajanja od grijeha, velikih i malih (1. Ivanova 1, 9) i nakon prihvaćanja Krista kao svog osobnog spasitelja, svi grijesi su u potpunosti i nepobitno oprošteni. (Psalam 103, 12) Tada se možemo radovati danu kada ćemo stajati ispred Božjeg prijestolja na Dan dolaska, slobodni od straha pravedničkog suda, potpuno oprošteni, voljeni i dobrodošli.
Autorica: Denise Kohlmeyer; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
PROČITAJTE JOŠ:
- 7 smrtnih grijeha: njihovo značenje i što Biblija kaže o njima
- Mali grijesi: 10 razloga zašto su vrlo opasni
- 5 razloga zašto Bog ne odbaci vjernike kad sagriješe
